Što kažu demografske projekcije rasta stanovništva u Africi na koje se prošloga tjedna pozvao premijer Andrej Plenković, a davno prije njega, još početkom 2018. godine, i predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani, prepoznavši u njima potencijalnu demografsku bombu kao prijetnju ne samo Italiji, nego i cijeloj Europi? Prema posljednjem izvješću UN-a o budućim demografskim kretanjima, više od polovice globalnog rasta populacije do 2050. godine dogodit će se upravo u Africi, populacijski najbrže rastućem kontinentu. Dokument UN-a “Svjetske populacijske perspektive: Revizija 2017” procjenjuje da će stanovništvo u Africi u sljedećem razdoblju porasti za 1,3 milijarde stanovnika – s 1,2 milijarde u 2017. na 2,5 milijardi do 2050. godine. Projekcije predviđaju da će u tom razdoblju čak 26 afričkih država udvostručiti stanovništvo. Afrika će i poslije 2050. biti kontinent sa “znatnim porastom stanovništva”. Te procjene predviđaju da će udio afričkog kontinenta u globalnom stanovništvu s porastom od 17 posto u 2017. godini do 2100. godine porasti za čak 40 posto, navodi se u tom izvješću UN-a.

Afrika je istodobno najmlađi kontinent na svijetu, što je i ključni razlog tog budućeg velikog porasta stanovnika: 60 posto stanovništva Afrike je ispod 25 godina starosti, u Sjevernoj Americi ta je brojka skoro dvostruko manja – 32 posto, a u Europi najmanja, samo 27 posto, što je prepoznato i kao ozbiljan demografski problem za cijeli stari kontinent. Najveći dio afričkog porasta stanovništva bit će u Nigeriji, koja će se s trenutačno sedmog mjesta na svjetskoj populacijskoj rang ljestvici po broju stanovnika, popeti na treće mjesto, odmah iza Indije i Kine. S druge strane, u Africi je i najveća koncentracija novog potencijalnog migrantskog vala koji čeka povoljni trenutak da ponovo krene prema Europi.

Iako se još krajem studenoga 2017. godine od zajedničkog sastanka Afričke i Europske unije održanom u Abidjanu, glavnom gradu Obale Bjelokosti, očekivalo da će dati neke odgovore na nova migracijska kretanja, to se nije dogodilo. Danas se tako očekuje da bi se na obale Mediterana moglo doseliti i desetak milijuna migranata iz Afrike spremnih za dolazak u Europu. Svjetski mediji svojedobno su prenijeli i izjavu bivšeg šefa britanskog veleposlanstva u Bengaziju Josepha Walker-Cousinsa, koji je dodatno upozoravao da je, osim postojećih šest milijuna potencijalnih migranata na obalama Mediterana, u tom trenutku čak milijun novih bilo na putu prema Libiji i Europi iz zemalja diljem Afrike. Ocijenio je također da su napori Europske unije u osposobljavanju libijske obalne straže, koja je trebala zaustaviti migrantski val preko Sredozemlja, bili “premali i prekasni”, a situacija nije bitno drugačija ni danas, šest mjeseci kasnije, unatoč nizu dramatičnih sastanaka na tu temu održanih u Europskoj uniji.

Međutim, prošlotjedna izjava premijera Andreja Plenkovića o iseljavanju Hrvata u kojoj je ustvrdio da je hrvatski standard u usporedbi sa standardom zemalja Afrike i Bliskog istoka dobar i poželjan, postala je predmet pošalica, ali i “otrovnih komentara” na društvenim mrežama. Bloger Krule je tim povodom proizveo i videouradak u kojem nekolicina krezubih afričkih odrpanaca umire od smijeha na tu premijerovu izjavu. Na internetu se prigovara Andreju Plenkoviću što se uopće usudio Hrvatsku usporediti s Afrikom, a ne s nekom od zemalja srednje Europe poput Češke, Slovačke, Mađarske, ali i Rumunjske, kojima, prema ekonomskim pokazateljima, danas gledamo u leđa. Međutim, kada je riječ o demografskim trendovima, ni te zemlje nisu u povoljnijoj situaciji od Hrvatske. Primjerice, samo je Rumunjsku nakon ulaska u Europsku uniju od 2007. do 2011. godine napustilo tri milijuna njenih građana pa se prema zadnjem popisu iz 2011. i Rumunjska svela na 19,5 milijuna stanovnika.

Što je premijer Plenković rekao govoreći o aktualnom trendu iseljavanja Hrvata, usporedivši ga s trendom u Africi?

“Taj trend svojstven je mnogim zemljama u Europi upravo naše veličine. Imate ogromne pozitivne demografske trendove u zemljama Afrike i Bliskog istoka gdje je sasvim drugačija situacija, a tamo je takvo siromaštvo da bi svi vapili da imaju standard kakav je u Hrvatskoj. Aktualni demografski trend postoji već desetljećima i svojstven je mnogim europskim zemljama naše veličine, pri čemu su gospodarsko podizanje i kvalitetniji život samo jedan aspekt tog problema”, rekao je premijer Plenković prošloga petka nakon europskog summita posvećenog temi migrantske krize. O ozbiljnosti te teme govorio je i podatak da je taj sastanak o novom migrantskom valu trajao do pet sati ujutro, a raspravljalo se i o tome kako se njime uopće može upravljati.

Europsko vijeće posvećeno vrućoj temi migracija i ovoga puta zaprijetilo je blokovskim podjelama unutar same Europske unije. S jedne strane evidentirano je protivljenje Višegradske skupine – Mađarske, Slovačke, Češke i Poljske – prijemu novih migranata, a pridružila im se i Austrija, dok je u prikrajku na pridruživanje tom klubu čekala i Italija. No zaključci su na koncu ipak bili doneseni iako će ih, kako je ocijenio predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk, opet biti teško implementirati. Premijer Plenković se pritom utješio vlastitom procjenom da “Republika Hrvatska nije zemlja prvog ulaska migranata i želi jasnu sljedljivost tih ulazaka”. Što će se događati, tek ćemo vidjeti, ali više nema dvojbe da su migracije postale ozbiljan problem Europske unije, ali i prijetnja političkoj budućnosti njemačke kancelarke Angele Merkel, najutjecajnije političarke Europe.

Fidesz, vladajuća stranka mađarskog premijera Victora Orbana, kao i ostale članice Višegradske skupine, bojkotirale su summit o migracijama ocjenjujući da je “pravi cilj” službenog Bruxellesa bio pomoći naseljavanju imigranta u Europi, a ne zaustaviti imigracije. Na novinskoj konferenciji Imre Puskas, glasnogovornik Fidesza, osvrnuo se na riječi visoke predstavnice EU-a za vanjsku politiku Federice Mogherini koja je rekla da je imigracija “vitalna” za Europu i ocijenio da je Europska komisija u tu svrhu i sazvala mini summit. “Mi, s druge strane, vjerujemo da useljavanje uništava Europu. Za nas je Mađarska na prvom mjestu, stoga odbijamo prihvatiti bilo kakve prijedloge Bruxellesa kao potpore migraciji ili prisiljavanje država članica da prihvate migrante”, rekao je Puskas dok su Sredozemljem plutali spasilački brodovi tražeći pristanište u nekoj od europskih luka u kojoj bi dobili dozvolu iskrcati i zbrinuti od utapljanja spašene nesretnike koji su se odvažili u gumenim čamcima krenuti u tu avanturu i preploviti Sredozemno more.

S druge strane, Europa, koja se obvezala Erdoganu platiti šest milijardi eura da bi više od tri milijuna potencijalnih migranata u toj zemlji zadržala u Turskoj, sada je odlučila izdvojiti istu sumu, dakle dodatnih šest milijardi eura, i za sredozemne zemlje Afrike, kako bi na susjednom kontinentu organizirala prihvatne centre, tzv. hot spotove, što Hrvatska, kako je više puta naglasio i premijer Plenković, ne može i neće biti. Tako bi se u Africi rješavalo pitanje njihova eventualnog azila u europskim zemljama, koje su migrantima glavni cilj, prije svih Njemačka. Tako će i Hrvatska, da bi spriječila dolaske migranata, morati dati još novca Turskoj i zemljama sjeverne Afrike kako bi migrante zadržali na svojim granicama. Bila je to jedna od poruka premijera Plenkovića, koji je sudjelovao na maratonskom sastanku lidera Europske unije. Međutim, sve je završilo načelnim dogovorom, ali je ostalo nejasno kako će se taj europski plan provoditi.

Koliko god zadnji summit bio težak i naporan, europski lideri nisu se suočili s nečim što nisu mogli očekivati. Još početkom godine njemački Bild objavio je povjerljivo izvješće njemačke vlade, upozoravajući da je u tom trenutku više od šest milijuna migranata na obalama Mediterana čekalo znak za novi veliki pokret prema Europi. Predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani javno je tada upozoravao na opasnost od potencijalnog migrantskog “egzodusa biblijskih razmjera”, a predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker naglašavao da “migracije i dalje ostaju izazov” i da se “Europa treba žurno pripremiti za odgovorno i pravedno upravljanje migracijama”. Najmlađi europski premijer Sebastian Kurz, međutim, još se početkom godine pridružio zemljama Višegradske skupine i usprotivio raspodjeli azilanata po kvotama među članicama EU-a te pozvao na rješavanje tog problema u državama iz kojih migranti dolaze osiguravanjem tzv. sigurnih zona.

Od te tadašnje procjene njemačkih obavještajnih službi o šest milijuna potencijalnih migranata, više od tri milijuna bilo ih je u Turskoj, a oni su 2015. godine bili orijentirani na tzv. “Balkansku rutu”, koja je prolazila i kroz Hrvatsku, ali je kasnije bila zatvorena. Tu migrantsku kolonu trenutačno sprječava turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan zahvaljujući onom obećanom europskom novcu od šest milijardi eura, ali je i dalje pitanje do kada će to biti voljan činiti. Ostatak potencijalnih migranata iz novog vala bio je raspoređen sljedećim redoslijedom: po milijun migranata čekalo je u Egiptu i Libiji, 720.000 bilo ih je u Jordanu, a najnovije procjene govore da ih je sada više i od milijun, 430.000 bilo ih je u Alžiru, 160.000 u Tunisu i 50.000 u Maroku, dakle, u Africi.

Ti migranti izvan Turske bili su orijentirani na opasniji, morski put derutnim plovilima preko Sredozemnog mora prema talijanskoj obali i otocima. Baš zbog tog sredozemnog, morskog koridora dramatično upozorenje prije njemačkog Bilda uputio je predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani, Talijan, jer se njegova zemlja našla na prvoj crti kontinuiranog pritiska migranata. U intervjuu za talijanski “Il Messaggero” Tajani je rekao da Europa “podcjenjuje ozbiljnost migracijske krize” i da će “milijuni Afrikanaca preplaviti europski kontinent ako se hitno nešto ne poduzme”. Prema njegovim riječima, ne bude li hitne akcije dogodit će se “egzodus biblijskih razmjera koji će biti nemoguće zaustaviti”.