Domagoja Jakopovića ljudi poznaju po nadimku Ribafish, za sebe kaže da je olinjali hedonist, barba u pedesetima koji voli pojesti, popiti i nasmijavati ljude oko sebe, a svoje zapise na blogu posvećene iću i piću naziva svojim malim carstvom lijepih priča o hrani, piću i koječemu. Nema puno ljudi u Hrvatskoj čija pojava asocira na neko fino jelo i još bolje piće, no Ribafish je s godinama postigao upravo to, ali i puno više od toga.

Ovaj novinar, gastronom, pivopija, profesor geografije, svjetski putnik i pasionirani plivač nije uvijek pisao o hrani i piću. Mnogi su ga zavoljeli dok je još bio ‘’Šaptač ženama’’ zahvaljujući njegovoj kolumni o muško-ženskim odnosima. Međutim, onoga trenutka kad je shvatio da mu je gotova karijera, shvatio je da se počeo ponavljati i da nikad neće uspjeti shvatiti žene, a kako su mu tekstovi o ćevapima i bureku bili jako čitani i hvaljeni, odlučio je “promijeniti stranku” i počeo pisati o onome što najviše voli – hrani, piću i putovanjima.

No njegov početak vezan je uz geografiju jer je po profesiji profesor geografije, kao i njegovi roditelji. Nekoliko godina je i radio kao profesor geografije, najprije u nekoliko škola u Zagrebu i okolici te na otoku Rabu gdje je osnovao klapu i plivački maraton te se oduševio životom na otoku, ljudima i inteligencijom mladih ljudi. Kada je nakon položenog državnog ispita shvatio da nema vezu za stalni posao u školi, čistio je podrume nekoliko mjeseci i potom počeo raditi kao copywriter.

Kako voli pisati, a i većinu je svoje karijere proveo pišući za brojne redakcije, njegov blog ribafish.com bio je logičan slijed događaja. „Kako su mi i roditelji profesori geografije, tako sam s crvom u guzi obišao 64 zemlje svijeta, a tamo sam uvijek težio upoznati lokalce i probati jesti i piti što i oni. Tako samo počeo to stavljati na papir i završio u magazinu Klik. Kada se u Kliku promijenio urednik, nastavio sam u Playboyu, ali neke klikovske teme nisu odgovarale novom radnom mjestu pa sam pokrenuo blog. To mi je bio ispušni ventil za raspisivanje svega onoga što sam smatrao duhovitim za dijeljenje, a s obzirom na to da je to bilo nekoliko godina prije Facebooka i da mi je Forum bio prestisnut, tako je sve krenulo.“ Za neupućene, Ribafish nije školovani stručnjak, iako iz godine u godinu to sve više jest, već novinar koji piše o hrani i piću najiskrenije što može, što nam je i potvrdio u razgovoru za Gastro&Wine. „Najviše mi je stalo da budem iskren i realan. Ja sam klinac iz kvarta, tamo kod Kulture, Gimke i Tivana. Odrastao na parizeru i Snjeguljici, sretan kad bih skupio za burek na Glavnom ili ćevape. I ne pretvaram se da znam sve i da o svemu mogu pametovati. Obožavam kuhati i svjestan sam da trebam uvijek učiti, ali sam prošao toliko svijeta i probao toliko čudesa da me veseli kad mogu sa svijetom podijeliti nešto što je fakat drugačije i dobro.“

I doista je kao malo tko obišao svijeta i upoznao brojne lokalne kulture. Ponosan je vlasnik putovnice sa 64 pečata iz 64 države širom svijeta. „Ponosan sam na svako putovanje u Lijepoj Našoj, od koncerta Partibrejkersa u Dobovi do pišanja u grmlju s klokanom u Australiji. Putovanja su divna, veličanstvena iskustva u kojima spoznaš sebe, učiš, rasteš i shvaćaš koliko treba raditi na sebi. Bili su tu i Island, i Kuba, i Niigata, a ostala je još hrpa, mislim da su na redu Moldavija kao zadnja europska destinacija i Južna Amerika kao jedini netaknuti kontinent.“ Njegov blog ribafish.com izgleda kao službena internetska stranica neke kompanije koja zagovara hedonistički način života uz tople preporuke za najbolju hranu, piće, putovanja… probranog tima vrhunskih stručnjaka za pojedina područja. S obzirom na to da to radi godinama sam, s vremenom se nakupilo niz priča koje spadaju u rubriku ‘Vjerovali ili ne’. „Jednom sam kušao fermentiranog morskog psa od čistog amonijaka, odmah sam se sjetio kad smo na satu ONO i DSZ-a (Općenarodna obrana i društvena samozaštita) pomirisali takav iz bočice, jednom cvrčke u Kambodži, klokanetinu, kobretinu, a čak sam radio i gulaš od krokodila, jelo se zvalo ‘Osveta za maloga Ju Ju’. Volim isprobati nešto novo, ali najviše se veselim Kasandrinoj kozletini, Frlanovoj janjetini, skopskim ćevapima, pizzi, bureku, rižotu od Priske, jelenu Matije Bogdana, igrarijama Gorana Kočiša, beogradskim pljeskavicama itd.“

Kao strastveni pivopija na svom je blogu stvorio Enciklopediju piva. „U Kliku i Playboyu, pa kasnije i Jutarnjem i Globusu često sam pisao o pivima, ali nedostajala mi je svakodnevna kolumna i tako je nastala pivska enciklopedija na stranici Ribafish.com. Nisam zadovoljan kako je vodim, ali svejedno, ako želite saznati nešto o trenutno 70 od 110 postojećih hrvatskih pivovara, kliknite na web.“ Ispričao nam je i zašto je naglasak na pivu, a ne na vinu. „Davne 1988. na maturalcu u Kijevu sam s pivske boce skinuo prvu pivsku etiketu i u sljedećih tridesetak godina probao desetak tisuća piva, a sakupio pet tisuća etiketa. Iako je puno više onih koje ne bih preporučio nikome, jednostavno je taj sakupljački duh bio jači i tako sam se našao i u Društvu prijatelja piva s kojim smo obišli par država i desetke sajmova i pivovara, položio za pivskog sommeliera u Londonu, sve dok se na ovim prostorima nije pojavio craft. Tada sam još jače nagazio u istraživanju sve dok nisam shvatio da mi više psihički ni fizički ne odgovara probavati desetak piva dnevno. Pa sad polako, sa strane pijuckam i pratim scenu, a pisanje sam prepustio Marku Ožegoviću iz Pivariuma. Kralj. Vino se uvijek pijuckalo, a u zadnje vrijeme su mi sjeli neki sauvignoni, škrleti, grkovi i pogotovo korčulanski pošipi, pa sam završio dva stupnja britanske škole za sommeliere WSET i stalno putujem i istražujem što se lijepoga radi po svijetu. O vinima ipak još moram dosta naučiti, pa ako ikad položim WSET 3, onda me se čuvajte.“

Projekt RokOtok Domagoj Jakopović pokrenuo je u sjećanje na svog tragično preminulog 12-godišnjeg sina, s ciljem promicanja zdravog života djece, a početkom godine proglašen je ‘Ponosom Hrvatske’. FOTO: Privatni album

Unatoč neupitnoj popularnosti smatra da je blog danas gotovo pa izumrla vrsta i ironično naglašava da je stvarno sretan kad ga netko makar izvrijeđa porukom jer se većina poruka, kako kaže, danas stavlja na Facebook i Instagram. Najčešće ga čitatelji traže savjet gdje da idu nešto pojest kad su u Vivodini ili Cisti Provi ili u kojem kvartu su najbolji ćevapi. Pišući o svemu i svačemu, u jednom je trenutku, zasićen načinom života i društvom, na svom blogu započeo pisati i Cro Trash enciklopediju. „Iako ima puno istine i postoje duhoviti dijelovi, javno bih se ispričao svima koje sam tada nenamjerno povrijedio. Uglavnom, hrvatski trash tih 2010-ih je prema ovome danas Bečki dvor.“

I kada su Domagoja Jakopovića već svi znali kao Ribafisha, osobu koja uživa u životu i piše s veseljem, znalački ukazujući na najbolje pivo, ćevape i kakvu dobru zalogajnicu i kome se prije svega vjeruje, 2018. tragično je preminuo njegov 12-godišnji sin Rok. Potpuno je potonuo i izgubio volju za životom i pisanjem o hedonizmu i raznim delicijama. Dugo je trebalo da stane na noge, ali se vratio upravo da nastavi živjeti za svog sina Roka i njemu u čast pokrenuo projekt RokOtok, za promicanje zdravog života djece te poticanje trajne i plodne komunikacije između djece i roditelja. Napisao je i knjigu koju je posvetio sinu i koja također nosi naziv ‘’RokOtok’’. Osim cilja projekta RokOtok, Ribafish je odlučio spojiti sve hrvatske naseljene otoke plivačkim maratonom sa željom da potraju tri godine. Upravo zbog te svoje odlučnosti, čvrstine ali i dobrote, Ribafish je početkom ove godine proglašen Ponosom Hrvatske. Pod motom ‘’’Svaki dan je novi početak’’ titula Ponos Hrvatske dodjeljuje se ljudima koji su svojom hrabrošću, nesebičnošću i dobrotom zavrijedili titulu heroja i čija dobra djela su omogućila drugima da iznova ustanu, bore se i pronađu svrhu u svakom novom danu, a Ribafish je upravo sve to u jednoj osobi. Unatoč tragediji, nastavio je raditi ono što najbolje zna i još uvijek piše o hrani i piću i mota se po brojnim festivalima i sajmovima hrane i pića. Štoviše, kaže, i živi od toga: „Imam nevjerojatnu sreću što su mi pružili priliku da vodim televizijski show ‘3 2 1 kuhaj’ i ‘Život na kotačima by Neostar’ na RTL-u i što me zovu da vodim razne manifestacije, od filekijada do pivskih festivala.“