Neposredno po povratku s dviju međunarodnih ekspertskih konferencija ekonomista “17 plus jedan” na Bledu i druge u Londonu, gdje su njegova izlaganja dočekana sa zanimanjem, Tihomir Domazet dao je intervju Nacionalu. Taj redoviti profesor sa Sveučilišta za mir koje su osnovali Ujedinjeni narodi i djeluje u 37 zemalja u svijetu, u intervjuu tvrdi da je Hrvatska u protekla tri desetljeća nazadovala u odnosu na sve druge članice Europske unije. Trenutno sa skupinom hrvatskih ekonomista, sveučilišnih profesora traga za rješenjima za koje vjeruje da bi mogla izvući hrvatsku ekonomiju iz trenutnih problema. Kako je naglasio, to smatra i svojom misijom kako bi se iz zone rizika od siromaštva izvuklo čak više od milijun hrvatskih građana.

NACIONAL: Tvrdite da je više od milijun ljudi u Hrvatskoj nezaštićeno i ugroženo siromaštvom.

Ovakvi trendovi i pokazatelji upućuju na zaključak da to sve dovodi do povećanja sistemskog rizika, da je problem u sustavu: hrvatskim institucijama. Na dosadašnji način institucije ne ispunjavaju ulogu koju bi trebale. U ekonomiji se to zove sistemski rizik.

NACIONAL: U tom je problemu bio i ostao Agrokor, koncern suočen sa sistemskim rizikom, a danas nova kompanija Fortenova.

Želim ukazati na latentni sukob između novoga, zdravoga s rješenjima: nove tehnologije, mladih i neopterećenih ljudi u području zdrave ekonomije, s jedne strane i ideologije u okviru institucija, države, politike i elita s druge strane. Cilj tih ideologija je zadržati status quo, da se ništa ne mijenja jer ih dovodi u pitanje. Dakle, napretka nema, a ideologija nastoji zadržati postojeće stanje. Ta ideologija se manifestira kroz nacionalizam, populizam, manipulaciju, demagogiju, nemoral, prizivanje fašizma. Koje su posljedice? Socioekonomske zakonitosti govore da to tako ne može opstati i nužno dolazi do sukoba novoga i staroga. Kako će se razvijati taj latentni sukob koji jača i širi se, ne znamo. On nosi goleme, sistemske rizike, a može završiti na vrlo nepovoljan, ružan način. Poruka je mislećim ljudima da učine nešto za novi iskorak iz tog blata, iz te močvare.

NACIONAL: Zar rješenje ne bi trebala ponuditi Europska unija, pa onda i eurozona, uvođenjem eura u Hrvatsku?

To je velika zabluda. Nema smisla očekivati da nešto izvana donese potreban oporavak. Svojim snagama mora se i znati što treba učiniti, a onda i djelovati, pa će onda i oni izvana pomoći. To bi trebala biti nova misija mojih kolega ekonomista i mene koji se okupljamo zadnjih dvije godine.

NACIONAL: Zašto Hrvatska nema nijedan think tank, ni ovdje u Hrvatskoj, ali ni u Bruxellesu?

Zato što ove ideologije koje sam spomenuo žele zadržati status quo. Ne žele ništa mijenjati, a brojni intelektualci koji imaju znanja, dovedeni su u situaciju da od njih nitko ništa ne traži. U svojoj knjizi prije 12 godina napisao sam da je u prethodnih 15 godina bilo intelektualaca koji su upućivali na negativnosti koje će doći. Nažalost, većina njih uključujući i akademika Vladimira Stipetića, ekonomista i nekadašnjeg rektora zagrebačkog sveučilišta, danas više nije među nama. Pred složenim smo zahtjevom. Nešto se mora učiniti jer ovako više dalje ne može ići. Dovodi se u pitanje funkcioniranje sustava, a to se ne može samo od sebe riješiti.

NACIONAL: Agrokor je simbol aktualnog ekonomskog trenutka i izazova pred kojim se Hrvatska nalazi. To je najveća hrvatska kompanija prepoznatljiva i u regiji.

To je točno. Agrokor je sublimat svih tih kretanja i politika, a one su se koncentrirale u Agrokoru. Kompanija se našla u problemima koje nije uspjela riješiti, a u tome nije uspjela ni država proglasivši je kompanijom od sistemskog značaja. Lex Agrokor je bio pokušaj da se nešto riješi, ali vraćamo se na početak. Kada je još djelovao, Agrokor se zaduživao po kamati od 10,3 posto, na iznos oko milijardu eura. Danas Fortenova traži prostor za novo zaduživanje s kamatom 7,3 posto plus euro libor, a to je kamata od 8,5 posto. Ako kompanija nema profitnu stopu veću od kamatne stope, ne treba biti ekonomski stručnjak pa otkriti da kompanija posluje s ogromnim rizikom. Moja je ocjena da Agrokor nije riješio probleme, a s ovom kamatnom stopom to nije moguće. Kamatna stopa kao ključni pokazatelj daleko je iznad profitne stope, pa je budućnost kompanije upitna.

‘Hrvatska ne brine o 550.000 umirovljenika s primanjima ispod 2000 kuna i o 265.000 građana s blokiranim računima. 250.000 ljudi napustilo je zemlju, a 821.000 ih se nalazi u zoni rizika od siromaštva’

NACIONAL: Prva tužba podignuta je protiv dobavljača zbog mjenica bez pokrića. Kako to objašnjavate?

Postavlja se pitanje koja je u tome bila uloga banaka i HNB-a, hrvatske središnje banke. Bez tih odgovora ne može se ići dalje. Taj ćemo odgovor morati dobiti. U protivnom ćemo nastaviti lutati. Nije to moglo proći, a da HNB o tome ništa ne zna, da pere ruke od svega. Zašto će nam onda HNB? Čemu služi?

NACIONAL: Nakon svega cijenu i kroz optužnice plaćaju dobavljači, a već su zbog tih mjenica plaćali i dugove Agrokora?

Ne znam zašto je trebalo uništiti Agrokor. Dug Agrokora je u lipnju 2017. bio 2,4 milijarde kuna potrebnih za likvidnost da bi premostio teškoće. Netko drugi je ostvario profite, a Agrokora više nema. Izmislili su pojam koji nije postojao ni u ekonomskoj teoriji, a ni u ekonomskoj praksi: granični dug. Postoje dospjele nepodmirene obveze, ali ne i granični dug. Hrvatska kao država ima dospjele nepodmirene obveze od 900 milijuna eura u rujnu ove godine, ali ukupni dug je 48 milijardi eura. Zašto bi morala podmiriti cijeli dug? Zašto je trebalo cijeli dug podmiriti nitko nije objasnio. Svaka kompanija se financira zaduživanjem. To je normalna situacija u poslovanju.

NACIONAL: Jesu li i najrazvijenije zemlje i najzaduženije?

Nigel Lawson, ministar financija u Velikoj Britaniji iz vremena Margaret Thatcher, došao je na zasjedanje Svjetske banke i MMF-a i rekao da je riješio problem duga države. Ali što je bilo s realnim sektorom, gospodarstvom? Baš ga je bilo briga. Problem je bio dug države, a ostalo ga se nije ticalo. Međutim, svi imaju dug, a ne samo država: stanovništvo, realni sektor, dakle gospodarstvo, financijski sektor, neprofitne udruge i koji se kreće oko 544 posto BDP-a, što je također problem. O tome nitko ne želi razgovarati.

NACIONAL: Tvrdite da je za to kriv neoliberalizam.

Nepovoljna kretanja nastala su na globalnoj razini nastankom neoliberalizma, kada su se pojavili tačerizam i reganomika oličeni u britanskoj premijerki Margaret Thatcher i američkom predsjedniku Ronaldu Reganu. Tek se danas vidi koji je to bio promašaj, globalni neuspjeh, ali najviše je pogodio najslabije, gospodarstva oko nas i nas same. Neoliberalizam je doprinio svemu onome što se danas dešava u svijetu. Bombardirani smo informacijama kako će G7 riješiti problem klimatskih promjena, ali neće biti ništa od toga. To je neformalna grupa koja želi zaštiti sebe kroz postojeću ideologiju. Ništa dosad nije učinila, a u odnosu na ostatak svijeta nastoji poboljšati svoj status. Zašto to govorim? Zato što je neoliberalizam kao škola mišljenja i mainstream danas mrtav. Nažalost, u Hrvatskoj i dalje egzistira. Vrijeme je za novi ekonomski i društveni sustav.

NACIONAL: Kakav je taj sustav?

Ovo više ne može funkcionirati. O tome sam napravio i studiju “After neoliberalism” – Poslije neoliberalizma. Tome trebamo doprinijeti, a ne čekati da nam netko drugi rješava probleme. To se ne rješava povećanjem plaća 2 ili više posto. Mora se osigurati normalan život ljudima u njihovim životima, u društvu i državi. Prema procjenama EU-a, o gotovo milijun potencijalno siromašnih građana nitko ne vodi brigu. Kako može funkcionirati država ako je toliki broj ljudi u neizvjesnosti, ne znaju što će biti s njima, kakva im je budućnost.

NACIONAL: Ti su ljudi isključeni iz društva.

Točno. Ne znam bi li rješenje bio temeljni dohodak kao prihod koji bi trebao dobiti svaki građanin bio zaposlen ili ne, ali čovjeku treba osigurati egzistenciju. Smisao je ekonomije služiti ljudima. Kada to uspijemo osigurati ostvarit će se i misija ekonomije i nas ekonomista, a to danas nije slučaj. Možda je presmiono, ali rekao bih da zajedno s kolegama koje sam okupio da smo na tragu rješenja. Želio bih potporu i drugih da to učinimo jer u postojećim okvirima to ne ide.

‘Ne znam zašto je trebalo uništiti Agrokor. Dug Agrokora je u lipnju 2017. bio 2,4 milijarde kuna potrebnih za likvidnost da bi premostio teškoće. Netko drugi je ostvario profite, a Agrokora više nema’

NACIONAL: Je li moguć otpis dugova?

Imam pripremljenu studiju koju sam htio povezati s Biblijom. U Bibliji postoji sentenca koja kaže da se nakon 7 godina dugovi otpisuju. Potrebno je ljudima omogućiti novi početak. Drugo, stav je i u Katoličkoj Crkvi da nema visokih kamata za one koji trebaju preživjeti, sačuvati obitelj. Međutim, ta je ideologija napuštena. Moja je ideja bila da središnja banka, HNB emitira 10.000 kuna svima i upumpa novac ljudima, posebno onima koji su blokirani. To je ta točka iz Biblije.

NACIONAL: Hrvatska je jedinstvena po blokiranima građanima u trajnom dužničkom ropstvu.

To prije nije postojalo. Izgleda da smo bili veći katolici od pape. Taj neoliberalni pristup nekome odgovora. Sve su to elementi izvan normalnog i ekonomski održivog života ljudi. Ako je u Hrvatskoj 3,7 milijuna građana koji su punoljetni, mogli bi podijeliti taj iznos, a 90 posto njih bi tako podmirilo svoje obveze.

NACIONAL: Radili ste na dugoročnim ekonomskim analizama. Gdje je Hrvatska bila prije 90-ih godina, a gdje je danas?

Prema podacima relevantnog međunarodnog instituta iz Göttingena koji je osnovao Madison, opća razvijenost Hrvatske prema 28 članica Europske unije 1986. bila 85,1 posto tadašnjeg europskog prosjeka. Unatoč svim proklamacijama, konvergenciji, ulasku Hrvatske u Europsku uniju sadašnja usporedba kaže da je Hrvatska u toj usporedbi na 59,3 posto tog istog europskog prosjeka. To je, dakle, pad od preko 30 posto. Nijedna članica Europske unije nije doživjela tako drastičan pad ekonomije kao Hrvatska. Akademik Vladimir Stipetić analizirao je što se zbivalo u hrvatskom gospodarstvu posljednjih 200 godina. Bila je prva svjetska ekonomska kriza 1873. godine, pa Prvi svjetski rat i međuratno razdoblje. Druga velika kriza bila je 1929. godine, a poslije nje Drugi svjetski rat i poslijeratno razdoblje. Nikada se nije desilo da u tridesetogodišnjem razdoblju nema ekonomskog rasta u Hrvatskoj, a to se sada desilo. To upućuje na zaključak da je gospodarstvo u tako depresivnom stanju da je upitno možemo li se više ikada vratiti tamo gdje smo bili prije 30 godina.

NACIONAL: No to su podaci koji dijagnosticiraju postojeće stanje. Ali što učiniti za ozdravljenje ekonomije i hrvatskog društva?

Potrebne su radikalne promjene. U tome je rast BDP-a samo jedan mali pokazatelj. Ove godine je bio 2,8 posto, a za dvije godine projekcija je da će taj rast BDP-a biti 1,7 posto. Takvim rastom više se nikada nećemo vratiti tamo gdje smo bili prije 30 godina. Treba sve mijenjati: ekonomski, društveni i sustav političkog odlučivanja. To je preduvjet za održivi razvoj i blagostanje građana.

NACIONAL: Je li to Hrvatska platila cijenu zbog neoliberalizma začetog politikama britanske premijerke Margaret Thatcher i američkog predsjednika Ronalda Regana?

Neoliberalizam je diljem svijeta djelovao štetno. Da se razumijemo, neki sustav, ekonomska i razvojna politika koja daje dobre rezultate u jednoj zemlji, jednom gospodarstvu ne znači da će biti dobra u drugoj zemlji i njenom gospodarstvu. Neoliberalizam se u Hrvatskoj pokazao pogubnim i uništavajućim za hrvatsko gospodarstvo, o čemu govore i ovi brojčani pokazatelji koje sam naveo. Neke su zemlje bile možda i uspješne, ali u Hrvatskoj to nije bio slučaj. Treba uspostaviti novi sustav koji će početi neutralizirati ove negativnosti. To treba odmah učiniti, a to se može. Povijesno je nedopustivo dozvoliti da tonemo dalje, dozvoliti nastavak ovog trenda koji traje već 30 godina.

NACIONAL: Može li nas spasiti plan hrvatske vlade da za pet godina uđemo u eurozonu i uvedemo euro?

Doći ćemo i do tog pitanja, ali prije moramo reći gdje je Hrvatska u Europskoj uniji i okruženju. Europska unija je u krizi u odnosu na Ameriku i Kinu, a rekao bih da je kriza ugrađena u hrvatski financijski sustav.

NACIONAL: Kako je to ugrađena u financijski sustav?

Na djelu je financijalizacija u kojoj se imovina iz realnog sektora prelijeva u financijski sektor. Tako ne samo da nestaje imovina, nego se gasi i gospodarstvo. Koji podatak to potvrđuje? Prije 25 godina kada su u hrvatsku dolazile strane banke imovina banaka bila je oko 55 posto BDP-a. Danas ta imovina, sada dominantno stranih banka je 110 posto BDP-a. Europska unija ima svoja dostignuća poslije Drugog svjetskog rata, a to su mir i nova demokracija. To nitko ne može osporiti. Ali Europska unija je u zadnjem desetljeću ekonomski u krizi, nema pomaka. Rast BDP-a bio je nekoliko postotaka, što je ništa. Bruto nacionalni dohodak 28 članica EU-a prije 30 godina bio je 30 posto bruto nacionalnog dohotka (što je različito od BDP-a, op.a) cijeloga svijeta, a danas iznosi 21,5 posto. Svjetski udio ekonomije Europske unije topi se i nestaje. SAD je ostao tamo gdje je bio, ali je zato narasla Kina.

NACIONAL: Zašto je tako?

U ekonomskom smislu Europska unija u svijetu nestaje. Postoje Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija, ali Europske unije na toj karti nema. Nema još odgovora na pitanje kako to premostiti. S druge strane, SAD ima utjecaj koji je imao i prije: između 22 i 24 posto bruto nacionalnog dohotka. Indija i Kina koje su nekada imale 4 posto danas imaju 18 posto bruto nacionalnog dohotka. Industrija i razvoj iz Europe otišli su na Daleki istok. To je današnji svijet, a najveći bolesnik Europe danas je Italija.

NACIONAL: Zašto Italija? Je li zbog toga što joj se javni dug približio brojci od 140 posto BDP-a?

Javni dug nije najveći problem. Ona nema rješenje za svoj budući razvoj. Prije 25 godina opća razvijenost Italije bila je 17,1 posto iznad prosjeka 28 članica EU-a, a danas je 6,4 posto ispod tog prosjeka. To je pad od oko 20 posto, što je najveći pad u Europi, veći pad i od Grčke koja je bila pred bankrotom. Sustav koji nekim zemljama Europske unije odgovara, Italiji očito ne odgovara. Politički problemi u Italiji posljedica su lošeg ekonomskog statusa i njegove dinamike. Jedan od najvećih poznavatelja društvenih i političkih prilika u Italiji je naš bivši veleposlanik Drago Kraljević. On je i objavio da postoji opasnost da u Italiji dođe na vlast prva fašistička vlada poslije Drugog svjetskog rata. To se još nije desilo, ali što će biti još ne znamo. To je problem i za Europsku uniju jer je riječ o trećem gospodarstvu eurozone. To je problem i Hrvatske jer je Italija naš najveći vanjskotrgovinski partner. Problemi u Italiji i Europskoj uniji reflektirat će se i kod nas. Problem Italiji stvorila su pravila eurozone, tzv. kriteriji iz Maastrichta.

NACIONAL: Što je problem s tim pravilima: inflacija do 2 posto, proračunski deficit do 3 posto, a javni dug 60 posto BDP-a?

Pravila su pogrešno definirana. Ti su kriteriju uvijek isti neovisno o tome je li gospodarstvo u recesiji ili je u velikom rastu, a to je i teorijski neodrživo. Pravila ne mogu biti uvijek ista jer su različite okolnosti. Ne može se podjednako djelovati kada je razdoblje recesije i kada je razdoblje ekonomskog rasta. Tako ne može funkcionirati nijedna ekonomija na svijetu. Uvođenje eura dramatično je doprinijelo ovakvom stanju talijanske ekonomije.

NACIONAL: Može li uvođenje eura našteti i hrvatskom gospodarstvu?

Ovakva Europska unija ne može opstati, a misliti da Hrvatska može odigrati neku važnu ulogu u traženju izlaza iz ove situacija je zabluda. Treba dati poticaj formatiranju našeg novog ekonomskog pristupa da bismo pomogli sebi, a kasnije bi možda mogao biti i jedan od alata Europskoj uniji. Okvir od 5 godina za ulazak Hrvatske u eurozonu, odnosno uvođenje eura nije još precizno definiran. To je bila tek okvirna naznaka. Na postojećim osnovama sustav eura ne može ništa riješiti u postojećem malom hrvatskom gospodarstvu.

‘Okvir od 5 godina za uvođenje eura u Hrvatsku nije još precizno definiran. To je bila tek okvirna naznaka. Na postojećim osnovama sustav eura ne može ništa riješiti u malom hrvatskom gospodarstvu’

NACIONAL: A može li hrvatskom gospodarstvu pomoći nacionalna valuta kuna?

Kuna dosad nije korištena u hrvatskom monetarnom sustavu za rješavanje gospodarskih problema. Kuna je cijelo vrijeme bila vezana za njemačku marku ili euro. Monetarna politika nije funkcionalno korištena za stvaranje nove vrijednosti, za ekonomski rast. Za razliku od Hrvatske Poljska je uspjela i svojom monetom, zlotom kao elementom ekonomske politike, sačuvati tu zemlju od ekonomske krize 2008. Poljska je bila jedina država Europske unije koja nije bila u recesiji. Isto je uspjelo i jednoj zemlji izvan Europske unije, a to je Albanija, ma koliko to u standardnoj hrvatskoj percepciji nevjerojatno zvučalo. To samo govori kako se i druge zemlje razvijaju, idu naprijed dok smo se mi uspavali. Hrvatsku ne treba uspoređivati ni s jednom od tih zemlja, ali one su pronašle način da monetarnim sustavima pomognu svojim gospodarstvima. Europska unija je proklamirala politiku konvergencije, koja je trebala smanjiti razlike u razvijenosti među zemljama EU-a, a to se nije dogodilo. Hrvatski BDP 2018. još nije bio dosegao BDP 2008., a to je podatak koji najviše govori. Očekujem da će ove 2019. taj BDP biti veći nego 2008.

NACIONAL: Što se dogodilo u proteklom desetljeću?

Broj građana o kojima država ne brine je dodatni pokazatelj. Broj stanovnika Hrvatske 1986. bio je 4.482.000, a 2018. 4.270.000 stanovnika, što je 200.000 stanovnika manje. Broj zaposlenih 1986. bio je 2.092.000, a 2018. 1.661.000 tisuća, što je 430.000 manje zaposlenih za tridesetak godina. Međutim, koji podatak upućuje na najveću zabrinutost? Broj rođene djece 1990. bio je 68.220, a 2017. 36.647 djece, što je dvostruko manje, a i demografija je važan element u ekonomiji i razvoju svake države. To je i najveći indikator krize, iako je on više društveni nego ekonomski pokazatelj. Tako je 2019. upisano 190 razreda u osnovnim školama manje nego prethodne školske godine. To su alarmantni podaci. Dodajmo tome da o više od milijun stanovnika država ne brine.

NACIONAL: Koji su to stanovnici?

Imate 550.000 umirovljenika koji imaju primanja ispod 2000 kuna, a 265.000 građana je s blokiranim računima. Prema službenim podacima, 250.000 građana napustilo je zemlju. Broj građana koji primaju minimalnu plaću ili je uopće ne primaju prema službenim procjenama Europske komisije je 821.000 i nalaze se u zoni rizika od siromaštva. Sve su to ljudi o kojima država ne brine, a smisao države kao institucije je pružiti sigurnost svojim građanima. Da je razvijenost Hrvatske ostala na onoj razini od prije tridesetak godina, danas bi BDP bio viši 21 milijardu eura. Zamislite što bi se danas moglo učiniti tim novcem. Tu je problem nejednakosti u Europskoj uniji.

NACIONAL: Gdje onda Hrvatska nalazi?

Europska unija je u ozbiljnim problemima. Ako mi možemo oblikovati neki novi ekonomski sustav, onda se može dogoditi da i Hrvatska doprinese ekonomiji EU-a. Položaj EU-a u zadnjih desetak godina dramatično je pao, a to se nastavlja. Položaj gospodarstava u svijetu se promijenio i nije usporediv s prethodnim razdobljima. Svijet se danas suočava s nečim što se nikada ranije nije dogodilo – s negativnim kamatnim stopama. Kamate na desetogodišnje njemačke obveznice su negativne, dakle minus 0,560, a japanske desetogodišnje državne obveznice bile su minus 0,206. To su bili podaci 12. rujna 2019. Ocjenjuje se da je u svijetu tim negativnim kamatnim stopama zahvaćeno 10,300 milijardi dolara. To je prijetnja s kojom se svijet još do danas nije susreo.

NACIONAL: Je li svjetska ekonomija pred bankrotom?

Italija je već u negativnom što se tiče rasta BDP-a. Njemačka i Japan bilježe pad industrijske proizvodnje. Ekonomija je 2008. spašavana golemim upumpavanjem novca u banke, a procjenjuje da je samo u SAD-u upumpano 29.000 milijardi dolara, a u cijelom svijetu 43.000 milijardi dolara. Posljedica toga su negativne kamatne stope sa svim negativnostima koje sa sobom nose. To će se preliti na cijeli svijet i ključno je pitanje kako će veliki igrači djelovati. Zanimljivo je da se 94 posto prihoda od kamata ostvaraju na bazi američkog duga. Što će biti s novim svijetom još nitko sa sigurnošću ne može projicirati, ali i Hrvatska u svemu tome ne smije biti pasivni promatrač.