Pogibija pirotehničara Mungosa Vilsona Kulaša prošloga tjedna nedaleko od Okučana još jednom je potvrdila sve nedostatke hrvatskog sustava razminiranja. Kulaš je 36. pirotehničar koji je izgubio život otkako je prije dvadeset godina počelo sustavno razminiranje Hrvatske, a uz pirotehničare su, po podacima Hrvatskog centra za razminiranje, poginula i 164 civila. Koliko je sustav neučinkovit, pokazuju i dokumenti koje je na uvid dobio Nacional, a koji pokazuju da se veliki broj mina pronalazi i na područjima koja su dobila certifikat da su 100 posto čista od mina. Dokumenti Ministarstva unutarnjih poslova pokazuju da je na području Vukovarsko-srijemske županije samo u razdoblju od 1. srpnja do 31. kolovoza ove godine pronađeno pet eksplozivnih naprava zaostalih iz Domovinskog rata, iako je sredinom veljače ove godine ravnatelj Hrvatskog centra za razminiranje Dražen Jakopec županu Vukovarsko-srijemske županije Boži Galiću svečano uručio certifikat po kojem je ta županija očišćena od mina.

Jakopec je tada naglasio da su poslovi na razminiranju najistočnije hrvatske županije završeni 11. studenoga prošle godine te da su minski sumnjiva bila 107,2 četvorna kilometra županije koja su obuhvaćala 19 gradova i općina. “Tijekom izvršavanja poslova razminiranja pronađeno je i uništeno 17.797 komada minsko-eksplozivnih sredstava. Ukupno je u razminiranje županije utrošeno 819 milijuna kuna, od čega je većina sredstava osigurana iz proračuna RH“, rekao je u veljači Jakopec kojeg se sada proziva da je obmanuo hrvatsku javnost i u opasnost doveo stanovnike te županije samo kako bi sebe predstavio kao najupješnijeg ravnatelja HCR-a, osobu koja je najzaslužnija za uspješno razminiranje Hrvatske i koja se obvezala da će do 2019. potpuno očistiti mine zaostale iz Domovinskog rata. Međutim, zapisnici Ministarstva unutarnjih poslova koje je na uvid dobio Nacional, pokazuju da Vukovarsko-srijemska županija još uvijek nije sigurna od mina i da pronalazak pet eksplozivnih naprava u samo dva mjeseca ukazuje na to da je brojka od 41 smrtno stradale osobe od mina na području te županije, mogla biti i veća.

Po izvještajima Ministarstva unutarnjih poslova, 1. srpnja je u šumi kod Račinovica pronađena protupješadijska mina TMA3 promjera 26 centimetara i visine sedam centimetara. Minu su pronašli djelatnici poduzeća Cestorad prilikom zemljanih radova u šumskom predjelu Kraplja. Početkom kolovoza djelatnici šumarije Strošinci pronašli su u šumskom predjelu Devrnja protupješačku antimagnetnu minu 2 (PMA-2), tzv. paštetu. Nakon toga, 17. kolovoza, kod Strošinaca su pronađene još dvije naprave zaostale iz Domovinskog rata. U razmaku od nekoliko stotina metara pronađene su protupješačka rasprskavajuća mina PRM-2 i protupješačka antirasprskavajuća mina PMA-3. Peta mina u razmaku od šezdeset dana pronađena je uz samu državnu cestu D-55 Bršadin-Nuštar, gdje je pronađerna neeksplodirana protutenkovska mina TMA-4.

Zabrinjavajuće je u tim pronalascima minsko-eksplozivnih sredstava to što u policijskim izvješćima stoji da su mine pronađene na područjima na kojima je obavljeno razminiranje i koja bi trebala biti očišćena od mina. Izvori Nacionala bliski Hrvatskom centru za razminiranje tvrde da ti slučajevi pokazuju koliko je neefikasan hrvatski sustav za razminiranje i to pogotovo otkako je donesen novi Zakon o protuminskom djelovanju koji je na snagu stupio umjesto Zakona o humanitarnom razminiranju. Već pri donošenju tog zakona stručnjaci upoznati s tom problematikom upozoravali su da bi moglo doći do situacija sličnih tima u Vukovarsko-srijemskoj županiji koje bi mogle biti opasne po život ljudi. Upozoravalo se na to da će se tim zakonom smanjiti kvaliteta razminiranja i to prije svega zbog blažeg sustava kontrole obavljenog posla razminiranja terena. Po odredbama novog zakona, minski sumnjiva površina može se proglasiti sigurnom ako se u dopunskom izvidu, čija je svrha procijeniti ima li na nekom području mina, ne pronađu mine ili neeksplodirana ubojna sredstva, nakon što je pregledano samo pet posto ukupno očišćene površine.

I dok su po starom zakonu provjere bile rigoroznije i nadzor je rađen na dijelu terena koji su odabrali članovi tijela koje vrši nadzor minski sumnjivog područja, po novom zakonu izvođači radova sami određuju koje će područje biti podvrgnuto nadzoru, a to otvara vrata manipulaciji jer je u praksi moguće da izvođač radova očisti samo područje na koje je pustio nadzor, dok ostalo minski sumnjivo područje nije ni počeo čistiti od mina. Isto tako, novim zakonom određeno je da troškove uništavanja naknadno pronađenih mina na prostoru koji je trebao biti očišćen, snosi Hrvatski centar za razminiranje koji je na teren dužan poslati pirotehničara, sanitetsko vozilo i strojeve za razminiranje koje iznajmljuje od privatnih tvrtki, što stvara dodatne troškove koji smanuju godišnji proračun HCR-a predviđen za razminiranje. Nacionalovi izvori bliski HCR-u tvrde da su te odredbe u novi zakon uvrštene kako bi se pogodovalo privatnim tvrtkama koje ne plaćaju nikakve penale ako se utvrdi da nisu dobro očistile minsko sumnjivo područje, a pritom još i zarađuju jer HCR-u iznajmljuju opremu za razminiranje. Po odredbama starog zakona, u slučaju da su naknadno pronađene mine na području koje je proglašeno očišćenim od eksplozivnih naprava, troškove uništavanja tih mina snosile su tvrtke koje su bile zadužene za čišćenje tog terena.

Nacional je već pisao o optužbama protiv ravnatelja HCR-a Dražena Jakopeca koji je i u sukobu s ministrom unutarnjih poslova Vlahom Orepićem koji je pokušao uvesti reda u sektor razminiranja. Nacional je prije nekoliko tjedana objavio i transkript razgovora s kolegija Hrvatskog centra za razminiranje iz lipnja ove godine, na kojem je Dražen Jakopec optužio Vlahu Orepića da je laik i da radi za određene interesne skupine.

Jakopec je na kolegiju održanom 13. lipnja ove godine prvo pročitao pismo koje je Orepić poslao premijeru Tihomiru Oreškoviću, a u kojem ministar unutarnjih poslova premijeru izražava nezadovoljstvo radom Hrvatskog centra za razminiranje i traži njegovu reorganizaciju. Nakon što je pročitao pismo, Jakopec je održao gotovo 15-minutni monolog u kojem je branio poslovanje HCR-a pod njegovim vodstvom, ali se, iako je govorio mirnim tonom, suštinski žestoko obračunao s ministrom Orepićem te ga je nazvao laikom koji štiti interese određenih interesnih skupina. “Ono što ne mogu odobriti jest laičko sagledavanje sustava, bez ijedne ozbiljne analize i bez da se radi na stvarnom rješavanju problema razminiranja u Hrvatskoj”, rekao je na kolegiju Jakopec u svom osvrtu na Orepićevo pismo Oreškoviću. “Ne mogu se složiti s pismom ministra Orepića i to ću izložiti predstavnicima MUP-a, poglavito stoga što smo mi izvršili određenu reorganizaciju u HCR-u te smo napravili i određene novčane benefite. Mi smo tom reorganizacijom htjeli odgovoriti novim zadatim ciljevima i zadaćama, kakve god one bile. Zato mislim da bismo se trebali rukovoditi Zakonom o protuminskom djelovanju, a ne bismo trebali odgovarati na zahtjeve određenih interesnih skupina, kakve god one u ovom trenutku bile”, zaključio je ravnatelj HCR-a Dražen Jakopec. Jakopec je potom, suprotno preporukama ministra, odlučio putem javnog natječaja zaposliti desetero osoba u tvrtku Mungos razminiranje, čiji je djelatnik bio i poginuli Vilson Kulaš. Nakon što je Nacional otkrio da se putem javnog natječaja koji je objavljen 9. rujna planira zapošljavanje suprotno preporukama MUP-a, 29. rujna isti je natječaj obustavljen pod pomalo čudnim okolnostima. Na stranicama tvrtke Mungos razminiranje objavljeno je da je “zbog velikog broja prijavljenih pirotehničara Uprava tvrtke odlučila da će se zapošljavanje novih pirotehničara odgoditi za naredni period”. U cijelom slučaju tog spornog natječaja zanimljivo je to da je počelo zapošljavanje novih djelatnika u tvrtki Mungos razminiranje, iako ta tvrtka nema dovoljno sredstava za isplatu plaća postojećim radnicima. Nacional posjeduje dopis koji je 26. rujna djelatnicima tvrtke Mungos razminiranje poslao direktor Davor Magdić, a u kojem moli za razumijevanje zbog neisplate plaća za kolovoz. U tom dopisu stoji da će plaće za kolovoz biti isplaćene čim to bude dopuštalo stanje na računu tvrtke. U dopisu se navodi i da je Magdić s pomoćnikom ravnatelja HCR-a bio na sastanku u jednoj komercijalnoj banci i pokušao ishoditi nastavak kreditiranja radi omogućavanja lakšeg poslovanja. Međutim, taj njihov zahtjev je odbijen zbog slabijih poslovnih rezultata tvrtke posljednjih godinu dana, zbog čega je kreditni odbor banke već smanjio kreditni okvir tvrtke Mungos razminiranje za milijun kuna.

Zbog takvog lošeg financijskog stanJA nije jasno zašto je raspisan natječaj za nove djelatnike, kada i za postojeće nema dovoljno novca za isplatu plaća. Kada je cijela priča izašla u javnost, na brzinu se javni natječaj poništio pod sumnjivom izlikom da se na natječaj prijavilo previše ljudi. Posljednji je to primjer sumnjivog poslovanja unutar Hrvatskog centra za razminiranje, jednog od osnivača Mungos razminiranja, a posljedica je sve veći broj nesreća na terenu i sve više pronalazaka eksplozivnih naprava na područjima koja bi navodno trebala biti očišćena od tih opasnih oružja.