Gašenje brodogradilišta u Istri i Kvarneru, čiji radnici ovih dana prosvjeduju zbog neisplaćenih plaća, moglo bi se katastrofalno odraziti na hrvatsko gospodarstvo u cjelini jer od brodogradnje koja u izvozu RH sudjeluje od 12 do 15 posto, živi desetak tisuća ljudi
Premda su posljednjih mjeseci problemi brodograditelja iz Istre i Kvarnera, Uljanik Grupe koja je vlasnik i riječkog 3. maja, jedna od glavnih tema u javnosti, malo se govori o posljedicama koje bi urušavanje brodogradnje u tim dvjema hrvatskim županijama, Istarskoj i Primorsko – goranskoj, imalo za prateću industriju i niz djelatnosti koje su na brodogradnju oslonjene. U užarenoj atmosferi u prvom su planu neisplaćene plaće, zbog čega su radnici obaju škverova u štrajku – i trećemajci su u ponedjeljak prosvjedovali u središtu Rijeke – zatim sve ostalo: otkazivanje narudžbi brodova i odlasci radnika, loše napravljen Plan restrukturiranja koji je ponovno na doradi i napokon postavljena nova uprava Uljanik Grupe koja, kao i prethodna, kaže da im je potrebna podrška države, uz neizostavno isticanje podatka o silnim milijardama koje je država već upumpala u sanaciju brodogradilišta i jamstvima koja će doći na naplatu. Tek se usput čuje da hrvatska brodogradnja uključuje i ono što se naziva „domaća komponenta” i koliki je značaj te industrije za gospodarstvo u cjelini, koliki je multiplikativni efekt te industrije na tržištu, a zaboravlja se i utjecaj brodogradnje na obrazovni sustav – od srednjih tehničkih i brodograđevnih škola do fakulteta – tehničkih, brodograđevnih, strojarskih – iz kojih izlaze kvalitetni kadrovi potrebni hrvatskim brodogradilištima, stručnjaci raznih profila koji, dokazano je, mogu svoje usluge ponuditi na svjetskom tržištu…
Komentari