U živote Marte, Paule, Ane i Olge, naoko sretnih prijateljica iz srednjoškolskih dana, uvlače se događaji od prije 20 godina, ali i Eduard, profesor kojeg glumi Đorđe Kukuljica. On za Nacional govori o svojoj ulozi u seriji ‘Sjene prošlosti’ koja se prikazuje na RTL-u.
Prošlost proganja sadašnjost u seriji “Sjene prošlosti” koja se svakoga tjedna prikazuje na RTL-u od ponedjeljka do petka od 20.15 te na streaming platformi Voyo. Serija je rađena prema licenci turske serije “Ufak Tefek Cinayetler” (Osveta u štiklama). U hrvatskoj verziji glavni likovi su četiri žene: Marta (Jelena Perčin), Paula (Dajana Čuljak), Ana (Ana Maras Harmander) i Olga (Marina Fernandez), prijateljice iz srednjoškolskih dana, naoko sretne, ali događaji otprije 20 godina uvlače se u njihove živote. Eduarda, profesora kojeg ti događaji također proganjaju, glumi Đorđe Kukuljica, koji je o seriji “Sjene prošlosti” govorio za Nacional.
NACIONAL: Brojni svjetski redatelji kažu da su ljubav i osveta dva najčešća pokretača radnje u filmovima i serijama. Je li vas upravo ta činjenica privukla ovoj seriji?
Osveta je, svakako, obilježila kako književnost tako i filmsku i kazališnu umjetnost. Gdje bih stigao nabrajajući, od Grka do ruskih klasika, Shakespearea do Scorsesea. A ljubav je osnovni pokretač onoga što je barem ostalo od civilizacije. Dakle, preko ljubavi do osvete, tako nekako bih ja to, skromno, nazvao. Problem je što se može dogoditi i u obrnutom smjeru. Rikverc: preko osvete u ljubav, što je legitimno, jer ipak smo samo ljudi. Ljudi u sjenama prošlosti. Naslov je jako intrigantan i zanimljiv, nadasve. Nudi sve. Divno je biti izložen svake večeri ljudima koji stvaraju svoje svjetove i dimenzije, svojom maštom na našu ispričanu priču. Zbog njih se sve ovo, o čemu pisah, i odvija. Gdje tražiti bolje razloge nego u ljudima i suborcima. To je, ipak, za mene pravi pokretač. Ljubav i osveta su samo posljedica, ali kakva!
NACIONAL: Muškarci u ovoj seriji imaju sporedne, a žene glavne uloge. Često se događalo da glumci odbijaju sporedne uloge u projektima u kojima žene imaju glavne uloge. Kakav je vaš stav o tome?
Pa naravno da je zanimljivije i intrigantnije imati priču koja je oslonjena na četiri ženska lika, ja bih napravio priču i za deset ženskih likova. Nekako mislim da ovoga puta treba dati ženama da počnu i završe, tako su zavodljive i šarmantne u svojim malim pakostima i moćima, nemoćima, željama, istinama, lažima. Puno su suptilnije i nježnije, a opet puno krvoločnije i strastvenije. Mi svoju priliku čekamo iz drugog reda, barem ja, ali tješim se da ni one baš ne mogu bez nas. Mi muškarci smo tu piromani, reflektiram se na svakodnevicu, koji popale polja, raspire požar, a žene ga moraju gasiti! Drago mi je da ova serija sagledava život iz tog drugog kuta. Ženskog!
NACIONAL: Jeste li ikada pomislili da se u ovoj seriji pretjeruje s ženskom manipulacijom ili je takva stvarnost koja nas okružuje i kojoj ste i sami ponekad svjedočili?
Manipuliranje je, po nekakvom principu, odlika makijavelizma, agresije i narcizma. Antisocijalni poremećaj. Pravi glumački zadatak. Nisu samo žene te koje posežu za tim oruđem. Emocionalna manipulacija je najopasniji oblik pasivne agresije, tako ja to vidim, a u ovoj seriji ne rade to samo žene. Serija je istočnjačkog štiha tako da, sukladno tome, pretjerivanje, agresija, bijes, eros, sve je tu pomiješano po dobroj recepturi kakvog orijentalnog kuhara Hayata! U takvom konceptu kakve su “Sjene prošlosti”, tako ja to vidim, ne može se pretjerati, samo treba dobro dozirati. Kao i u životu. Naravno da sam i sam žrtva takve manipulacije, emotivne, najgore.
NACIONAL: Često se navodi da četiri glavna ženska lika imaju različite životne vrijednosti. Kako smo došli do toga da tri od četiri žene žive pogrešne živote koje pokreće novac i obiteljski život koji je, ispostavlja se, lažan?
Uvijek se na kraju ispostavi da je materijalno nebitno i prijetvorno. Praznine koje se popunjavaju materijalnim na kraju postanu crne rupe iz kojih nema povratka. Nažalost, živimo u takvom vremenu, u potrošačkoj histeriji, u najprimitivnijem obliku kapitalizma, gdje blago diktira tempo. Znate, ne rode se ljudi kao materijalisti. U početku smo svi jednaki, a i na kraju. Život je taj koji od nas kleše skulpturu. Neki kamen izdrži i najteži udarac, drugi napukne pri jačem naletu vjetra. Tako je to. Životne priče Ane i Paule, pod Martinim nadzorom, čine sukus ove novele. Pametni turski dramaturzi zbrojiše dva i dva, smisliše Martu, majstoricu manipulacije, a opet krhku i načetu osobu. Nju život nije mazio i tako ona kreće u obračun sa životom, uz svoje cure. Anu, povučenu i tihu, a bolno nesretnu i nesigurnu, te Paolu, glasnu i agresivnu i također nesigurnu, tako ja to vidim, s jednom poštenom i naivnom, nadasve nevinom djevojkom. Ali kod Olge vrijeme odradi svoje i ona putem očvrsne, postane spremna zaigrati igru za istim stolom na kojem se dijele žetoni i za kojim su i njene prijateljice iz djetinjstva. Kakva će to partija biti, možete samo zamisliti. Sjajno napisano i pametno postavljeno! Serija je zapravo jedna vrhunska partija šaha. Uživajte u njoj!
NACIONAL: Vi u seriji glumite samca dok su ostala tri glavna muška lika u brakovima u kojima nisu sretni. Kako biste se snašli da su vama dali ulogu uspješnog muškarca koji nije sretan u braku?
I samac, i stranac, i upitnik. Zapravo mi je drago i velika čast i odgovornost mi je oblikovati Eduarda Barića. Profesora Edu. Muški dio ove priče prešarmantan je i duhovit pa mogu reći da mi je čast biti dio ove postave. Koliko smo se samo nasmijali, mislim na te muževe i mene samca. Uspjeh u poslovnom svijetu, svijetu predatora, nije garancija da ste sretni. Naravno, ovisi o tome što vas čini sretnim. Oni su dio te priče, te manipulacije, tog potrošenog vremena, imaju djecu, gomilu obaveza i prazan pogled. Rješenje je u prošlosti za Tomu, budućnost je Šimunov forte, dok je Mato iz plusa otišao u minus, iz minusa u status quo, dakle, svi negdje balansiraju između stabilne praznine i provalije vulkanskog grotla. Što se tiče moga samca, ponekad pomislim koliki je luksuz i zapravo perfidan spoj te nesretne 2004. i dvadeset godina nakon, u stvarnom vremenu događanja priče. Kakve je taj staze prehodao, s kim i kako… Edo je mutan tip, kao i većina likova u seriji i to ih čini zanimljivima, ne znaš kako će tko na koga reagirati u nekoj situaciji, na semaforu, pješačkom prijelazu, partyju. Zbog toga su “Sjene prošlosti” za mene, moj ukus, pogođena tema i mamac za iskrene sladokusce takvog TV formata.
NACIONAL: Najstariji ste od glavnih muških glumaca u toj seriji. Jeste li u nekim trenucima nastupali kao njihov mentor, jeste li im davali savjete?
Uh, kako to gordo zvuči, najstariji! Hahaha! Sjajno se družimo i maštamo. Uopće nije bitno tko je stariji, već tko u tom trenutku ima više inspiracije. Mi smo osuđeni jedni drugima pomagati, trudimo se biti što precizniji, a floskule o mentorstvu ostavljam nekome tko zna više od mene. Tko sam ja da bih se stavljao u poziciju nekog, štotijaznam, savjetnika? Pa premlad sam za to, a i dečki znaju svoj zanat, i to jako dobro.
Komentari