Ideja o dolinama vodika krenula je iz Europe, a proširila se diljem svijeta i predstavlja globalni fenomen. Dolina vodika može uključivati cijeli grad, otok, nekoliko tvrtki, regiju, u nekoj vrsti klastera unutar kojega se provode projekti koji po mogućnosti uključuju cijeli vodikov lanac vrijednosti. To podrazumijeva proizvodnju, pohranu, transport i distribuciju te korištenje vodika.

Dolina vodika, dakle, predstavlja jedno umanjeno gospodarstvo temeljeno na vodiku. Dolina vodika Sjeverni Jadran prva je dolina vodika koja se širi izvan granica jedne zemlje, a čine je Hrvatska, Slovenija i Autonomna regija Friuli Venezia Giulia. Financijska vrijednost projekta je 25 milijuna eura, a uključeno je više manjih projekata unutar kojih će se razvijati nekoliko pilot postrojenja s planom proizvodnje više od 5000 tona zelenoga vodika godišnje korištenjem obnovljivih izvora energije. Za Hrvatsku je taj projekt važan korak prema provedbi Hrvatske strategije za vodik kroz uspostavu gospodarstva temeljenoga na vodiku. To uključuje jačanje akademske zajednice i industrije kroz prekograničnu suradnju, zatim privlačenje investicija, promidžbu i primjenu vodikovih tehnologija u srednjoj i istočnoj Europi za pokrivanje potreba različitih korisnika, te u konačnici i pozicioniranje Hrvatske kao regionalnoga lidera u proizvodnji obnovljivoga vodika i vodikovim tehnologijama općenito.

Profesorica Ankica Kovač sa zagrebačkog FSB-a potpredsjednica je Hrvatske udruge za vodik i inicijatorica projekta ‘Vodik u energetskoj tranziciji’. FOTO: Marin Tironi/PIXSELL

Profesorica Ankica Kovač sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB) i potpredsjednica Hrvatske udruge za vodik te inicijatorica projekta „Vodik u energetskoj tranziciji“, za Megawatt je objasnila kako je došlo do suradnje više zemalja na ovom projektu:

“Vodik je već dugo u fokusu energetskih politika kao jedno od rješenja na putu ka klimatskoj neutralnosti i brojne su inicijative, forumi, kongresi i radionice na kojima se raspravlja o potencijalnim nišama primjene vodika te mogućnostima njegove implementacije u energetskim sustavima. Ova događanja odlična su prilika za umrežavanje s predstavnicima svih sektora, akademske zajednice, industrije i politike, što između ostaloga omogućava uključenje i u projektne konzorcije. Do suradnje na ovom projektu došlo je iz potrebe dekarbonizacije naše regije i podizanja svijesti o vrijednosti vodika kao energenta. Početak stvaranja konzorcija krenuo je s partnerima koji su već prethodno surađivali na projektima, a projektni tim se potom lokalno proširivao te su okupljena ukupno 34 projektna partnera od kojih 17 iz Italije, 10 iz Hrvatske, šest iz Slovenije i jedan iz Španjolske, kod čega je Holding slovenske elektrane d.o.o. koordinator projekta.”

Dolina vodika može uključivati cijeli grad, otok, nekoliko tvrtki, regiju, u nekoj vrsti klastera unutar kojega se provode projekti koji po mogućnosti uključuju cijeli vodikov lanac vrijednosti. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

Ankica Kovač kaže da velika zasluga za tu suradnju ide i našem Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, koje je vrlo intenzivno radilo prvo na formaliziranju Doline vodika Sjeverni Jadran kojemu je prethodilo nekoliko sastanaka i u Hrvatskoj, i u Sloveniji, i u Italiji, a potom i na povezivanju projektnih partnera. Ovaj projekt zasigurno je prilika za jačanje suradnje na znanstvenoj razini, i nacionalnoj i regionalnoj, a kroz centar izvrsnosti i prilika za prijenos znanja iz znanosti u gospodarstvo, edukaciju i istraživanje. Ankica Kovač ističe da postoje velika očekivanja od projekta i otkriva da se već intenzivno radi na aktivnostima koje će osigurati održivost rezultata i nakon završetka projekta, koji će trajati 72 mjeseca.

U nastavku je objasnila važnost vodika:

“Proizvodnja vodika elektrolizom vode korištenjem obnovljivih izvora energije proces je bez popratnih emisija CO2, a njegovim korištenjem u vodikovim gorivnim člancima osigurava se također proces bez emisija CO2, čime se ostvaruje kruženje vodika u prirodi bez štetnih emisija. Često, a pogotovo u zadnje vrijeme kada su pritisci klimatskih promjena sve žešći, možemo čuti da je Hrvatska premala zemlja i da ne mora paziti na svoj CO2 otisak, da nije njeno da rješava problem klimatskih promjena. Ta hipoteza je vrlo destruktivna. Klimatske promjene su problem svih nas globalno i svi to trebamo rješavati, i kolektivno i pojedinačno, odmah, bez obzira na to koliko je tko ranije pridonio emisijama CO2.”

‘Vodik je već dugo u fokusu energetskih politika kao jedno od rješenja na putu ka klimatskoj neutralnosti’, kaže profesorica sa zagrebačkog FSB-a Ankica Kovač

Zato Ankica Kovač napominje da je primjena vodika kao nosioca energije nezaobilazna u današnjoj elektroenergetici zasnovanoj na obnovljivim izvorima energije, a vrlo vjerojatno i u budućim fuzijskim elektranama. Korištenjem vodika ne bi bilo emisija stakleničkih plinova pa bi se usporilo globalno zagrijavanje. Usput bi nestalo visokih dimnjaka, ali i svih dimnjaka industrijskih energana i kvartovskih toplana. Moguć je i značajan utjecaj na projektiranje i gradnju zgrada, kao i čista kogeneracijska – istovremeno generiranje električne i toplinske energije – i trigeneracijska – istovremeno generiranje električne, toplinske i rashladne energije – postrojenja na razini kilovata, megavata i više. Primjena u prometu omogućava električna cestovna vozila s mnogo većim putnim dosegom i zamjenu diesel lokomotiva na neelektrificiranim prugama. Primjena u industriji cementa i umjetnih gnojiva također ima visoki potencijal. Dakle, primjena je vodika višestruka te se može koristiti gdje god nam je potrebna električna, odnosno, toplinska energija. Hrvatska ima veliki potencijal u korištenju vodika, a Ankica Kovač objasnila je kako bi se taj potencijal najbolje mogao iskoristiti:

“Hrvatska je zahvaljujući svojem geografskom položaju iznimno bogata obnovljivim izvorima energije te trajnija energetska rješenja treba u prvom redu tražiti u intenziviranju korištenja sunčeve energije i energije vjetra, a u priobalju i energije valova. U Hrvatskoj ima i osamdesetak geotermalnih bušotina, uključujući izvore, od kojih neki imaju temperaturu i 125 °C. Veliki su kapaciteti i u energiji valova, koji se u Hrvatskoj uopće ne koriste usprkos 1777 km kopnene obale, a s otocima preko 6000 km. Ako bi učinkovitost energije, uz prosječnu godišnju osunčanost Hrvatske od 1350 kW h/m2, koja padne na samo 75 km2, bila samo 10 posto, bilo bi potrebno samo 750 km2, odnosno, samo kvadrat od 27,4 × 27,4 km mogao bi se iskoristiti za potpunu zamjenu svih današnjih oblika potrošene primarne energije, sunčevom energijom. Te bi brojke u stvarnosti bile daleko manje kada bi se iz proračuna izdvojila hidroenergija, koja sada sudjeluje s otprilike 50 posto, a sustavi za pretvorbu sunčeve energije izgradili u južnim dijelovima koji imaju daleko veću osunčanost. Ako bi se dozračenoj sunčevoj energiji pribrojili raspoloživi potencijali vjetra i valova u jadranskome priobalju, dobivaju se brojke koje definitivno potvrđuju da Hrvatska može zadovoljiti sve svoje energetske potrebe. Hrvatska ima dovoljno slatke vode i još više morske vode – za proizvodnju 1 kg vodika potrebno je 9 kg vode koja se pri ponovnom spajanju vodika i kisika vraća u prvobitni oblik – pa bi uz obilje sunčeve energije proizvodnja vodika mogla biti posve dovoljna za pokrivanje unutarnjih potreba, a ostalo bi i za izvoz, istovremeno ne emitirajući ni grama CO2. Također, postoji trasa plinovoda od Zagreba do Splita koja bi se s vremenom mogla prilagoditi transportu vodika proizvedenoga korištenjem obnovljivih izvora energije u južnoj Hrvatskoj za potrebe industrijaliziranije središnje Hrvatske. Istovremeno, naravno, treba zbog turizma vrlo pažljivo zaštititi prirodne ljepote Hrvatske, odnosno, pažljivo odrediti što se, gdje i u kojoj mjeri smije graditi.”

Ministarstvo gospodarstva i ministar Davor Filipović stali su iza projekta Dolina vodika sa slovenskim i talijanskim kolegama. FOTO: Slaven Branislav Babic/PIXSELL

Od korištenja vodika i projekata poput Doline vodika može profitirati cijelo gospodarstvo, ali samo ako se na vrijeme pripremi jer je riječ o velikoj sumi novca koja dolazi za svaki kvalitetno pripremljeni projekt. Osim što se osigurava ulaganje u izgradnju nove infrastrukture i uvođenje novih tehnologija, takvi projekti donose i potrebu za izobrazbom kao i zapošljavanje novih kadrova na svim razinama: od administracije, tehničara, do inženjera i doktora znanosti. Kroz projekte se nerijetko razvije i novi proizvod koji se potom plasira na tržište te se tako osigurava konkurentnost gospodarstva, a ujedno i povrat investicije. Konkretno, cilj je projekta Dolina vodika Sjeverni Jadran kreirati ekosustav temeljen na vodiku i tako potaknuti nove mogućnosti zapošljavanja te osigurati unutarnju i međuregionalnu suradnju, kao i povezivanje tvrtki koje ili već jesu u području vodika ili se tek planiraju uključiti. Izgradit će se nekoliko pilot-postrojenja u zemljama partnerima za proizvodnju obnovljivoga vodika koji će se koristiti za dekarbonizaciju industrije, transporta i uravnoteženje elektroenergetske mreže. Sve to direktno povlači otvaranje novih radnih mjesta, jer u konačnici te sustave netko treba projektirati, instalirati, nadzirati, održavati. Ankica Kovač objasnila je i koliko bi projekt zapravo trebao trajati:

“Projekt Dolina vodika Sjeverni Jadran je projekt koji ima svoj početak i kraj i traje ukupno 72 mjeseca. Zato, kako bi se osigurala održivost, plan je institucionalizirati Dolinu vodika Sjeverni Jadran koja će onda kao pravna osoba, naprimjer slično kao Hydrogen Europe, biti svojevrsna baza projekata i iskaza interesa za suradnju preko koje će se projekti usmjeravati na potencijalne izvore financiranja, a ujedno će biti i mjesto povezivanja dionika iz industrije, akademske zajednice i politike. Upravo se na toj institucionalizaciji Doline vodika Sjeverni Jadran ovih dana intenzivno radi.”

‘Hrvatska je u ožujku 2022. godine usvojila Hrvatsku vodikovu strategiju do 2050. godine, a sve je veća uloga vodika i u EU-u’, kažu iz Ministarstva gospodarstva

Ankica Kovač je kao zamjenica predsjednika Stručne radne skupine sudjelovala u izradi Hrvatske strategije za vodik do 2050. i detaljno je upoznata s procesom razrade ciljeva i mogućnosti njihova ostvarenja. Za Megawatt je rekla da je kao jedan od sudionika u izradi zadovoljna konačnom verzijom Strategije:

“Uglavnom sam zadovoljna tekstom Strategije. Kada na Strategiji radi puno ljudi iz puno različitih segmenata, onda mora biti kompromisa. Strategija je stoga umjerena. Najvažnije je da ona postoji jer je njome pokazan stav onih koji su je napisali. Ona je prvenstveno poticaj. Nitko nikome ne brani da ide dalje i napravi bolje uvjete za proizvodnju i korištenje vodika. Strategija usmjerava na relativno bezbolno napuštanje fosilnih goriva i maksimalnu orijentiranost na obnovljive izvore energije te osigurava razvoj znanosti, doprinosi istraživanju i razvoju vodikovih tehnologija i oslobađanju Hrvatske od uvoza energije, uz istovremeni rast tehnološke razine određenih industrijskih grana. I u konačnici, Strategija osigurava da Hrvatska ostane posrednica kod uvoza vodika iz područja velike proizvodnje, Afrike, možda i Australije, u EU. Ono što bi moglo biti slabost je sporost birokracije. Potrebno je napraviti Strategiji posljedične sustavne akte da se ona lakše i učinkovitije provodi.”

‘Vodik je idealan medij za pohranu viška električne energije’

Zahvaljujući uspješnoj suradnji Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja s Ministarstvom za infrastrukturu Republike Slovenije te predstavnicima regionalne vlasti u Italiji na ranijim projektima, ostvarena je i uspješna suradnja na ovom Projektu, rekli su za Megawatt iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, uz napomenu da je nakon zajedničkog sastanka zaključeno da su sva tri teritorija zainteresirana za zajednički razvoj gospodarstva temeljenog na vodiku. Iz Ministarstva, na čijem je čelu Davor Filipović, opsežno su predstavili taj projekt te istaknuli prednosti gospodarstva temeljenog na vodiku:

“Kada govorimo o vodiku, potrebno je naglasiti da je riječ o energentu koji može aktivno sudjelovati u zelenoj tranziciji i dekarbonizaciji gospodarstva Europske unije. No rat u Ukrajini promijenio je odnose na svjetskom energetskom tržištu. Svjedoci smo vremena u kojima su nam nužna kratkoročna i učinkovita rješenja za podizanje sigurnosti opskrbe i stabilizaciju cijena energenata, kao i srednjoročni programi razvoja s ciljem otklanjanja mogućih budućih prijetnji ovog tipa u EU-u. To će postati posebno važno u narednim dvama desetljećima kada se očekuje smanjenje ovisnosti Europe o fosilnim gorivima, što u slučaju ovisnosti o jednom izvoru može energente učiniti nekonkurentnima te usporiti gospodarski rast i razvoj EU-a. Upravo je to razlog što EU u nizu strateških dokumenata prepoznaje vodik kao važan element, a posebno treba istaknuti plan REPowerEU koji je nastao kao posljedica agresije na Ukrajinu. Njime se nastoji odmaknuti države EU-a od uvoza fosilnih goriva iz Ruske Federacije, pa se predviđa da će do 2030. godine EU trebati 20 milijuna tona obnovljivog/niskougljičnog vodika, od čega barem 50 % treba proizvesti na teritoriju EU-a. Sve to govori da je danas idealno vrijeme za ubrzani razvoj gospodarstva temeljenog na vodiku.

Republika Hrvatska usvojila je u ožujku 2022. godine Hrvatsku vodikovu strategiju do 2050. godine. Sve je veća uloga vodika i u EU-u, a osobito je potrebno istaknuti plan REPowerEU kojim se predviđa da će Europska unija trebati 20 milijuna tona vodika godišnje do 2030. godine. Naravno, riječ je isključivo o obnovljivom i niskougljičnom vodiku (s tendencijom da on do 2050. bude potpuno obnovljiv). Europska unija je svjesna da će se dio obnovljivog i niskougljičnog vodika morati uvoziti iz trećih zemalja, a Republika Hrvatska je svojim položajem idealna ulazna točka za obnovljivi vodik za EU. Svi plinovodi koji se planiraju raditi bit će kompatibilni i za transport vodika pa se može zaključiti da je priprema za transport vodika iz Republike Hrvatske u Europsku uniju već započela. Ne manje važno, Republika Hrvatska ima veliki potencijal u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora.

U sklopu Nacionalnog plana za oporavak i otpornost planirano je priključenje 1500 MW novih elektrana iz obnovljivih izvora, a plan je da do 2030. godine imamo preko 2500 MW novih elektrana. Budući da se radi o nestabilnim izvorima, vodik je idealan medij za pohranu viška električne energije, ali ga se ujedno može koristiti i kao energent u drugim sektorima (industriji koju nije lako prebaciti na druge izvore, prometu i slično).

Govorimo o velikom potencijalu za razvoj hrvatskog gospodarstva, posebice zato što projekt Dolina vodika Sjeverni Jadran neće stati samo na toj prijavi. Kako je već napomenuto, trenutno traju pregovori u sklopu Zajedničke radne skupine oko formiranja institucije Dolina vodika Sjeverni Jadran koja bi imala glavnu ulogu u svim aktivnostima vezanim za razvoj gospodarstva temeljenog na vodiku na ova tri teritorija, s tendencijom da se širi i na druge teritorije unutar i izvan Europske unije. To udruženje okupljalo bi tvrtke i znanstvene institucije koje djeluju u sklopu gospodarstva temeljenog na vodiku i razvijaju projekte vezane uz obnovljivi/niskougljični vodik te bi se, s druge strane, trudilo osigurati nova sredstva za financiranje tih projekata. Dodana vrijednost bila bi potencijal suradnje s tvrtkama unutar projekta Doline vodika Sjeverni Jadran, a paralelno se planira raditi na vidljivosti koja bi na ovo područje privukla nove tvrtke, investicije i projekte iz drugih dijelova Europske unije, ali i svijeta. Cilj je da ova tri teritorija budu jasno prepoznata na svjetskoj karti i karti Europske unije kada je riječ o gospodarstvu temeljenom na vodiku. Time će i RH dobiti mogućnost razvoja novih projekata, otvaranja novih radnih mjesta i privlačenja novih investicija.”