Donny McCaslin došao je u centar pažnje nakon što ga je David Bowie pozvao da sudjeluje na njegovu posljednjem albumu „Blackstar“. No prije toga, McCaslin je imao desetak objavljenih albuma, nekoliko nominacija za nagradu Grammy i niz uspješnih suradnji, među kojima je i ona s jazza orkestrom Marije Schneider. McCaslin je počeo svirati s 12 godina i kao tinejdžer je često nastupao u bendu svog oca vibrafoniste u Santa Cruzu. Još tijekom pohađanja srednje škole više je puta gostovao na jazz festivalu u Montereyu. Nakon školovanja na Berklee College of Music pridružio se sastavu slavnog skladatelja i vibrafoniste Garyja Bartona s kojim je proveo četiri godine, prateći ga na turnejama širom svijeta. Početkom devedesetih preselio se u New York, gdje je postao član američke jazz fusion grupe Steps Ahead. Od sredine 2000-ih je član jazz orkestra Marije Schneider koja je tijekom karijere osvojila sedam Grammyja i niz drugih nagrada. Upravo u momentu kada je nastupao u tom orkestru, Bowie ga je pozvao da sudjeluje na snimanju albuma „Blackstar“. Dvije godine nakon njegove smrti, pod dojmom njihove suradnje, McCaslin je 2018. objavio prvi samostalni vokalni album „Blow“, na kojem je spojio alter rock s jazzom. Hrvatska publika Kvartet Donnyja McCaslina, koji uz njega čine još i Jason Lindner na klavijaturama, Tim Lefebvre na basu i Nate Wood na bubnjevima, moći će poslušati 11. svibnja u Kazalištu Kerempuh u Zagrebu i 13. svibnja u Istarskom narodnom kazalištu u Puli.

NACIONAL: Svijet jazza upoznali ste najviše zahvaljujući vašem ocu vibrafonistu, no kakvu ste glazbu slušali u formativnim godinama? Tko je svojom glazbom najviše utjecao na vas?

Mislim da su se moji najraniji utjecaji dogodili sasvim slučajno, ali su me apsolutno osvojili; John Philip Sousa, Chuck Berry, The Beach Boys i AC/DC. Imao sam u djetinjstvu staru trubu u sobi i svirao sam je koliko god sam mogao. Tower of Power me također jako pogodio i tada sam, s 12 godina, počeo svirati saksofon i ozbiljno slušati Johna Coltranea.

NACIONAL: Čiju glazbu najčešće slušate u momentima opuštanja ili zabave?

Uvijek tražim nešto što će potaknuti moje kreativno nesvjesno. U posljednje vrijeme provodim više vremena slušajući novoobjavljenu glazbu i neke kultne, uvijek inspirativne likove poput Sonnyja Rollinsa na albumu ‘’What’s New’’, “Cocinando” Raya Barretta, ‘’Le Noise’’ Neila Younga. Noviji albumi i pjesme koje sam preslušavao u posljednje vrijeme su ‘’The Prophets in the City’’ Bogie Banda, novi album Lelanda Whittyja, Dayna Stephensa uživo na albumu ‘’Vanguard’’ i Arna Bornkampa.

NACIONAL: U mladosti ste iskustvo stjecali svirajući s grupom Garyja Burtona s kojom ste tijekom četiri godine obišli dobar dio svijeta. Po čemu pamtite to razdoblje i suradnju s njim?

Gary je bio vrhunski učitelj i biti u njegovu bendu bilo je slično kao biti na diplomskom studiju za glazbenika na turneji. Sjećam se da sam puno naučio o tome kako doći do suštine kao improvizator, kako se nositi sa životom na cesti u svim njegovim oblicima i jednostavno samo uživati i radovati se svijetu i interakciji s različitim kulturama i ljudima. Odrastao sam u malom gradu i nisam puno putovao kad sam bio mlad, tako da je ovaj način života bio velika promjena i sjajna prilika za učenje.

NACIONAL: Svirajući s Antonijem Sanchezom upoznali ste i njegovu djevojku Thanu Alexu, na čijem albumu „Ode To Heroes“ iz 2014. ste svirali. Kako je izgledala vaša suradnja? Jeste li brzo kliknuli?

Ja sam Thanin obožavatelj i dobri smo prijatelji. Glazba koju piše je ambiciozna i napredna. Uživao sam biti dio tog albuma, kao i kad smo se uživo povezali s njezinim ili njegovim bendom.

NACIONAL: Kada i kako ste postali članom jazz orkestra Marije Schneider?

Pridružio sam se Marijinu orkestru neposredno prije nego što je snimila ‘’Concert in the Garden’’. Bio sam redovito pretplatnik kad je bend svirao tjednu svirku u Visionesu u zapadnom dijelu Manhattana, a kad se Rick Margitza preselio u Pariz, ponudila mi je mjesto u orkestru.

NACIONAL: Koliko vam je značio rad u većem orkestru s nagrađivanom skladateljicom?

Bilo je ogromno iskustvo približiti se njezinoj glazbi. Ona je vrhunski orkestrator i inspirativno je što drži sve u svojim rukama usred sve te veličanstvenosti.

NACIONAL: Surađivali ste na posljednjem albumu ‘’Blackstar’’ Davida Bowieja. Kako je izgledao poziv na suradnju i kakav je dojam ostavio na vas nakon upoznavanja?

Prvi dojam koji sam stekao je da se radi o ozbiljnom umjetniku čija ljudskost odiše toplinom i velikodušnošću. Netko tko je skroman i čovjek velike pameti i humora. Ti su se prvi dojmovi pokazali točnima što sam ga više poznavao.

‘Modus operandi mog novog albuma ‘I Want More’ bio je – biti neustrašiv’. FOTO: Dave Stapleton

NACIONAL: Kako je izgledalo snimanje albuma? Koliko ste morali pratiti njegove upute, a koliko ste imali odriješene ruke u aranžmanima i načinu sviranja?

Bilo je to kao san. Zakoračili smo u najbolje zamislivo kreativno okruženje u kojem je sve moguće. Imali smo potpunu slobodu slijediti ono što smo čuli.

NACIONAL: Koliko je Bowie bio blizak jazzu koji je najviše utjecao na njegov posljednji album?

Volio je jazz i moj osjećaj je da je, nakon što je bilo dogovoreno gdje ćemo snimati, preslušavao mnogo glazbe koju smo objavili; moje solo ploče, ‘’Now vs. Now’’ Jasona Lindera…

NACIONAL: Suradnja s Bowiejem utjecala je na vaš rad, što ste naglasili 2016. kada je preminuo albumom „Beyond Now“ koji ste snimili s glazbenicima s kojima ste snimili „Blackstar“. Što je u toj suradnji izazvalo pomak u vašem promišljanju jazza?

Najvažnije je da se nakon ‘’Blackstara’’ sve činilo mogućim.

NACIONAL: Vaš samostalni album ‘’Blow’’ nastao je pod velikim utjecajem suradnje s Bowiejem. Na što ste stavili naglasak kada ste ga snimali?

Istraživanje nepoznatog. Išao sam stazom bez kompasa, ali sam vjerovao da ću stići na neko zanimljivo mjesto.

NACIONAL: Ove godine izlazi vam novi album. Kako će se zvati i kako biste ga opisali?

‘’I Want More’’ je naziv novog albuma i izraz je hibridnih stilova glazbe koji tvore moj glazbeni jezik. Modus operandi je bio – biti neustrašiv.

NACIONAL: Tko svira na albumu i koga ste ugostili od pjevačica i pjevača?

‘’I Want More’’ uključuje originalnu ekipu: Jason Lindner, Tim Lefebvre i Mark Guiliana. Pridružili su nam se posebni gosti: Sara Caswell, Joyce Hamman, Lois Martin i Jody Redhage Ferber, prekrasan gudački kvartet, na dvije pjesme. Chris Bullock je dodao tihe zvukove vjetra i još par stvari, Jannek Zechner je svirao sintesajzer na par stvari. David Fridmann je miksao i producirao album.

NACIONAL: U više navrata ste bili nominirani za nagradu Grammy. Jesu li vam te nominacije otvorile vrata za neke suradnje i više nastupa širom svijeta?

Nominacije mi nisu omogućile neku suradnju, ali su pomogle u podizanju mog profila. To je dovelo do više prilika za nastupe uživo, što je pak srž želje koju imam još od tinejdžerske dobi kada sam počeo svirati saksofon, kako bih mogao svirati na globalnoj pozornici predstavljajući glazbu koja ima smisla i predstavlja najbolji izraz ljudskog iskustva koji mogu ostvariti.

NACIONAL: Hoćete li na nastupima u Zagrebu i Puli publici predstaviti pjesme s novog albuma?

Da! Svirat ćemo novu glazbu s albuma, nešto stariju, a i nešto pjesama Davida Bowieja.