Član Vijeća za elektroničke medije (VEM) Davor Marić, jedna od osoba koje su sudjelovale u iznimno dvojbenoj dodjeli koncesije za frekvenciju zagrebačkog Radija 101 tvrtki Top radio u vlasništvu Ivana Jurića Kaćunića – dugogodišnjeg bliskog suradnika Miroslava Kutle koji je potom prešao u interesnu sferu braće Zorana i Petra Pripuza – nije bio u sukobu interesa samo zato što je prije desetak godina za Kutlu igrao ulogu paravanskog vlasnika nad dijelom splitskog Radija Dalmacije, o čemu je Nacional ekskluzivno pisao prije nekoliko tjedana. Kako dokazuju novi dokumenti u posjedu Nacionala, Davor Marić zapravo je svojedobno od Jurića Kaćunića primio i novac, što otvara novu dimenziju cijelog skandala oko koncesije bivše Stojedinice: ovi dokumenti, naime, vrlo plastično dokazuju da je cijeli postupak VEM-a duboko kompromitiran. Jedna od samo nekoliko osoba koje su odlučivale o toj koncesiji bila je direktno povezana i imala poslovni odnos, odnosno konkretne materijalne interese od osobe o čijim je poslovnim interesima odlučivala, i to s javne pozicije.

Miroslav Kutle je na Ivana Jurića Kaćunića prenio svoja potraživanja prema Mariću na temelju izjave koju je ovaj potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika još punih deset godina ranije. FOTO: Stringer/Pixsell

Spomenuti Ivan Jurić Kaćunić je 2011. godine, kao osoba od punog povjerenja Miroslava Kutle, u jednom od bezbrojnih vlasničkih restrukturiranja u mreži hrvatskih radiopostaja sklopio sporazum s Marinkom Nikolićem, osnivačem i tadašnjim suvlasnikom splitskog Radija Dalmacije. U tom dokumentu, nazvanom „Protokol 50:50 o poslovnoj suradnji i partnerskim odnosima“, njih dvojica detaljno preciziraju poslovni pothvat u kojemu se vlasništvo nad Radijem Dalmacijom prebacuje na tvrtku Mikroval d.o.o. Između ostalog, detaljno propisuju načine imenovanja članova uprave, dijele odgovornost oko poslovnog i programskog segmenta ovog radija, međusobno dogovaraju pravo veta na sve bitne odluke i definiraju buduće strateške ciljeve u vlasničkom i poslovnom aspektu. Ovaj sporazum Jurić Kaćunić proslijedio je Miroslavu Kutli, koji je tada već u bijegu u Bosni i Hercegovini, a u stvarnosti je bio vlasnik niza najvećih hrvatskih radiopostaja.

U istom dokumentu ime današnjeg člana Vijeća za elektroničke medije Davora Marića spominje se na nekoliko mjesta, no ključan je detalj u kojemu se opisuje njegov suvlasnički dio u Radiju Dalmaciji. „Partner B (Marinko Nikolić, op.a.) je obvezan u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku 10 dana od dana potpisivanja ovog Protokola, pokrenuti postupak ustupa, prodaje i prijenosa (otkupa) poslovnih udjela u trgovačkom društvu Radio Dalmacija d.o.o. koji glase na ime Davor Marić i Nada Marinić Marić i koji zajedno čine 27 posto temeljnog kapitala“, jedan je od navoda iz dokumenta koji posjeduje Nacional. Potom se opisuje kako će – nakon što se u novoj tvrtki Mikroval tako konsolidira najmanje 52 posto vlasništva nad Radijem Dalmacijom, Ivan Jurić Kaćunić otkupiti 50 posto te tvrtke i za to isplatiti Nikoliću osam milijuna kuna. Drugim riječima, Ivan Jurić Kaćunić isplatio je Nikolića, a ovaj Davora Marića i njegovu suprugu.

„Partner A (Jurić Kaćunić, op.a.) prima na znanje činjenicu da je Partner B (Nikolić) u pregovorima s Marićima kao prethodnim imateljima 27 posto udjela u Radio Dalmaciji morao prihvatiti obvezu da istima unaprijed, a najkasnije do 15. 12. 2011. godine, isplati dobit za 2011. godinu i time je stekao pravo da stupi na njihovo mjesto, odnosno konzumira njihovu dobit za 2011. godinu kada bude isplaćivana“, drugi je bitan segment iz istog dokumenta. Pojednostavljeno, Davor Marić uspio je unaprijed naplatiti dobit iz poslovanja kada je već formalno izašao iz vlasničke strukture Radija Dalmacije. Za koliko novca je prodao tih 27 posto dionica, zasad još uvijek nije rekonstruirano: iz sporazuma je vidljivo da taj udio partneri cijene na oko osam milijuna kuna, no treba uzeti u obzir da je Marić ipak bio paravanski vlasnik, odnosno, držao je dionice za Miroslava Kutlu, što je dokazano u dokumentima koje je Nacional ranije objavljivao. Između ostalog, u jednoj prepisci Ivana Jurića Kaćunića i Miroslava Kutle detaljno je opisano trenutno stanje vlasničke strukture u hrvatskim radiopostajama, a čak je korišten šifrarnik te su svi ključni akteri imali svoje kodno ime; Davora Marića tako se u korespondenciji nazivalo „Urbani Splićo“.

Današnji član Vijeća za elektroničke medije s Miroslavom Kutlom i Ivanom Jurićem Kaćunićem imao je slojevite odnose isprepletene višestrukim pozajmicama i raznim drugim transakcijama. Drugi dokument koji je u posjedu Nacionala također to dokazuje: radi se o „Ugovoru o ustupanju potraživanja“ sklopljenom još 2008. godine između Kutle i Jurića Kaćunića. U njemu Kutle na Kaćunića prenosi svoja potraživanja prema Mariću na temelju izjave koju je ovaj potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika još punih deset godina ranije. Riječ je o izjavi u kojoj je navedeno: „Pod punom materijalnom i moralnom odgovornošću neopozivo izjavljujem da temeljem ove izjave ‘Globus Holding’ d.o.o. za osnivanje, financiranje i upravljanje, Zagreb, Ilica 26, ostvaruje, u okviru mog poslovnog udjela, sva prava (vlasnička, upravljačka, pravo na diobu dobiti i dr.) koja proizlaze iz imanja 20 posto udjela u trgovačkom društvu Radio Dalmacija d.o.o., Split, Ulica Kralja Zvonimira 14, te se obvezujem na prvi poziv ‘Globus Holdinga’ prenijeti navedeni poslovni udjel na ‘Globus Holding’ d.o.o. Zagreb, odnosno fizičku ili pravnu osobu koju odredi ‘Globus Holding’.“

Dokumenti koji pokazuju složeni poslovni odnos Miroslava Kutle, Ivana Jurića Kaćunića i aktualnog člana Vijeća za elektroničke medije Davora Marića koji je prošloga tjedna još jednom dignuo ruku u korist tvrtke Top Radio, čiji je vlasnik upravo njegov nekadašnji bliski suradnik Ivan Jurić Kaćunić

Iz jednog od brojnih e-mailova Ivana Jurića Kaćunića Miroslavu Kutli jasno je da odnosi nisu uvijek bili idilični. „Šefe, evo, upravo sam vidio da je Urbani Splićo uveo suprugu u igru oko poslovnih udjela… U nastavku dostavljam popis osnivača/suvlasnika koji je objavljen na Trgovačkom sudu…“ stoji u tom e-mailu.

Nacional je još sredinom kolovoza objavio originalne dokumente koji dokazuju da je Marić prešutio dio svojih poslovnih aktivnosti koje su, da se za njih znalo, mogle značajno utjecati na proces putem kojeg je on uopće dospio u Agenciju za elektroničke medije. Marić je prešutio da se tijekom svoje karijere ponašao posve suprotno onomu kako bi se trebao ponašati član neovisnog regulatornog tijela koje, kako samo o sebi navodi, „promiče javni interes i pluralizam medija, stručnim i transparentnim djelovanjem opravdava povjerenje javnosti, potiče medijsku pismenost, stvara uvjete za proizvodnju kvalitetnog hrvatskog audiovizualnog sadržaja te osigurava ravnopravne uvjete za razvoj medija i medijskih sloboda“. Marić se godinama ponašao netransparentno, sastajao se s Kaćunićem i njih dvojica su funkcionirala kao dva značajna kotačića u sofisticiranom tajnom ortaštvu koje je svojim djelovanjem godinama dramatično potkopavalo ravnopravne uvjete za razvoj medija i medijskih sloboda. Marić je bio značajan kotačić jer je dugi niz godina glumio suvlasnika Radija Dalmacije za Miroslava Kutlu, no prešutio je taj ključni dio svoje poslovne biografije pa ga je administracija Andreja Plenkovića odabrala kao adekvatnog neovisnog stručnjaka za članstvo u Agenciji za elektroničke medije.

Već dulje od mjesec dana u javnosti cirkulira i esej koji je Miroslav Kutle napisao za potrebe vlasničkog razračunavanja s braćom Zoranom i Petrom Pripuzom, a u kojemu se, između ostalog, opisuju transakcije oko Radija Dalmacije. U njemu stoji: „Kako je Miroslav Kutle u to vrijeme bio u kulminaciji svojih pravosudnih procesa, kasnije u egzilu, povjerio je Ivanu Juriću Kaćuniću i ljudima za koje je on jamčio, držanje i čuvanje vlasničkih udjela radijskog sustava, kao i upravljanje istim. Po pitanjima vlasništva radijskog sustava sačinjeni su brojni notarski akti koji su Kutli omogućavali da u svakom momentu aktivira svoja vlasnička prava. Odnos uspostavljen s Kaćunićem je prvih pet, šest godina kako tako funkcionirao, redovito i predano je ispunjavao zadano. U tom razdoblju Kutle i Kaćunić su se redovito nalazili, barem pet, šest puta mjesečno, imali su stalnu dnevnu telefonsku komunikaciju, kao i više tisuća stranica pismene komunikacije. Iz svih dokumenata, odnosa i komunikacije jasne su bile uloge Kutle kao jedinog vlasnika radijskog sustava i Kaćunića kao prvog čovjeka u upravljačkoj hijerarhiji, koji je uživao u velikim slobodama i povjerenju vlasnika. Naslijeđe Jure Hrvačića bilo je opterećeno brojnim problemima, sustav konceptualno i razvojno zapušten, osiromašen… Kutle je zaustavio negativne trendove, proveo reorganizaciju. U dogovoru s Davorom Marićem vratio je u portfelj radijskog sustava dio vlasničkog paketa Radija Dalmacije, a dio je ponovno kupio od Marinka Nikolića i novina Slobodne Dalmacije, odnosno od njihova tadašnjeg vlasnika Ninoslava Pavića koji mu je bio realan dužnik, tako da je radijski sustav ovladao vlasničkim i upravljačkim pravima u Radiju Dalmaciji…“

Višegodišnja duboka poslovna isprepletenost Davora Marića i Ivana Jurića Kaćunića, koju je Nacional dodatno ilustrirao ovotjednim otkrićem, dramatično je kompromitirala proces u kojemu je Vijeće za elektroničke medije dodijelilo koncesiju Kaćunićevoj tvrtki Top radio. Nakon inicijalne odluke i burne reakcije javnosti, ali i brojnih otkrića – između ostalog i onoga da je Top radio izgubio pravo korištenja prostora s kojim se uopće i natjecao za koncesiju – prošloga tjedna održana je nova sjednica VEM-a – u najmanju ruku, neobičnog tijeka, što je u medijima proglašeno nekom vrstom puča unutar tog nezavisnog regulatora. Naime, članovi VEM-a glasali su o „zaključku da se potpiše ugovor“ s Kaćunićevom tvrtkom, i to nakon analize pravne službe koja je zaključila da isti ugovor treba biti poništen. Usprkos tomu, petero članova – među kojima je i Davor Marić – donijelo je zaključak kojim se tijelima agencije „nalaže provođenje postupaka“ kojima bi koncesija za Stojedinicu napokon pripala Kaćuniću. No protiv tog zaključka glasovali su ravnatelj te agencije Josip Popovac i njegov zamjenik Robert Tomljenović, koji su najavili izdvojena mišljenja. Zasad nije sasvim jasno što će se u tom slučaju dalje događati jer su jedini ovlašteni potpisnici u ime Agencije za elektroničke medije upravo Popovac i Tomljenović.

Zamjenik predsjednika Vijeća za elektroničke medije Robert Tomljenović bio je protiv potpisivanja ugovora s tvrtkom Top Radio (lijevo). Predsjednik Vijeća za elektroničke medije Josip Popovac prošlog je tjedna glasao protiv zaključka o potpisivanju ugovora s Top Radijom (desno). FOTO: Marko Prpic/PIXSELL, Saša Zinaja/NFOTO