S Đorđem Gardaševićem, 49-godišnjim redovitim profesorom ustavnog prava s Pravnog fakulteta u Zagrebu, razgovarali smo nakon prošlotjedne premijerove prezentacije budućeg zakona o izbornim jedinicama, ali i u povodu upozoravajuće izjave koju je Plenkovićevoj vladi uputilo jedanaestoro profesora ustavnog prava s četiriju pravnih fakulteta sveučilišta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. I Gardašević je bio među potpisnicima te izjave, a kao ustavni stručnjak vanjski je član i saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav. Glavni je urednik Zagrebačke pravne revije, elektroničkog časopisa poslije­diplomskih studija Pravnog fakulteta u Zagrebu. Kao ugledni ustavni stručnjak Gardašević je i u intervjuu Nacionalu bio kritičan prema proceduri kojom je Plenkovićeva vlada krenula u izradu ovog, po njemu, vrlo važnog zakona, nakon što je Ustavni sud ukinuo dosadašnji izborni zakon. Smatra da u pripremu tog zakona nisu trebali biti uključeni samo stručnjaci, nego i oporba, a osvrnuo se i na aktualne javne sukobe premijera i predsjednika Republike naglasivši da građani od njih očekuju suradnju na temelju njihovih ustavnih ovlasti i bez obzira na političke razlike.

NACIONAL: Vlada je predstavila novu arhitekturu izbornih jedinica: zadržano je dosadašnjih 10 izbornih jedinica, a promijenjene su samo njihove granice. Grad Zagreb podijeljen je tako u tri umjesto dosadašnje četiri izborne jedinice. Zagrebački Jarun više neće biti u istoj izbornoj jedinici s Novim Vinodolskim, koji se pridružuje Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji. Kako ocjenjujete tu novu arhitekturu izbornih jedinica, koju je kreirao HDZ?

Već u okviru postupka pisanja nacrta zakona o izbornim jedinicama trebalo je provesti ozbiljnu znanstvenu i stručnu raspravu. Na prvi pogled, tu se rade samo korekcije granica izbornih jedinica, potrebne da bi se ujednačio broj birača u njima, kao i postupak praćenja promjena broja birača. No bitno je pitanje može li takva delimitacija izdržati i test vremena ako znamo da je Hrvatska snažno pod utjecajem demografskih i migracijskih promjena. Stoga je sasvim smislena i otvorena rasprava o tome treba li možda mijenjati broj izbornih jedinica ili pak broj saborskih mandata koji se u njima biraju. Drugo, sigurno će biti još riječi o načinu na koji su crtane pojedine izborne jedinice u novom modelu. Tu mislim na mikroanalizu te na upozorenje Ustavnog suda da prilikom delimitacije ne smije biti fragmentacije, koncentracije ili miješanja biračkog tijela oponenata s biračkim tijelom onih koji kreiraju izborne jedinice. Treće, za sada ključno je pitanje na čemu se temelji izrada tih izbornih jedinica. Ustavni sud je izrazio ozbiljne sumnje u potpunost službenih podataka o broju birača u Hrvatskoj. I o tome će se voditi rasprava prilikom javnog savjetovanja i u samom Saboru.

NACIONAL: U izjavi koju ste potpisali s jedanaestero profesora ustavnog prava s pravnih fakulteta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, izrazili ste „krajnju zabrinutost dosadašnjim postupkom izrade izmjena Zakona o izbornim jedinicama“. Upozorili ste Plenkovićevu vladu da svojim pristupom toj temi zapravo dovodi u pitanje i temeljne odredbe ustavnog poretka Republike Hrvatske. Zašto?

Kao profesori ustavnog prava s četiriju pravnih fakulteta imamo redovite interkatedarske sastanke, pa je na jednom od tih sastanaka i nastala ova izjava. S razlogom. Na takvim sastancima raspravljamo o različitim temama, a na ovom skupu bila je riječ o budućem zakonu o izbornim jedinicama. U diskusiji se pojavila ideja da se obratimo javnosti izjavom u kojoj bismo pozvali na poštivanje demokratskih standarda u donošenju tog važnog zakona, pa smo to i učinili.

NACIONAL: Zašto ste smatrali potrebnim obratiti se javnosti?

Upozorili smo što bi u proceduri donošenja takvog zakona trebalo poštovati, pratiti i na što paziti. To podrazumijeva ponajprije pratiti što je Ustavni sud rekao u svojoj odluci kojom je ukinuo Zakon o izbornim jedinicama. Prilikom pisanja nacrta Zakona trebalo je osigurati depolitizaciju i transparentnost, raditi na temelju stručnih analiza, kao i koristeći posebno stručno povjerenstvo, uz moguće sudjelovanje predstavnika parlamentarne većine i opozicije. Uputili smo i na standarde Venecijanske komisije prilikom izrade izbornog zakonodavstva.

NACIONAL: Zašto je važna i Venecijanska komisija?

Venecijanska komisija je ekspertno tijelo Vijeća Europe, europske asocijacije, koje se bavi pitanjima poštovanja ljudskih prava i demokracije, kao i izbornim procesima i referendumima. Njena stajališta su i neka vrsta smjernica dobre prakse što bi trebalo raditi kad je riječ o donošenju izbornih zakona. Venecijansku komisiju često citira i Ustavni sud Republike Hrvatske.

NACIONAL: U kojoj je fazi donošenje tog važnog zakona o izbornim jedinicama, što bi trebao biti dovršeno barem šest mjeseci prije raspisivanja izbora?

Zakon je trenutno u fazi javnog savjetovanja. Mislim da je i prije toga trebalo provesti ozbiljnu stručnu, znanstvenu, a onda, naravno, i javnu raspravu. Dobra je stvar samo to što će taj zakon ići u redovitu zakonsku proceduru u Saboru. Neće se donositi po hitnom postupku.

NACIONAL: Što podrazumijeva tu redovitu zakonsku proceduru?

Redoviti zakonodavni postupak podrazumijeva donošenje zakona nakon dva čitanja, kao i raspravu po odborima u Saboru. Međutim, s obzirom na to da se radi o jako ozbiljnoj stvari, jednom od temeljnih pitanja svakog političkog i ustavnopravnog sustava, i u predfazi samog pisanja nacrta zakona i prije javnog savjetovanja trebalo je uključiti ljude koji o tome mogu ozbiljno govoriti. Sama izjava 11 sveučilišnih nastavnika ustavnog prava bila je vezana uz praćenje procedure njegova donošenja. Kako je izborno pravo temeljno ljudsko pravo, a tako ističe i Ustavni sud, kod izbornog zakonodavstva potrebno je razmotriti različita stajališta i postići što je moguće veći stupanj konsenzusa.

NACIONAL: Sudeći prema dosadašnjim izjavama premijera Plenkovića, tog konsenzusa oko Zakona o izbornim jedinicama, na koji vi kao profesori ustavnog prava pledirate, neće biti. Premijer Plenković već je odlučio da će, unatoč upozorenjima iz oporbe i predsjednika Zorana Milanovića, taj zakon donijeti samo HDZ s aktualnom parlamentarnom većinom. Plenković ističe da ni HDZ nitko nije ništa pitao dok je bio u oporbi.

Ako je tome tako i bilo, onda bi kada je riječ o temeljnim zakonima kao što je set izbornih zakona, trebalo promijeniti praksu i ne dozvoliti da služe političkim prepucavanjima. Treba formirati stručne, znanstvene skupine koje će tome najtrezvenije pristupiti. Kod izbornih zakona nije riječ o zakonima kratkog roka trajanja. Zakon o izbornim jedinicama postoji već 24 godine, od 1999. Dobro izborno zakonodavstvo u temeljima je svakog ustavno pravnog poretka. Iz takvih se zakona konstituira zakonodavna vlast, a to je Hrvatski sabor. Oni su temelj legitimiteta izabranih zastupnika i predstavljaju okvir baš izbora birača.

NACIONAL: Zašto to smatrate toliko važnim da nadilazi drugo zakonodavstvo?

Radi se o organskom zakonu, a kod donošenja takvih zakona treba pristupiti drugačije bez obzira na sve političke razlike. U ovom konkretnom slučaju to se još nije dogodilo. Zato sam i potpisao izjavu s desetero svojih kolega sveučilišnih nastavnika. Napravila bi se velika usluga daljnjoj demokratizaciji Republike Hrvatske kada bi se napokon shvatilo da ustavna pitanja nisu pitanja dnevne ili partikularne politike. Uz to, političke stranke, koje god da jesu, danas mogu biti na vlasti, a sutra izgubiti tu vlast i otići u oporbu. Zato treba imati sustav koji je slijep na političke razlike. Institucije, prava i obveze, da parafraziram Johna Rawlsa, treba kreirati pravedno jer nitko ne zna u kojoj će se konkretnoj situaciji on sam sutra naći.

NACIONAL: No sve to što govorite nema velikog smisla jer je premijer rekao da su potpisnici izjave kao profesori ustavnog prava pripadnici lijeve političke opcije. I da je spreman svakoga od vas primiti u HDZ ako to želi. Jeste li vi ljevičar? Ako niste ljevičar, hoćete li se učlaniti u HDZ?

U kontekstu donošenja ovog zakona o izbornim jedinicama potpuno je irelevantno tko je koje političke provenijencije. Naravno da ljudi imaju svoje političke preferencije. To je prirodno i o tome mogu reći sljedeće: prvo, propitivati tko je za koga glasao na izborima nije primjereno jer je glasanje tajno; drugo, fokusiranje na to tko je koje političke provenijencije jest kreiranje, kako bi to rekao premijer Plenković, jedne ne-teme. To je spinanje cijele priče jer se ne razgovora o tome što su stručnjaci rekli, nego kakva je njihova politička orijentacija.

NACIONAL: Ako nije riječ o vašim, prema mišljenju premijera, problematičnim političkim preferencijama, kako biste onda odgovorili premijeru na tu njegovu javno izrečenu optužbu?

Ovako: treba se fokusirati na ono što su stručnjaci konkretno rekli u vezi izbornog sustava, važno je da građani shvate kako je to tema. Uz to, kolegice, kolege i ja imali smo već dosta javnih istupa vezanih uz izborno zakonodavstvo. To nije bilo samo unazad deset dana nego unazad više godina. Sve to se lako može provjeriti.

NACIONAL: No i prije te provjere vaših izjava, jeste li ljevičar?

Treće, što je neprihvatljivo i neprimjereno za tu našu kvalifikaciju, jest smještanje tog pitanja u sferu politike, a to, naravno, uopće nije političko pitanje, već isključivo ustavno-pravno. Četvrto što mogu reći o tome jest ovo: sve da to nekako i kvalificiramo kao političko pitanje, kako onda održati tezu da u nekoj radnoj skupini mogu biti osobe samo jedne političke orijentacije?

‘U kontekstu donošenja ovog zakona o izbornim jedinicama potpuno je irelevantno tko je koje političke provenijencije’, smatra profesor Đorđe Gardašević. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Mislite li HDZ-ove političke provenijencije?

U javnosti se dosta govorilo o tome tko je u radnoj skupini. S druge strane, premijer je izjavio da je nacrt zakona napravljen isključivo u okviru Ministarstva uprave. Na medijima je da propituju detalje. Ustavni sud je vrlo jasno rekao da se uređenje granica izbornih jedinica mora objektivizirati i podrediti pravilima struke, odnosno, izuzeti iz isključive domene političkog odlučivanja.

NACIONAL: Osim što je ta radna skupina HDZ-ova, hoće li ona opet biti predvođena Vladimirom Šeksom, ovoga puta uz asistenciju eurozastupnika Karla Resslera, njegova posinka? Profesor s FPZ-a Goran Čular, koautor modela GONG-a sa šest izbornih jedinica, u studenome prošle godine izjavio je u Nacionalu da je Vladimir Šeks 1999. godine, uvidjevši da će HDZ izgubiti izbore, naložio demografu Stjepanu Štercu da organizira izborne jedinice tako da HDZ najmanje izgubi, jer je procijenio da HDZ te izbore ne može dobiti? Sam Šterc potvrdio je u Nacionalu da je on bio kreator izbornih jedinica, ali je osporio tezu profesora Čulara da je ta izborna geografija rađena u korist HDZ-a.

U narednim danima će se, vjerujem, dosta podrobno analizirati kako su kreirane granice izbornih jedinica. Ne kažem da je na djelu „gerrymandering“ i to kažem zato što je Ustavni sud jasno upozorio na nedopuštene prakse crtanja granica izbornih jedinica: takozvano cijepanje, naslagivanje i pakiranje.

NACIONAL: O izborima u Hrvatskoj još je jedan zanimljiv detalj. HDZ je dobio zadnje parlamentarne izbore sa samo 16 posto potpore birača, ali uz bezuvjetnu potporu osmero zastupnika iz zastupničke kvote nacionalnih manjina. S druge strane, jučerašnji Crobarometar na Nova TV-u, proveden na 900 ispitanika, pokazuje da HDZ ima potporu 30 posto ispitanika. Kako to objašnjavate?

Ako se ne varam, HDZ trenutno ima biračku potporu nešto ispod trećine birača. Najjača je stranka i to nesumnjivo treba respektirati. No stvar se može gledati i ovako: ako stranka ima potporu čak i, recimo, trećine birača, to znači da dvije trećine birača tu stranku ipak ne podržava. Podržavaju nekoga drugoga ili su neodlučni. Iz toga proizlazi i sljedeće pitanje: ima li netko koga podržava samo trećina birača legitimitet da baš skroz samostalno i samouvjereno kroji odluke o izbornom zakonodavstvu? U redu, tu su koalicijski partneri, ali bi li tu ipak demokratskije bilo nešto unaprijed pitati i ostale, dakle, oporbu? Podsjećam da izborni zakoni imaju osobiti značaj jer se preko njih konstituira vlast.

NACIONAL: Kažete da HDZ nema legitimitet samostalno predlagati izborne zakone bez oporbe, ali to je, kao što vidimo, hrvatska realnost. Kako je to pitanje definirano Ustavom Republike Hrvatske?

Prema Ustavu se izborni zakoni, uključujući i ovaj zakon o izbornim jedinicama, usvajaju većinom glasova svih zastupnika. To znači da je za prolaz zakona u Saboru potrebno 76 zastupničkih glasova, a to su oni zastupnici koji spadaju u vladajuću koaliciju. Ako ćemo stvari prelamati preko koljena, a to se ovdje može vrlo lako desiti, onda će vladajuća koalicija samostalno donijeti taj zakon. No za daljnju demokratizaciju Hrvatske bilo bi jako korisno da se rasprava koja se vodi o tom pitanju, vodi u svim fazama postupka. Postupiti tako značilo bi da je zauzet državnički, a ne politički, nego u biti vrlo demokratski stav. U Hrvatskoj je to 2023. godine doista potrebno.

NACIONAL: Što o tome kaže Ustavni sud?

Ustavni sud je u svojoj odluci o ukidanju Zakona o izbornim jedinicama naveo da se radi o temeljnom ljudskom pravu. Kad se kaže da je nešto temeljno ljudsko pravo, to onda u komparativnom ustavnom pravu ima i određeno značenje. To znači da se u najvećoj mogućoj mjeri definiranje i regulacija toga prava oslobodi okova odlučivanja običnom parlamentarnom većinom i da je to pravo podložno najstrožem nadzoru Ustavnog suda. Bez obzira na činjenicu da će se taj zakon, formalno gledano, donijeti parlamentarnom većinom s tih 76 glasova. Ali da bi to temeljno ljudsko pravo u svim fazama odlučivanja bilo primjereno uređeno, bitno je da se svi građani o njemu, preko svojih legitimnih predstavnika, mogu izjasniti na najširi mogući način. To je jako važna stvar. Zato tu vidim ulogu šire rasprave već i u fazi pisanja nacrta zakona.

NACIONAL: Ne podrazumijeva li to da bi bilo uputno da se set izbornih zakona donosi dvotrećinskom većinom zastupnika, kao što je to slučaj s izborom ustavnih sudaca?

To je pitanje za budući ustavni dizajn pa u ovom trenutku ne bih išao tako daleko. Ali definitivno je riječ o jednom od stožernih zakona u svakoj državi. I sam odabir izbornog modela je vrlo važan jer iz njega proizilazi i konstituiranje temeljnih tijela, Sabora, a preko Sabora i vlade te predsjednika Republike. Da bi se konstituirali nositelji vlasti, moramo imati izborni sustav. Ako je taj izborni sustav loš, onda nemamo legitimne predstavnike vlasti. Napokon, radi se o zakonu koji nije namijenjen za jednu prigodu. U ovoj fazi razvoja demokracije u Hrvatskoj, nakon više od 30 godina od osamostaljenja, imamo obvezu donijeti zakone koji će dulje trajati. Situacija nije nimalo slična onoj kada se izborni zakon donosio za jednu uporabu. Govorim o pretkonstitutivnoj fazi, 1990. godine.

NACIONAL: Treba li mijenjati onda i Zakon o referendumu, također važan zakon koji je bio donesen kako bi se olakšao ulazak Hrvatske u Europsku uniju?

To je pitanje bilo otvoreno 2010. godine ustavnom promjenom, a oko ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Trinaest godina kasnije legitimno se otvara i pitanje treba li mijenjati i Ustav i Zakon o referendumu. Ti prijedlozi već su neko vrijeme u saborskoj proceduri. Na ustavnoj razini, radi se o redefiniranju većina potrebnih za donošenje pojedinih vrsta odluka putem referenduma. Da, to je pitanje koje sada treba drugačije regulirati.

NACIONAL: Kakvi su bili rezultati referenduma za ulazak Hrvatske u Europsku uniju?

Tada je glasovanju pristupilo 43,51 posto upisanih birača. Od toga je za ulazak u Europsku uniju glasalo 66,27 posto građana. Dakle, za ulazak u Europsku uniju glasala je dvotrećinska većina od građana izašlih na referendum, ali na taj referendum nije izašla ni polovica upisanih birača. Prema Ustavu, odluka na referendumu se donosi većinom birača koji su pristupili referendumu.

NACIONAL: No, vezano uz izborno zakonodavstvo, bitan je i popis birača. Na lokalnim izborima 2021. za gradonačelnike, načelnike, gradska i općinska vijeća, Državno izborno povjerenstvo objavilo je podatak da je na popis birača upisano njih 3.660.054. No prema popisu stanovništva iz 2021. Hrvatska je imala 3.871.833 stanovnika. Odnosno, na popisu birača ima 500.000 punoljetnih građana više nego što Hrvatska ima stanovnika. Je li to podatan prostor za izborne manipulacije?

U odnosu Registar birača i Popis birača očito postoji ozbiljan problem. Ustavni sud jasno je istaknuo da usporedba podataka iz tih dvaju izvora stvara „prostor za sumnje građana u potpunost službenih podataka“. Sud tu ističe problem većeg broja birača prema Registru od broja punoljetnih državljana prema Popisu, kao i to da usporedbom tih dvaju izvora nastaje „privid da čak 94,4 % ukupnog broja građana Republike Hrvatske ima biračko pravo“. Te sumnje trebat će raščistiti tijekom zakonodavnog postupka. Ustavni sud je jasno naglasio kako „službeni podaci u Registru birača moraju imati objektivno empirijsko utemeljenje i kao takvi pružati uvid u stvarno stanje stvari o broju birača u izbornim jedinicama kako god one bile definirane zakonom“.

NACIONAL: Član ste saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav. Možete li vi pokrenuti to pitanje u Saboru?

Vanjski sam član tog odbora, nisam zastupnik. Dnevni red sjednica Odbora sastavlja se mimo mene.

NACIONAL: Zašto ste onda uopće član tog odbora ako ne možete ništa pokrenuti?

Članovi Odbora su saborski zastupnici, a mi vanjski članovi tu smo kao stručna potpora. Osim mene, vanjski članovi tog odbora su i Branko Smerdel iz Zagreba, Sanja Barić iz Rijeke, Mato Palić iz Osijeka, Bosiljka Britvić Vetma iz Splita i Mirela Mezak Matijević iz Požege. Vanjski članovi Odbora nemaju pravo glasa.

NACIONAL: Jeste li u tom odboru onda samo za ukras?

Ne bih baš toliko banalizirao ulogu nas vanjskih članova saborskih odbora. Sudjelovao sam u vrlo ozbiljnim raspravama vezanim za ustavna i pravna pitanja, ali dometi vanjskih članova saborskih odbora su ograničeni jer, što je inače u redu, nemamo pravo odlučivanja. No to što tamo radimo i tko što govori dostupno je na uvid javnosti. Postoje videosnimke sjednica i korisno ih je (po)gledati. Dapače, to bih baš jako preporučio svima.

NACIONAL: Kako ocjenjujete aktualnu javnu polemiku između predsjednika Zorana Milanovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića na temelju njihovih ustavnih uloga? Pokušava li premijer Plenković uskratiti ustavne ovlasti predsjedniku? U javnosti se najavljivala i promjena Zakona o obrani, sektora u kojem predsjednik ima ustavne ovlasti…

Godinama se već govori o tome da će se Zakon o obrani mijenjati, ali još nemamo nikakav konkretan prijedlog na stolu.

NACIONAL: Zašto ste u nastojanjima premijera Plenkovića da se u Hrvatskoj omogući obuka ukrajinskih vojnika stali na njegovu stranu, a ne uz predsjednika Milanovića koji se tome protivi?

Stao sam na stranu Hrvatskog sabora te tvrdio, kako je na kraju i bilo, da o tome treba odlučiti upravo to tijelo. Nema to veze s političkim preferencijama, nego ima veze s tumačenjem Ustava i pogledom na globalnu situaciju, gdje postoji potencijal nove globalne krize.

Ne samo zbog rata u Ukrajini nego se otvara i Tajvan, a nepravedno je zanemaren rat u Africi, u Etiopiji i Kongu. I kada je buknuo taj rat, nitko nije mogao zamisliti da bi dvije najveće države u Europi mogle ratovati na frontalni način zasad samo konvencionalnim oružjem. Ali Rusija stalno u pričuvi drži i nuklearno oružje. Ta opasnost je realna iako nisam kompetentna osoba za tu vrstu analiza i procjena.

NACIONAL: Predsjednik Milanović ima ovlasti i u području vanjske politike, ali iz krugova same Plenkovićeve vlade procjenjuje se da do kraja njezina mandata neće biti rotacija u hrvatskoj diplomaciji. Predsjednik i premijer ne mogu se suglasiti oko novih veleposlanika. Kako to objašnjavate?

Što se tiče uopće pitanja o kojima odlučuju zajednički premijer i predsjednik Republike, oni su dužni raditi ono što im je zadatak temeljem Ustava. A to je i imenovanje diplomatskih predstavnika Republike Hrvatske, kao i sazivanje zajedničkih tijela kao što su Vijeće za obranu i Vijeće za nacionalnu sigurnost. Tako je definirano Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu i Zakonom o obrani. Oni te sjednice zajednički sazivaju pa ako nema suglasnosti druge strane, ona koja je predložila sazivanje Vijeća ne može sama sazvati taj sastanak. Međutim, ona strana koja inicira taj sastanak ima ga obvezu i dalje nastaviti inicirati, i to neprestano, kad god je to potrebno, ali formalno, javno i transparentno. Onaj tko odbija sastanak morat će snositi posljedice.

NACIONAL: Koje posljedice?

Riječ je političkim posljedicama. Birači moraju biti obaviješteni o tome tko opstruira konkretne sastanke. S druge strane, bez obzira na situaciju teške suradnje ili čak prekida suradnje između predsjednika i premijera, njihova je međusobna komunikacija ustavni imperativ. Oni moraju surađivati. Ako jedna strana i izbjegava komunikaciju, druga i dalje mora pokušavati tu komunikaciju ostvariti, i to na formalan način i tako da građani to vide. Pitanja obrane, sigurnosti i vanjske politike ne trpe odgađanja i mora se nastaviti pokušavati uspostaviti nekakav kontakt. Ne može netko reći da, recimo, u sljedeće dvije godine u diplomaciji neće biti rotacije ili uopće ikakve suradnje. To znači da se odbija suradnja i to je nedopustivo, bez obzira na to kakvi su odnosi između premijera i predsjednika Republike.

NACIONAL: Jesu li i Vijeće za nacionalnu sigurnost i Vijeće za obranu prostor za takvu vrstu formalnog kontakta?

Da, za pitanja obrane i nacionalne sigurnosti tako propisuju Zakon o obrani i Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu. Za vanjsku politiku nema takvog zajedničkog vijeća, ali Ustav propisuje da predsjednik Republike i vlada surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike. Stoga tu treba tražiti koordinaciju ili je barem stalno pokušavati ostvariti. Naime, i predsjednik Republike, izravno, i vlada, izborom od Sabora, predstavnici su građana. Obje institucije predstavljaju birače, koji imaju pravo očekivati njihovu suradnju na koju ih Ustav obvezuje.

Zato ih i jesu birali, da obave posao koji im je povjeren Ustavom i zakonima, svakome u njegovoj nadležnosti te zajedno u poslovima koje moraju obaviti zajednički. Ne mogu reći „nećemo surađivati“. Izvolite surađivati, građani to od vas očekuju.