Spisateljica Jasminka Domaš održala je u srijedu u Zagrebu predavanje o doprinosu Židova hrvatskoj kulturi i njihovoj trajnoj ostavštini, te predstavila svoju knjigu “Kadišl i nebeski zločini” inspiriranu sudbinama hrvatskih Židova za vrijeme NDH.

Tribina pod nazivom “Doprinos Židova hrvatskoj kulturi” u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust dio je kulturno-obrazovnog projekta “Razumijem te, čujem te” učenja o holokaustu, društvenom značaju Židova i drugih nacionalnih manjina te njihovom doprinosu kulturnoj i inoj ostavštini u Hrvatskoj.

“To je bitno jer nije dovoljno da živimo jedni pored drugih, nego da živimo zajedno i učimo jedni od drugih”, rekla je Domaš na tribini u Kulturno-informativnom centru. Nadalje, poručila je,o holokaustu treba uporno govoriti, pisati i ponavljati, sve dok bude i jedne osobe koja negira ili sumnja u strašne nacifašističke zločine.

“Želimo li biti graditelji a ne rušitelji, moramo sebi bez obzira na vjeru i nacionalnost, jesmo li vjernici ili ateisti, postaviti pitanje – tko sam to ja, u svojoj obitelji, zajednici, u svojem društvu?”, kazala je autorica. Također bi sebi trebali češće postavljati i pitanje – tko je to stranac, i je li stranac netko tko tu živi desetljećima, čija je obitelj tu nekoliko stotina godina, i pridonosi kulturnom i gospodarskom razvoju ne samo grada Zagreba i Hrvatske, dodala je.

Ono što se isto tako moramo upitati je i koliko smo spremni potruditi se oko toga “drugoga i drugačijega”, jer svi znamo da je puno lakše prihvatiti predrasude i stereotipe nego se približiti čovjeku, ljudskome biću, i učiti od njega, smatra.

Jasminka Domaš hrvatska je spisateljica, novinarka i znanstvenica židovskog podrijetla. Specijalizirala se za problematiku nacionalnih manjina i međureligijske odnose, a gotovo cijeli svoj stvaralački opus posvetila je istraživanju izvora, uzroka, razloga i posljedica fenomenologije holokausta i semitizma. Objavila je nekoliko zbirki poezije, pet romana te više stručnih knjiga s područja judaizma, kao i kratkih priča. Predaje judaizam na teološkim fakultetima zagrebačkog Sveučilišta.

Židovi su neodjeljiv dio identiteta današnjeg Zagreba i Hrvatske

Govoreći o doprinosu Židova hrvatskoj kulturi, Domaš je navela niz važnih i uspješnih pojedinaca, kao što su to bili liječnici Mauro Sachs, Dragutin Schwartz i Izidor Steinhardt te socijalna antropologinja Vera Stein Erlich, koji su svojim radom iznimno pridonijeli razvoju hrvatskoga društva. Nadalje, nemoguće je govoriti o gradu Zagrebu i njegovom urbanom izgledu a da se ne spomenu židovski arhitekti zaslužni za današnju vizuru njegova središta, napomenula je.

Podsjetila je da je meteorološki stup na Zrinjevcu, koji smatramo dijelom nedjeljivim identiteta današnjega Zagreba, bio poklon gradu židovskoga doktora Adolfa Holzera. Obitelj Prister gradu je darovala Muzički paviljon, a i Etnografski muzej u Zagrebu utemeljio je Židov Salamon Berger.

I Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog dobila je ime po Ignacu Fuchsu, skladatelju prve hrvatske opere židovskih korijena, istaknula je nadalje Domaš, te podsjetila među ostalima, i na sudbinu Lee Deutch, koja je od pete godine života nastupala u HNK-u Zagreb i koju su nazivali “hrvatskom Shirley Temple”, a koja u ustaškoj NDH nije bila pošteđena smrti u nacističkom logoru.

Smatrajući kako je smisao književnosti pridonijeti boljem razumijevanju tragedije hrvatskih Židova, kao i njezina vlastita promišljanja o njihovim sudbinama, nagnala su je, kako je pojasnila, da napiše roman “Kadišl i nebeski putnici” (2020.). Knjiga, objavljena u izdanju nakladnika Litteris, donosi kratke zapise i portrete uglavnom zagrebačkih Židova tijekom vladavine ustaškog režima.

Za bolju novu stvarnost nužni su istina i pravda

Kadišl je čovjek koji moli molitvu za mrtve, kazala je autorica, koja je kroz priče u knjizi pokušala pokazati što se događalo s hrvatskim Židovima, ponuditi analizu njihovog duhovnog stanja i straha od neizvjesne budućnosti pred uhićenja i deportacije u nacističke logore smrti.

Autorica u knjizi kreira široku paletu likova, od naivnih dječaka i djevojčica, mladih djevojaka i mladića koji se traže, snažnih i emancipiranih žena, uspješnih profesora, umjetnika, liječnika i zanatlija, uhvaćenih u kovitlac neželjenih i mračnih zbivanja.

“U Zagrebu danas živi oko 1.500 Židova, u cijeloj Hrvatskoj dvije tisuće. Prema podacima, u Zagrebu je 1941. živjelo oko 12 tisuća Židova, na području NDH 39.500 – dakle, rat je preživjelo nekih pet tisuća ljudi”, napomenula je Domaš, koja je istražujući došla do “zaprepašćujućeg podatka: nakon 1938. godine Zagrebom je prošlo 50 tisuća izbjeglica iz Njemačke i Austrije, no nitko nije vjerovao onome što su oni govorili o tome što se tamo događa, i to je tolike ljude koštalo života”.

Svoju knjigu, kako je rekla, napisala je kako bi ljude potaknula na razmišljanje, “jer pred svima nama je jedno pitanje na koje nema odgovora i nikada ga neće biti, a to je, kako je bilo moguće da se, nakon zlatnog doba integracije, u tako kratkom vremenu mogao dogoditi Holokaust, potpuno uništenje, užas, i to u srcu kršćanske Europe? Na to nema odgovora”.

Stoga neprekidno moramo raditi “protiv zaborava o holokaustu”, smatra autorica, “zato što smo željni dobra, istine, pravde, pravičnosti i humanosti”. “Zašto smo ovdje? Ovdje smo jer želimo graditi jednu novu stvarnost, bolju nego onu koja je bila i, ja bih rekla, bolju od ove koja sada jest”, poručila je.

Ulomke iz knjige čitala je dramska umjetnica Dunja Sepčić