REDATELJ KREŠIMIR DOLENČIĆ O PICOKIJADI U SVOM RODNOM ĐURĐEVCU

A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve bijete, ime picoka dovijeka nosili! Picokima vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će picoki!“ Te rečenice izrekao je poraženi Ulama-beg i tako je rođena legenda o Picokima koja u Đurđevcu živi gotovo pet stoljeća i ima uporište u povijesnim zbivanjima iz 16. stoljeća, kada je osmanska prijetnja pokucala na vrata pitoma i miroljubiva podravskog kraja. Đurđevčani su, kaže legenda, picokima ili pilićima spasili utvrdu i Turci su otišli poraženi, misleći da u utvrdi ima hrane u izobilju te su odustali od opsade. Picokijada, manifestacija koja slavi uspomenu na tu pobjedu, održat će se u Đurđevcu 51. put, od 28. do 30. lipnja. Zbog svog nacionalnog značaja Ministarstvo kulture stavilo je „Legendu o picokima“ pod zaštitu i 2007. godine dodijelilo joj trajni status nematerijalnog kulturnog dobra Hrvatske. Grad Đurđevac je 2008. proglašen Europskom destinacijom turističke izvrsnosti, zahvaljujući prvenstveno Picokijadi, a 2013. godine Udruga hrvatskih putničkih agencija dodijelila je Picokijadi titulu Simply the best, za inventivnost i kreativnost u turizmu te doprinos razvoju turističke ponude lokalne zajednice u kategoriji najboljih povijesnih manifestacija.

Tradicionalni scenski prikaz koji će oživjeti „Legendu o picokima“ režirat će „picok“ Krešimir Dolenčić. Više od dvije tisuće sudionika, od čega tristo glumaca, i ove godine odigrat će najveću predstavu u Hrvatskoj. Krešo Dolenčić dao je tim povodom kratak intervju Nacionalu.

Nacional: Ove godine održat će se 51. Picokijada, što ta manifestacija znači za vas kao Đurđevčanina, picoka?

Znači moje djetinjstvo, mojeg dedu, moju baku, ljeta i zime provedene u Starogradskoj ulici, odmah do Staroga grada, znači odlazak kod susjeda s kanticom po friško mlijeko, sanjkanje na Peskima po ljeti po dinama, beskrajne vožnje Pony biciklom, kartanje remija za velikim kuhinjskim stolom, tiktakanje velikog sata i pucketanje vatre dok spavam na visokom starom krevetu, a vani pada snijeg, znači traženje uskrsnih jaja po vrtu, rođendanske torte od oraha moje bake, cure koje se spremaju na nedjeljnu misu i uređuju se u našem hodniku za dečke, svati koji hodaju pred našom kućom… i još tisuću slika.

Nacional: Koliko će ove godine biti glumaca, koliko dugo ste vježbali i kako će sve izgledati?

Glumaca, seljana, Turaka, vojnika, branitelja, vila, svega… bit će oko tri stotine, možda i više. Radimo posljednjih tjedan dana. Ali to su već prekaljeni izvođači. Fantastično je kako srčano svi oni izvode tu legendu i kako teatraliziraju svoju tradiciju na najljepši način koji se može zamisliti.

Nacional: Zašto je važno održavati tradiciju i legendu o tom događaju? Što ta priča znači za stanovnike Đurđevca?

Neke legende i tradicije nestaju i gube se, a neke su duboko ukorijenjene i nikada ne izlaze iz naroda. Zahvaljujući Vidu Balogu, osim ispaljivanja pijevca na tursku opsadu ubacili smo i dravske vile, obogatili scenarij. Uživamo u toj masnoj podravskoj riječi i kupamo se u tom obilju bogatstva koje nudi i daje ovaj prekrasni podravski kraj.

Nacional: Kako režirate Picokijadu, na što posebno obraćate pozornost? Razlikuje li se režija Picokijade od neke druge manifestacije ili predstave?

Naravno da se razlikuje, ali „režirati“ ovdje ima tek zanatsko značenje. Sve ostalo je neka razmjena ljubavi i energije sa svima koji dobrovoljno dolaze raditi u predstavi. Držimo se jedni drugih i uspješno svake godine odbijemo tursku opsadu.

Nacional: Ove godine, osim središnjeg događaja, u sklopu Picokijade održat će se još mnoge manifestacije, možemo li izdvojiti koju?

Svakako bi bilo dobro posjetiti izložbu djela Salvadora Dalija. Nakon Chagalla i Picassa, eto i Dalija. I to na mjestu gdje sam se ja kao mali igrao u zapuštenom i polusrušenom gradu. Ma, divota! Svima koji na Picokijadi rade i smišljaju je, svima čestitam.

Nacional: Ove godine očekuje se 40.000 gledatelja, je li događaj na otvorenom veći izazov za vas i kako će se raditi? Kulise su uvijek iste, kako svake godine pronaći nešto novo, novi izazov?

Kao što sam rekao, legenda je to. Nema ništa novoga, osim što su novi i novi ljudi, osim što svaki put nešto poboljšamo. Od prošle godine imamo i taj video mapping na Stari grad, nove uloge, nova lica, uvijek dođu neke nove grupe, novi vitezovi, trbušne plesačice, nova publika. Uvijek se svi iznova iznenađujemo koliko je to živo i čvrsto ukorijenjeno. Sve vas pozivamo. Prekrasno je u Đurđevcu.