U izdanju Školske knjige izašla je raskošno opremljena monografija Arijane Koprčine ‘Zlatarstvo u Zagrebu 1450. – 1550. – Liturgijski predmeti i nakit‘. Riječ je o novopokrenutoj biblioteci Tezoro Školske knjige i Muzeja za umjetnost i obrt.

Ova monografija predstavlja najreprezentativnije umjetnine od zlata, srebra i dragoga kamenja, nastale u 15. i 16. stoljeću i oblikovane u stilu kasne gotike i renesanse. Odabrana zlatarska građa i danas je u crkvenom posjedu, a najviše sačuvanih predmeta nalazi se u Riznici zagrebačke katedrale

Radi se o prvoj znanstvenoj monografiji o zlatarstvu u Zagrebu kasne gotike i renesanse. Djelo ima više od 450 fotografija predmeta primijenjenih umjetnosti, među kojima se ističe luksuzno posuđe i nakit.

“Interdisciplinaran pristup analizi zlatarske građe koji je autorica Arijana Koprčina sustavno provela u toj monografiji nije uobičajen u domaćim okvirima. Takav koncept promatranja širega konteksta zlatarskih narudžbi i naručitelja u drugoj polovici 15. i prvoj polovici 16. stoljeća, zasad najopsežniji, opisuje i vrednuje zlatarstvo gotike i renesanse kontinentalne Hrvatske. Odabrani primjerci zlatarske građe svjedoče o većem broju iznimno kvalitetnih radova koji su ostali sačuvani zahvaljujući spletu sretnih okolnosti u nesretnim vremenima.

Kompleksna je tema znalački obrađena u svoj svojoj slojevitosti stilskih odrednica u kontekstu precizno određenog prostora Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva u doba velikih političkih previranja u kojemu nastaju najvrednija i najzanimljivija djela, upravo ona koja čine najdragocjeniju cjelinu zlatarske baštine. Zlatarska građa, liturgijsko posuđe i nakit, koje su domaći i inozemni zlatari izradili od zlata i srebra za biskupe i visoki kler te ukrasili dragim kamenjem, uprizoruju vrijeme i kulturološke promjene toga kasnosrednjovjekovnog i ranomodernog doba u kojemu je Hrvatska zaustavila prodor Osmanlija prema srednjoj Europi.”, navodi se u najavi.

Urednica knjige Miroslava Vučić izjavila je da ova znanstvena monografija obogaćuje nacionalnu povijest umjetnosti i kulturnu baštinu mnogim spoznajama i detaljima, zanimljivim stručnoj, ali i široj javnosti kojoj obrađena tema nije dovoljno poznata. “Umjetnine predstavljene u monografiji uglavnom trenutačno nisu dostupne posjetiteljima, evakuirane su nakon potresa i pohranjene na sigurno mjesto te čekaju obnovu muzejskih i crkvenih prostora”, rekla je.

Zlatarski predmeti kasnosrednjovjekovnog i ranonovovjekovnog razdoblja sačuvani u Zagrebu i na prostoru biskupije najdragocjenija su i najistaknutija cjelina zlatarske baštine na području kontinentalne Hrvatske. “Dominantnu grupu čine kaleži, u manjem broju sačuvani su vrčevi, monstrance, križevi, relikvijari i pastorali. U najmanjem broju sačuvani su predmeti koji ulaze u kategoriju nakita poput pektorala / prsnoga križa i lanca ukrašenog emajlom i biserima. Dijelom se povezuju sa zagrebačkim biskupima i dvorskim naručiteljima, ali se s velikom vjerojatnošću i izradom, posebice kaleži, mogu povezati i s hrvatskim, lokalnim prostorom i domaćim naručiteljima te zagrebačkim zlatarima i zlatarima s prostora Zagrebačke biskupije, odnosno produkcijom srednjovjekovne Kraljevine Slavonije”, istaknula je autorica monografije Arijana Koprčina.

Objasnila je da, iako su tadašnje zlatarske narudžbe podjednako obuhvaćale i liturgijsko srebro i profane izvedbe, nakit i uporabni predmeti poput pokala, vrčeva, pladnjeva i žlica danas su iznimno rijetki. Oni su se, dijelili među nasljednicima, pretapali za izradu novog i modernijeg posuđa, pa ih stoga gotovo i nema u privatnom ili današnjemu muzejskom posjedu.

Luksuzni crkveni i riznički predmeti u vrijeme nastanka bili su namijenjeni uporabi, a potom čuvanju te povremenoj uporabi, primjerice tijekom blagdana. I to je jedan od razloga zašto su, unatoč izazovnim povijesnim okolnostima, sačuvani do današnjeg vremena. Najviše se sačuvanih predmeta u Zagrebu nalazi u Riznici zagrebačke katedrale, u crkvi sv. Marka sačuvani su ciborij i pacifikal, a u crkvi sv. Ivana u Novoj Vesi jedan kalež.

Monografija sadržava i opsežnu katalošku obradu pedeset tri pojedinačne umjetnine uz dopunu gemološkim determinacijama dragoga kamenja koje je proveo dipl. ing. geol. Marin Šoufek te heraldičkim determinacijama Mateje Brstilo Rešetar. Transkripcije i prijevodi latinskih tekstova djelo su Ladislava Dobrice. Predmeti primijenjene umjetnosti ilustrirani su izvrsnim fotografijama Srećka Budeka, Vedrana Benovića i drugih autora. Dizajn i likovno grafičko oblikovanje potpisuju Šesnić & Turković, Andrea Šumberac, Barbara Bjeliš i Danijela Karlica Žilić.