Netom uoči lokalnih izbora protiv novog župana Varaždinske županije Anđelka Stričaka podignut je niz prijava, među kojima i ona za navodni pokušaj silovanja, fizičke napade i prijetnje, s ciljem da ga se pokuša osobno i politički kompromitirati
Niz kaznenih prijava, među kojima i ona za navodni pokušaj silovanja, fizičke napade i prijetnje, koje su sračunato i dobro organizirano uoči nedavnih lokalnih izbora sustavno podnošene protiv nedavno izabranog varaždinskog župana Anđelka Stričaka s ciljem njegova diskreditiranja u javnosti i kompromitiranja među potencijalnim glasačima, odbačene su kao neosnovane. Tu je činjenicu Nacionalu potvrdila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubčić, koja nam je pismeno potvrdila da je iz DORH-a početkom srpnja dobila službenu obavijest prema kojoj je Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu 1. ožujka ove godine odbacilo kaznenu prijavu protiv Stričaka, koju je još krajem 2017. godine podnijela mlada Varaždinka Patricija Jelenečki, a prijaviteljici je sugerirano da ima pravo na preuzimanje kaznenog progona, odnosno da protiv Stričaka može podići privatnu tužbu.
DORH-ovim dopisom pravobraniteljici Višnji Ljubičić potvrđena je sumnja da se iza brojnih prijava protiv Stričaka krila dobro organizirana i orkestrirana haranga, sračunata da u mjesecima prije lokalnih izbora, nakon što je dotadašnji saborski zastupnik HDZ-a Stričak najavio kandidaturu za varaždinskog župana, po mogućnosti spriječi njegov izbor. Iako je Nacionalu iz neslužbenih izvora sugerirano da bi iza sistematskog blaćenja Stričakova imena u javnosti uoči izbora, posebno unutar Varaždinske županije, mogle stajati njemu suprotstavljene struje unutar samog HDZ-a, za te tvrdnje nismo našli dovoljno čvrste dokaze. Sam Stričak, pak, tvrdi da je zapravo žrtva namještaljke zbog toga što je tražio razotkrivanje odgovornih za nestanak oružja iz policijskog skladišta 2016. godine, koji nikada nije rasvijetljen. Nacionalu je izjavio da ga odbacivanje kaznenih prijava uopće ne čudi i da to nije prvi put da ga se okrivljava za nešto što, kako tvrdi, nije počinio.
U dopisu koji je krajem protekloga tjedna Nacionalu poslan iz Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić navodi se da je Patricija Jelenečki prihvatila sugestiju ŽDO-a Varaždin i preuzela kazneni progon podnošenjem prijedloga za provođenje istrage sucu Županijskog suda u Varaždinu, no da je sutkinja istrage toga suda „donijela rješenje kojim odbija prijedlog oštećene kao tužiteljice Patricije Jelenečki za provođenje istrage, ocijenivši kako ne postoji osnovana sumnja da bi osumnjičenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret“.
I sama pravobraniteljica Višnja Ljubičić Nacionalu je potvrdila da joj je Patricija Jelenečki na samom početku ove godine uputila prijavu protiv Stričaka, no da unatoč višekratnim pozivima i porukama koje je uputila Patriciji Jelenečki i njezinu odvjetniku Renatu Keretiću da joj dostave kompletnu sudsku i medicinsku dokumentaciju I kronologiju prijava i sudskih postupaka na Općinskom i Županijskom sudu u Varaždinu, kao i njihovih višekratnih obećanja da će to i učiniti, Ured pravobraniteljice tu dokumentaciju nikada nije dobio.
Stričaka je još 2017. godine, a potom i više puta tijekom posljednje četiri godine, kazneno prijavila mlada Varaždinka Patricija Jelenečki za navodni pokušaj silovanja, višekratna premlaćivanja, prijetnje i psihičke ucjene. Prijave su se počele nizati nekoliko mjeseci pred lokalne izbore, odnosno od kraja prošle godine, a navodna žrtva Patricija Jelenečki početkom ove godine obratila se i Nacionalu, želeći podijeliti, kako je kazala, „strah, progon, zastrašivanja i prijetnje“ uz koje živi gotovo četiri godine. No većina kaznenih prijava za fizičko i psihičko nasilje i prijetnje, koje je mlada Varaždinka podnijela protiv Anđelka Stričaka i braće Antonija i Kristiana Poropata, poduzetnika kod kojih je Patricija Jelenečki neko vrijeme bila i zaposlena, odbačena je iako su bile dokumentirane liječničkim nalazima i potvrdama u kojima su njezine ozljede nakon nekoliko takvih napada okarakterizirane kao teške.
Izuzetak su dvije još uvijek nepravomoćne presude protiv braće Poropat s početka ove godine u kojima su osuđeni za fizički napad na Patriciju Jelenečki i prijetnje. Patricija Jelenečki tvrdi da je u više navrata doživjela prijetnje i iz same policije i ismijavanja svojih pokušaja podnošenja kaznenih prijava protiv Stričaka, a tvrdi i da Policijska uprava varaždinska, kao i Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu i tamošnji Općinski i Županijski sud, dogovorno štite Stričaka i odbijaju postupati po kaznenim prijavama. Valja ovdje napomenuti i da sam Anđelko Stričak za sobom vuče ozbiljne optužbe iz 2008. i 2009. godine za višekratne slučajeve obiteljskog nasilja nad sada već bivšom suprugom i tada maloljetnim kćerima, zbog kojih se protiv njega vodio postupak na Prekršajnom sudu u Varaždinu (područni ured Novi Marof).
Jelenečki je Nacionalu iznijela svoju stranu priče:
„Napadnuta sam 22. studenoga 2017. u varaždinskom HNK, na proslavi 25. obljetnice varaždinske Sedme gardijske brigade Pume. Zgrada Kazališta se u to vrijeme obnavljala i dio unutrašnjosti je bio zatvoren i prekriven zaštitnim najlonima. Sjedila sam u jednoj od loža s još nekoliko osoba kad je u ložu ušao Stričak i pozvao me van uz objašnjenje da bi htio da nešto razjasnimo. Kad sam izašla, on me u jednom trenutku uhvatio za ruku i protiv moje volje odvukao me do prostora koji je bio pun građevinskog materijala i prekriven crnim najlonom. Oborio me na tlo i vrlo grubo me pokušavao razodjenuti. Ja sam se branila i pokušavala se istrgnuti, no on je puno jači od mene, jednom me rukom držao pritisnutu o tlo, a drugom je pokušavao sebe razodjenuti. U jednom su mu trenutku pažnja i stisak popustili dok je ‘petljao’ oko svojih hlača i u tom momentu sam se uspjela osloboditi njegova stiska i pobjeći mu. U bijegu sam pala preko nekakve drvene građe koja je tamo ležala. U tom je trenutku dotrčao Stričakov prijatelj za kojega tada nisam znala tko je, no kasnije sam saznala da je to bio I. S. On je odvukao Stričaka, a ja sam se uspjela udaljiti.“
Patricija Jelenečki kaže da je napad odmah prijavila policiji, odvedena je na liječnički pregled na kojem su joj utvrđene ozljede, no policija, prema njezinim riječima, nije poduzela ništa i nije ni istražila događaj niti razgovarala s njom kao žrtvom ni sa Stričakom. Ona tvrdi da je policija i tada, kao i u više navrata nakon toga, štitila Stričaka, a potvrdu svojih riječi vidi u činjenici da je, kako je kazala, zapisnik o toj prijavi „misteriozno nestao i iz policije, ali i iz spisa koji o slučaju vodi Županijsko državno odvjetništvo“.
Kako je nitko nije zvao na razgovor niti su nadležne institucije poduzimale bilo što na temelju njezine prijave za pokušaj silovanja, Patricija Jelenečki rekla je da je u prosincu 2018. godine podnijela i novu prijavu i zatražila pokretanje istrage. Ni tada se ništa bitno nije promijenilo, tvrdi ona, nema naznaka da pravosudna tijela namjeravaju poduzeti potrebe radnje kako bi rasvijetlile događaj, a od svibnja 2019. zaredala je, prema njezinim riječima, serija napada i prijetnji koje traju sve do danas. Patricija Jelenečki tvrdi da je u protekle dvije godine bila izložena stalnim prijetnjama, batinama, prijetećim porukama i pozivima. U svibnju 2019., tvrdi, doživjela je nove fizičke napade braće Kristiana i Antonia Poropata, koji su joj u to vrijeme bili i poslodavci, jer je u prvoj polovini 2019. godine radila kao asistent direktora u njihovoj tvrtki LRC. Tvrtka LRC u vlasništvu je varaždinskog poduzetnika Roberta Gotića, na mjestu direktora bio je zaposlen Kristian Poropat, a tvrtka se bavila iznajmljivanjem automobila (Rent-A-Car).
Anđelko Stričak tvrdi da je zapravo žrtva namještaljke zbog toga što je tražio razotkrivanje odgovornih za nestanak oružja iz policijskog skladišta 2016. godine, koji nikada nije rasvijetljen
Iz tog vremena datira i dopis koji je PU Varaždinskoj upućen iz PU Vukovarsko-srijemske. Naime, 16. travnja 2019. godine na graničnom prijelazu Bajakovo prema Srbiji hrvatska policija je prilikom ulaska u zemlju zaustavila Renault Clio, jedno od vozila iz voznog parka Rent-A-Car tvrtke LRC iz Varaždina, u kojem je pronađena droga, pa je tamošnja policija službenim dopisom obavijestila predstavnika tvrtke LRC da je vozač automobila kazneno prijavljen, a vozilo je zadržano. Patricija Jelenečki tvrdi da je Anđelko Stričak bliskim prijateljskim vezama povezan s braćom Poropat, koja su joj, između ostaloga, kako tvrdi, u više navrata u njegovo ime prijetila i fizički je napadala, prenoseći joj Stričakove poruke i prijetnje. Iz iskaza koji je Patricija Jelenečki kao svjedokinja dala pred Općinskim državnim odvjetništvom u Varaždinu 24. kolovoza prošle godine o okolnostima zbog kojih je podnijela kaznene prijave protiv Stričaka, braće Poropat i Stričakova bliskog prijatelja i suradnika, poduzetnika Roberta Gotića, vidljivo je da Patricija Jelenečki svu četvoricu povezuje s kaznenim djelom prijevoza i prodaje droge, za što su se, prema njezinim riječima, koristila upravo vozila tvrtke LRC. To njezino svjedočenje bilo je, pored slučaja pokušaja silovanja, razlog za novu seriju prijetnji osoba iz neposredne Stričakove okoline. Patricija Jelenečki tada je, kao i danas, tvrdila da je informacije o trgovini i transportu droge saznala radeći kao asistentica direktora Kristiana Poropata.
U lipnju 2019. Stričak je Jelenečki, tvrdi ona, i osobno fizički napao i priprijetio joj „da ne priča po gradu o tome da je on pokušao silovati i da mu time ne nanosi štetu“. Nakon toga je, kako tvrdi, u nekoliko navrata tijekom 2019. i 2020., ali i ove godine, bila žrtva više fizičkih napada. Svaki od tih napada prijavila je policiji, a posjeduje i medicinsku dokumentaciju o ozljedama. Patricija Jelenečki tvrdi da su je napadali i premlaćivali Anđelko Stričak osobno, njegov prijatelj Robert Gotić i braća Kristian i Antonio Poropat te da su joj u dva navrata Stričak i Gotić dolazili na kućna vrata i nudili pozamašnu svotu novca da povuče sve kaznene prijave protiv njih i šuti o njihovoj umiješanosti u napade i trgovinu drogom. Za sve to vrijeme, tvrdi Jelenečki, policija i Županijsko državno odvjetništvo (ŽDO) ne poduzimaju ništa, nitko je ne zove na obavijesne razgovore ni na davanje iskaza, a njezini službeni dopisi ŽDO-u s pitanjima što je poduzeto po njezinim prijavama za fizičke napade i prijetnje, upućeni na adresu zamjenice županijskog državnog odvjetnika Irme Bagarić, ostaju, kaže, bez odgovora. Tvrdi i da, unatoč trudu svog odvjetnika Renata Keretića, ne uspijeva dobiti ni uvid u spis koji vodi ŽDO Varaždin. Kada joj je to početkom ove godine napokon uspjelo, kaže da je uočila da je spis vođen neuredno te da većina prijava koje je podnijela protiv svojih napadača u spisu ne postoji. Anđelko Stričak je u telefonskom razgovoru za Nacional oštro demantirao sve optužbe na svoj račun, tvrdeći da se isti scenarij optužbi na njegov račun ponavlja svaki put pred izbore. Stričak je objasnio:
„Nije pravi problem Patricija Jelenečki, nego osobe koje stoje iza nje. Moj je problem počeo još 2016. godine, od trenutka kada sam prozvao SOA-u i DORH da su odgovorni za nerad i nepoduzimanje istražnih radnji po pitanju nestanka oružja iz policijskog skladišta u Varaždinu. Riječ je o nestanku 153 komada vatrenog oružja kojemu se gubi svaki trag i do danas taj slučaj nije rasvijetljen“, kategorički tvrdi Stričak. Na pitanje Nacionala zašto smatra da osobe koje stoje iza Jelenečki upravo nju koriste za postizanje svojih ciljeva, odgovorio je da je policija protiv Jelenečki još 2019. godine vodila istragu zbog prijevara s najmom automobila, zbog kojih je ona bila i u istražnom zatvoru.
Jelenečki je počinila kaznena djela prijevare i njoj su obećali da će dobiti status svjedoka-pokajnika ako mene tereti. Ona je to i učinila“, tvrdi Stričak.
‘Napadnuta sam 22. studenoga 2017. u varaždinskom HNK, na proslavi 25. obljetnice varaždinske Sedme gardijske brigade Pume. Stričak me oborio na pod i pokušao silovati’, izjavila je Patricija Jelenečki
Nacional je te njegove riječi provjerio i došao do saznanja da je Jelenečki doista tijekom 2019. godine bila predmet istrage zbog nekoliko slučajeva navodne prijevare s najmom automobila od tvrtke LRC teške nešto više od 20 tisuća kuna. Jelenečki je Nacionalove novinare uvjeravala da su sve prijave protiv nje odbačene, no iz Općinskog suda u Koprivnici Nacionalu je službeno potvrđeno da se protiv Jelenečki još uvijek vodi kazneni postupak zbog prijevare i oštećenja tuđe stvari, a sličan je odgovor stigao i iz Općinskog suda u Varaždinu na kojem su, prema riječima glasnogovornice Snježane Lukač-Keretić, svi kazneni postupci protiv Jelenečki kao okrivljene još uvijek u tijeku.
Stričak nam je, pak, rekao da o njegovoj nedužnosti u ovom slučaju indirektno svjedoči i podatak da je član Povjerenstva za nabavu borbenih zrakoplova RH. „Zar mislite da bih ušao u to Povjerenstvo a da prethodno nisam prošao najstrože sigurnosne povjere?“ upitao je Stričak. A o optužbama Patricije Jelenečki za napade na nju Stričak kaže: „Te optužbe protiv mene, pogotovo one da sam pokušao silovati Patriciju Jelenečki, da sam joj prijetio i fizički je napadao, da sam švercao drogu i sve ostale tvrdnje ne stoje, jer ja u tim trenucima nisam bio ni blizu toj osobi. Postoji jedna fotografija s nekog javnog događanja iz 2017. godine na kojoj smo ona i ja, no kasnije nisam bio ni blizu spomenutoj osobi, a još manje sam je napadao i fizički joj prijetio“, ponovio je u više navrata Stričak i dodao da je Patricija Jelenečki još 2017. godine došla u stranačke prostorije HDZ-a sa željom da se učlani u stranku i pomogne u organizaciji lokalnih izbora. „Neko vrijeme je doista pomagala u kampanji, no kada se nakon izbora odlučivalo o njezinu članstvu, nismo je primili i na tome je ostalo. Nakon toga nisam imao nikakve kontakte s njom“, tvrdi dalje Stričak.
Rekao je i da do sada nije bio ni na kakvom razgovoru u Županijskom državnom odvjetništvu ni u policiji. „Mene su nazvali iz ŽDO-a i obavijestili me da su protiv mene bile podnesene prijave, no da je istragom utvrđeno da ja nisam bio ni blizu kada su se ti napadi dogodili. Ja nemam pojma ni zbog čega sam prijavljen i kada su se ti navodni napadi dogodili. Uoči svakih izbora krenu prijave protiv mene koje se očito istražuju“, tvrdi Stričak, a na posve konkretno pitanje Nacionala je li pratio Patriciju Jelenečki, je li joj prijetio i fizički je napadao, ponavlja: „Ni slučajno. Nisam bio ni blizu kada su se ti napadi dogodili. Predistražne radnje su tajne, a zašto me nitko nije zvao na razgovor, ili pak jest, ja to više ne znam, to morate pitati DORH, Sud i Županijsko državno odvjetništvo“, kazao nam je Stričak.
Varaždinski odvjetnik Renato Keretić, pravni zastupnik Patricije Jelenečki, u kratkom razgovoru za Nacional nije želio iznositi detalje tijeka istrage i postupka koji je, kako kaže, u tijeku. „Problemi su vrlo osjetljiva narav predmeta i okolnosti u kojima se on odvija, a ja sam dužan čuvati odvjetničku tajnu“, objasnio je. No ono što je Nacional uspio doznati iz neslužbenih odvjetničkih krugova, potvrdilo nam je da je ovaj slučaj Patricije Jelenečki ogledni pravosudni slučaj koji bi trebao poslužiti kao model kako se ne vodi sudski predmet.
Jedan od izvora s kojima smo kontaktirali kazao nam je kako je „posve normalno očekivati da kada oštećena stranka podnese kaznenu prijavu pravosudnom državnom tijelu, to tijelo u razumnom roku i profesionalno odradi sve nužne pravne radnje i utvrdi činjenice, bez obzira na ishod slučaja i bez obzira na to hoće li prijava rezultirati sudskim postupkom ili ne“, no da u ovom slučaju to nije bilo tako, što ne može i ne smije biti prihvatljivo, posebno zbog činjenice da u ovom slučaju nije samo riječ o fizičkim napadima i prijetnjama, već su „u igri“ i druga ozbiljna kršenja zakona. Isti nam je izvor potvrdio i da je postupak vođen nerazumno dugo i suprotno pravilima profesije, uz brojna kršenja prava na pravedan sudski postupak na štetu Patricije Jelenečki kao oštećene.
‘Mene su nazvali iz ŽDO-a i obavijestili me da su protiv mene bile podnesene prijave, no da je istragom utvrđeno da ja nisam bio ni blizu kada su se ti napadi dogodili’, rekao je za Nacional župan Anđelko Stričak
No u ŽDO-u Varaždin i PU Varaždinskoj ne misle da su u bilo čemu pogriješili i tvrde da su slučaj vodili profesionalno i prema zakonskim ovlastima.
Na upit Nacionala upućen Policijskoj upravi Varaždinskoj, u kojem smo zatražili objašnjenje načina na koji je PU Varaždinska postupala sa svakom od pojedinačnih prijava koje je Patricija Jelenečki podnijela protiv Anđelka Stričaka i braće Poropat, je li obavila istražne radnje po svakoj od tih prijava i kome je proslijedila izvješća te je li saslušala oštećenu djevojku i prijavljenog Stričaka, dobili smo odgovor koji potpisuje glasnogovornik PU Varaždinske Matko Murić i u kojem se navodi da „policijski službenici njihove PU postupaju po svim zaprimljenim prijavama i odmah izvješćuju nadležno državno odvjetništvo u Varaždinu“, no dodaju kako zbog tajnosti provođenja izvida ne mogu davati preciznije odgovore na naša pitanja. Sličan odgovor dobili smo i od zamjenika županijske državne odvjetnice i glasnogovornika Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu Darka Galića: „Obavještavam vas da Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu postupa sukladno svojim zakonskim ovlastima na temelju svih prijava i podnesaka koje je primilo od Patricije Jelenečki. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu omogućilo je Patriciji Jelenečki ostvarivanje svih njezinih prava koja joj po zakonu pripadaju u postupku kao oštećenici – žrtvi i kao podnositeljici kaznenih prijava, pa tako i izvršenje uvida u spise na njezino traženje i obavještavanje o tijeku postupka. Budući da su izvidi u tijeku, Državno odvjetništvo ne može odgovoriti na sva vaša postavljena pitanja budući da zaštita probitaka pretkaznenog i kaznenog postupka nadvladava interes javnosti, a ujedno, Zakon o pravu na pristup informacija ograničava pristup informacijama tijekom pretkaznenog i kaznenog postupka.“
S njihovim se tvrdnjama ne slaže saborska zastupnica platforme Možemo! Sandra Benčić, koja se također pozabavila slučajem Patricije Jelenečki. Ona je Nacionalu potvrdila kako je apsolutno neprihvatljiva činjenica da nadležna pravosudna tijela već tri i pol godine nisu poduzela ništa kako bi makar i pokušala utvrditi činjenice.
„Redovito mi se, gotovo svakodnevno, obraćaju građani koji imaju problema s pravosudnim sustavom i imaju pritužbe na rad sudova ili državnih odvjetništava na lokalnoj razini ili su pak doživjeli slučajeve korupcije. S tim se ljudima koji nam se javljaju često i osobno nalazim. Tako je bilo i u ovom slučaju. Zanimalo me je li Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu pokrenulo bilo kakav postupak. Često se bavim i slučajevima nasilja nad ženama i seksualnim nasiljem i dobro mi je poznato da takvi postupci traju vrlo dugo i da postoji veliki broj postupaka u kojima je već prošlo izvjesno vrijeme a da nisu provedeni ni osnovni koraci u predistražnom postupku, odnosno da se uzmu izjave oštećenih i provjere navodi iz prijave. Isto se dogodilo i u slučaju Patricije Jelenečki koja nam se obratila upravo iz tog razloga.“
Bez namjere da se prejudicira konkretni postupak, kaže Sandra Benčić, treba ipak naglasiti kako ne može biti prihvatljivo da bilo koji postupak za seksualno nasilje nad ženama od 2017. godine do danas nema nijedan konkretan poduzeti korak ŽDO-a Varaždin.
„To se ne smije događati u pravno sređenoj državi. Postoji minimum pravnih radnji, od uzimanja izjava do prikupljanja osnovnih informacija i ispitivanja potencijalnih svjedoka, koje su se trebale obaviti od trenutka prijave do danas kako bi se utvrdilo postoji li osnovana sumnja da se kazneno djelo doista dogodilo. To se nije dogodilo i to nam je potvrdio i odvjetnik žrtve“, kategorički tvrdi Sandra Benčić. Kao drugi sporni moment ona ističe činjenicu da je Patricija Jelenečki, osim pokušaja silovanja, bila žrtva nekoliko fizičkih napada i premlaćivanja kao moguća svjedokinja drugih kaznenih djela (šverc narkoticima) trećih osoba, za što postoje dvije nepravomoćne presude (braća Antonio i Kristian Poropat).
„I ovaj slučaj, kao i mnogi drugi slični ovome, jasno ukazuje na to da unutar pravnog sustava nismo sposobni zaštititi osobe koje prijavljuju kriminal. I to je suština čitavog problema, bez obzira na ishod samog postupka i bez obzira na to hoće li se kroz istražne radnje dokazati da se kazneno djelo doista dogodilo ili nije. Sama činjenica da u ovom slučaju imamo žrtvu u jednom kaznenom postupku, a svjedokinju u drugom, koja je više puta napadnuta i premlaćena, a da nadležne institucije ne poduzimaju ništa kako bi otkrile počinitelja, ukazuje na ozbiljan problem koji imamo u svom pravosudnom sustavu“, zaključila je Sandra Benčić.
Komentari