Nacional je stekao uvid u kopiju šokantnog internog dokumenta Uskoka koji dosad najizravnije otkriva da je Tamara Laptoš, današnja europska tužiteljica, a u to vrijeme ravnateljica Uskoka, koncem 2015. planirala optužiti i Josipu Rimac i njenog tadašnjeg supruga Danijela Rimca u predmetu protiv Anne Marije Radić, koja je kao ravnateljica Uprave za područja posebne državne skrbi nekadašnjeg Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, pribavila obitelji Rimac na štetu državnog proračuna dvije stambene jedinice vrijedne više od 548.000 kuna. Josipa Rimac je u tom trenutku bila gradonačelnica Knina, a u vrijeme istrage Uskoka bila je saborska zastupnica.

Umjesto da ih optuži, što bi bilo logično i što je planirala učiniti, Tamara Laptoš protiv njih dvoje obustavila je istragu. Dokazuje to draft optužnice iz tog slučaja, sastavljen 15. prosinca 2015., u kojoj su Josipa i Danijel Rimac drugo i treće navedeni kao optuženi u tom predmetu. Međutim, već sastavljena optužnica u tom slučaju iz nepoznatih razloga je povučena, a na koncu je u tom slučaju optužena i pravomoćno osuđena tek Anna Maria Radić. Da je Uskok na čelu s Tamarom Laptoš tada i te kako planirao optužiti i Josipu i Danijela Rimca, otkriva sadržaj optužnice.

Uskok je u toj verziji optužnice, sastavljenoj na ukupno 38 stranica, nabrojio brojne dokaze na kojima je temelji. Radilo se o ukupno 64 različita dokumenta i spisa, poput izvadaka iz zemljišnih knjiga, darovnog ugovora, službenih bilješki i slično, ali i zapisnika o ispitivanju svjedoka. Ukupno su nabrojena 22 zapisnika o ispitivanju svjedoka. Među njima su zapisnici o ispitivanju troje optuženika, ali i 19 ostalih svjedoka. Uskok je naveo da je uz iskaze svjedoka „prikupljena obimna dokumentacija, iz kojih dokaza proizlaze utvrđenima odlučne činjenice koje upućuju na osnovan zaključak o počinjenju kaznenih djela stavljenih na teret okrivljenicima“.

Od svjedoka Uskok je ispitao zaposlenike Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama Željka Pundu, Marinku Štimac, Branku Zlatar-Božić i Đuru Kolarića. Ispitane su i Sanda Mikulandra i Nada Galiot, dugogodišnje zaposlenice Ministarstva regionalnog razvoja – Uprave za područja posebne državne skrbi, Regionalnog ureda Knin. Uskok u optužnici navodi svjedočenja Željka Softića i Kristijana Softića, koji su imali neposredna saznanja o stambenom zbrinjavanju obitelji Rimac. Svjedočenja su išla u prilog tezama Uskoka kako je upravo na inicijativu obitelji Rimac došlo do promjene njihova stambenog zbrinjavanja, pri čemu su upravo Rimci odabrali stan u kući koja im je kasnije darovana, a da su Rimci bili „dobro upoznati s činjenicom da im sukladno Zakonu nikako ne mogu biti dodijeljene dvije etaže jer se radilo o dvije odvojene stambene jedinice“.

O okolnostima u kojima je država prije darovanja kupila dvije etaže za obitelj Rimac od prijašnjih vlasnika, govorili su Sonja Puača, Ilija Puača, Mian Krneta i Bruno Ljubas. Puače su bili vlasnici dviju etaža u kući i, po iskazima, pristali su ih prodati nakon što im je obećano stambeno zbrinjavanje u drugim stanovima, koje je prema dogovoru trebao obnoviti Grad Knin. Za adaptaciju stana za Puače Grad Knin je angažirao Brunu Ljubasa, koji je o tome svjedočio.

Djelatnice Uprave za područja posebne državne skrbi u Zagrebu Karolina Trutić Božić i Vesna Ramas, kao i Ivana Maršalko i Ivica Preskar, svjedočile su da su u slučaju rješavanja stambenog zbrinjavanja obitelji Rimac stvari bile vrlo neuobičajene, što je potvrdila i svjedokinja Marica Latinčić iz Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje koja je i sačinila ugovor o darovanju.

Posebno je u optužnici zanimljiva rekonstrukcija pozitivnog mišljenja o ugovoru o darovanju koje je dalo Općinsko državno odvjetništvo u Kninu, po zamjenici općinskog državnog odvjetnika Snježani Bajan, a koje je dano 21. siječnja 2010. Iz optužnice se vidi kako je Uskok utvrdio da „imenovana zamjenica pri davanju mišljenja nije, na osnovu dokumentacije koja je bila dostavljena, znala da se III okr. Danijelu Rimcu daruju dvije stambene jedinice“. Drugim riječima, ugovor o darovanju je tako napisan kako bi se namjerno sakrila činjenica da se Rimcima daruje puno više od toga na što zakonski imaju pravo. I to je još jedan snažan indikator koji upućuje na zaključak da su Rimci vrlo dobro znali da im se daruje nešto na što zakonski nemaju pravo. To je znala i Anna Maria Radić, za koju se kasnije ispostavilo da je Rimcima samoinicijativno darovala dvije nekretnine na koje nemaju pravo. A Uskok je na više mjesta u optužnici čvrsto dokazao da su Rimci i te kako bili svjesni da će im protuzakonito biti darovane dvije etaže koje će prije darovanja platiti porezni obveznici. Međutim, njihovim brisanjem iz optužnice Josipa Rimac i njezin suprug oslobođeni su svake odgovornosti za taj slučaj, a darovana kuća ostala im je u vlasništvu. Jedina koja je odgovarala bila je Anna Maria Radić, koju su nedavno policajci morali uhititi kako bi je odveli na izdržavanje zatvorske kazne. Pravomoćna presuda protiv Radić pokazala je da je Uskok bio u pravu oko počinjenog kaznenog djela, međutim, pravi nalogodavci počinjenja kaznenog djela „ispali“ su iz optužnice nakon tajnog dogovora glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana i ravnateljice Uskoka Tamare Laptoš.

Nacional je još 25. kolovoza 2015. godine objavio članak „Nova kraljica HDZ-a na udaru svjedoka“ u kojem je otkrio kako je Josipa Rimac, tada friška saborska zastupnica i direktorica izborne kampanje HDZ-a, zloupotrebljavala svoj položaj i ovlasti gradonačelnice Knina.

Tamara Laptoš u vrijeme dok je bila ravnateljica Uskoka, kada joj je nadređeni bio tadašnji glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Između ostalog, u članku se opisuje kako je Josipa Rimac sa suprugom 26. studenoga 2009. darovnim ugovorom od Republike Hrvatske dobila cijelu kuću u Kninu s oko 205 m2 stambenog prostora, 40 m2 lođa, 10-ak m2 balkona, 50 m2 garaža, 10 m2 kotlovnice i preko 400 m2 okućnice. Uz sve to, stanar i prijašnji vlasnik kuće bez ikakvih problema dobio je gradski stan u vrijeme dok je gradonačelnica bila Josipa Rimac, kako bi se iselio i kako bi se cijela kuća mogla upisati kao vlasništvo obitelji Rimac.

U isto vrijeme dok je Nacional pisao taj članak, istražitelji Uskoka bili su već duboko u cijeloj priči i ispitali su desetke svjedoka te pregledali brdo dokumentacije. I sve je, na temelju čvrstih dokaza, vodilo tome da su tadašnji supružnici Josipa i Danijel Rimac pridobili Annu Mariju Radić, prijateljicu Josipe Rimac i tadašnju ravnateljicu Uprave za područja posebne državne skrbi u Ministarstvu regionalnog razvoja, da im nezakonito pribavi cijelu kuću koju su „pikirali“ ranije u Kninu, i to tako da je država otkupi od prijašnjih vlasnika i pokloni obitelji Rimac.

Znajući da će im biti darovana cijela kuća, Rimci su se uselili na treću etažu, a uz pomoć Anne Marije Radić čekali su priliku da im država i pokloni tu treću etažu u koju su se uselili, ali i prve dvije etaže na koje nisu imale pravo i koje su bile u privatnom vlasništvu Sonje Puača, Bosiljke Džudža i Nadežde Martić. Njihove etaže država je kupila 2008. godine, a krajem 2009. poklonila ih je obitelji Rimac.

Izvor koji o svemu ima neposredna saznanja i koji je Nacionalu dostavio na uvid spomenuti šokantni dokument, tvrdi da je upravo to razlog što je glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, kada su ga nedavno u Hrvatskom saboru upitali oko slučaja kaznenog progona Josipe Pleslić (nekoć Rimac), između ostalog znakovito spomenuo da je zastupnicima oko njezina slučaja bolje pitati neke tužitelje koji su u predmetima Josipe Rimac mijenjali mišljenje u pet minuta.

Sadržaj eksplozivnog internog dokumenta Uskoka sugerira da se ta opaska najvjerojatnije odnosi na današnju europsku tužiteljicu i bivšu šeficu Uskoka Tamaru Laptoš.

Optužnica protiv Anne Marije Radić, koja je obitelji Rimac na štetu državnog proračuna pribavila dvije stambene jedinice vrijedne više od 548.000 kuna. FOTO: Hrvoje Jelavic/PIXSELL, Nacional

Isti izvor otkrio je Nacionalu da je Tamara Laptoš u to vrijeme, prilikom referata glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu o tom slučaju, s ostalim istražiteljima Uskoka zastupala mišljenje prema kojem, uz Annu Mariju Radić, postoji i te kako dovoljno pribavljenih dokaza da i tadašnji supružnici Rimac budu optuženi zbog nezakonitog stjecanja kuće u Kninu. Na tzv. referatu tužitelji Uskoka predstavljaju optužnicu i prikupljene dokaze glavnom državnom odvjetniku i njegovim suradnicima. Referat je posljednja točka prije formalnog podizanja optužnice Uskoka.

Prema navodima tog izvora, referatu su ispred Uskoka, uz Tamaru Laptoš, nazočile i tužiteljice Marija Vučko i Snježana Marinović, dok su uz tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana bili njegovi zamjenici, između ostalih i kasniji Cvitanov nasljednik Dražen Jelenić kao i Darko Klier.
Taj izvor o tomu je za Nacional izjavio:

„Na referatu su istražitelji Uskoka smatrali da su prikupili dovoljno dokaza te su pripremili optužnicu na kojoj su se kao optuženici, uz Annu Mariju Radić, nalazili i Josipa Rimac te njezin tadašnji suprug Danijel Rimac. Većina zamjenika glavnog državnog odvjetnika također je podupirala taj stav o troje optuženika, međutim, Dinko Cvitan bio je izrazito protiv. Cvitan je tražio da na optužnici ostane samo Anna Maria Radić, a da se protiv supružnika Rimac istraga obustavi. Sukob mišljenja bio je toliko nepomirljiv da su Tamara Laptoš i druge dvije tužiteljice Uskoka demonstrativno napustile sjednicu. Dinko Cvitan je tom prilikom rekao da će izdati obveznu uputu kojom bi naložio da se supružnici Rimac izbrišu iz prijedloga optužnice, na što kao glavni državni odvjetnik ima pravo. Međutim, Dražen Jelenić ga je od toga odgovorio te je rekao kako je bolje ne pisati ništa da ne ostane pisani trag, nego da razgovara s Tamarom Laptoš kako bi odustala od kaznenog progona supružnika Rimac. Cvitan je poslušao Jelenićev savjet te je otišao do prostorija Uskoka i razgovarao s Tamarom Laptoš u četiri oka. Nakon razgovora s Laptoš, Cvitan se vratio i sudionicima referata obznanio da u optužnici ostaje samo Anna Maria Radić.“

Spomenuti navodi u fokus interesa javnosti dovode pitanje profesionalne i moralne odgovornosti Tamare Laptoš, jer je odustala od optužnice protiv supružnika Rimac unatoč dokazima i protivno mišljenju istražitelja Uskoka. Iako je sadržaj njenog razgovora s Dinkom Cvitanom zasad poznat samo njima dvoma, kao i razlozi zbog kojih je pristala ukloniti Rimce iz optužnice, kao europska tužiteljica trebala bi hrvatskoj javnosti objasniti koji su to razlozi presudili da Uskok odustane od kaznenog progona supružnika Rimac.

Tim više što je Uskok u pripremljenoj optužnici protiv Josipe i Danijela Rimca raspolagao brojnim iskazima i materijalnim dokazima koji su potvrđivali sumnju da je Anna Maria Radić nezakonito postupala na traženje i u dogovoru s Josipom Rimac. Između ostalog, a kako otkriva i dosad nepoznata verzija drafta optužnice iz tog slučaja, iz iskaza samih supružnika Rimac i pribavljene dokumentacije bilo je jasno kako su Rimci znali da nemaju pravo na dodijeljene im dvije dodatne etaže kuće, odnosno, da im se ne mogu legalno na teret državnog proračuna darovati sve tri etaže kuće u Meštrovićevoj 10 u Kninu.

Ivan Turudić je nedavno u Saboru kazao da je zastupnicima o slučaju Josipe Rimac bolje pitati neke druge tužitelje. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Kako bi prikrili da se radi o darovanju triju etaža kuće, Josipa i Danijel Rimac u zahtjevu za darovanjem nekretnine nisu naveli koju točno etažu traže, a znali su da imaju pravo na darovanje samo jedne etaže, već su samo naveli da traže nekretninu na adresi Meštrovićeva 10. Uskok je smatrao da su tako napravili jer su s Radić dogovorili da im se daruju sve tri etaže kuće, odnosno, tri nekretnine.

U prilog tome govorio je i podatak da je u potkrovlju sporne kuće bila smještena obitelj Roberta Vujića, odnosno, obitelj sestre Josipe Rimac.

Robert Vujić je podnio identičan zahtjev za darovanjem nekretnine kao i muž Josipe Rimac, i to istoga dana. Vujić je, kao i Rimci, također naveo da mu se daruje nekretnina na adresi Meštrovićeva 10. Na temelju tog zahtjeva Vujićima je potpisom Anne Marije Radić Republika Hrvatska darovala stan u potkrovlju, sukladno zakonskim propisima.

Međutim, nakon toga, a na temelju identičnog zahtjeva, obitelji Josipe Rimac, inače s manje članova nego obitelj Vujić, darovan je stan na trećoj etaži na koji su imali zakonsko pravo, ali i dodatne dvije etaže kuće na koje nisu imali pravo i koje je država prethodno otkupila od vlasnika za gotovo 550.000 kuna. Jedini logičan zaključak bio je da je Anna Maria Radić tako odlučila zbog dogovora s Josipom Rimac koja je od nje to zatražila.

Unatoč prikupljenim dokazima i iskazima svjedoka koji su potvrđivali dogovor između Anne Marije Radić i Josipe Rimac, Uskok je tog siječnja 2016. godine, nakon referata i tajnog dogovora Tamare Laptoš i Dinka Cvitana, izvijestio javnost da je obustavio istragu protiv Rimac i njezina supruga koje su sumnjičili za poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti pri stjecanju stambenog prostora. DORH predvođen Dinkom Cvitanom službeno je tada naveo da je istragu protiv supružnika Rimac obustavio jer “nije utvrđeno postojanje relevantnog stupnja sumnje da bi počinili kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti”.

Kako Uskok istovremeno nije odustao od progona Anne Marije Radić, ona je, na sveopće iznenađenje, optužena da je samoinicijativno i praktički mimo znanja i utjecaja supružnika Rimac, pogodovala obitelji bivše kninske gradonačelnice. Uskok je tako ustvrdio da je od sredine 2008. do kraja 2009. protivno odredbama Zakona o područjima posebne državne skrbi, “poduzela niz protuzakonitih radnji kojima je obitelji Josipe Rimac, osim stambenog prostora površine 126,28 m2, omogućila neosnovano stjecanje vlasništva nad još dvije etažirane stambene jedinice u istoj zgradi u Kninu, površine 128,68 m2”. Tijekom suđenja Anna Maria Radić je nepravomoćnom presudom zagrebačkog Županijskog suda od 1. lipnja 2017. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja će biti zamijenjena radom za opće dobro.

O neutemeljenosti odustanka Uskoka od gonjenja supružnika Rimac u ovom slučaju, govori i detalj sa suđenja, kada je čak i sudac u jednom trenutku upitao tužiteljicu gdje je u optužnici Josipa Rimac, odnosno, zašto supružnici Rimac nisu optuženi, jer ovako ispada da je Anna Maria Radić ničim izazvana počinila tako ozbiljno kazneno djelo i supružnicima Rimac poklonila državnu imovinu.

Potom je u ožujku 2021. Vrhovni sud preinačio presudu zagrebačkog Županijskog suda u tom slučaju tako što je ukinuo zamjenu zatvorske kazne radom za opće dobro. Pravomoćna presuda obvezala je Annu Mariju Radić da državi namiriti i štetu od više od pola milijuna kuna koliko je država platile nekretnine koje su poklonjene obitelji Rimac.

U cijelom slučaju još je nešto intrigantno, a u središte interesa javnosti dovodi motive Dinka Cvitana da inzistira na odustanku od kaznenog progona supružnika Rimac. Naime, podaci s tajnih mjera koji su dio predmeta Josipe Rimac u kasnijim slučajevima, otkrivaju da je Josipa Rimac više puta kontaktirala Dinka Cvitana oko Anne Marije Radić te da ga je čak i posjećivala u DORH-u.

O njezinim posjetima Dinku Cvitanu u DORH-u trebao bi postojati i pisani trag. Upućeni pravosudni izvor tvrdi da se kao posrednik u kontaktima između Dinka Cvitana i Josipe Rimac pojavljivao Mario Eterović, koji je bio svjedok na više medijski eksponiranih suđenja, među ostalim i na suđenju za ubojstvo Ive Pukanića. Zanimljivo je da je, po vlastitim riječima, što se također može pronaći u spisima predmeta Josipe Rimac, Eterović, kako se čini, uključio i Milijana Brkića u aktivnosti pomaganja Josipi Rimac.

Izvor koji o tome ima neposredna saznanja navodi i jedan intrigantan mogući razlog zbog kojeg je Tamara Laptoš pristala na Cvitanove zahtjeve u tom slučaju. Riječ je o tada raširenoj tvrdnji u DORH-u i okolnim krugovima kako Tamara Laptoš zloupotrebljava resurse DORH-a u privatne svrhe. Naime, pričalo se tada kako vozač Tamare Laptoš službenim vozilom redovito vozi nećakinju Tamare Laptoš iz Čakovca, gdje je živjela, u Zagreb i natrag kada bi tu imala sportska natjecanja ili privatne obveze. Prema tim navodima, to se događalo i u više navrata kada Tamara Laptoš uopće nije bila u službenom vozilu.

Anna Maria Radić. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Isti izvor navodi kako bi ta relativno sitna zloupotreba djelovala benigno da u isto vrijeme Tamara Laptoš nije vodila kazneni progon Milana Bandića zbog toga što je u tri navrata osigurao službeni automobil i vozača TV voditeljici Mili Horvat za potrebe njezina liječenja u Beču.

Uskok je Bandića tada dodatno teretio da se službenim vozilom Grada Zagreba koristila i atletičarka Sandra Perković te da je Bandić službeno vozilo i vozača koristio za odlazak na svinjokolju u Poganu Vlaku. Dakle, Uskok je pod Tamarom Laptoš korištenje službenih vozila u privatne svrhe vodio kao ozbiljno kazneno djelo i korupciju. Sve to moglo je utjecati na njen neočekivani zaokret u predmetu protiv Anne Marije Radić. Sasvim je drugo pitanje zašto je na tome inzistirao Dinko Cvitan, o čemu je Nacional već pisao, ali tada bez tako jasnih dokaza koji potvrđuju te navode.

Naime, u veljači 2024. usred dinamičnih zbivanja koja su prethodila imenovanju Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika, Jutarnji list objavio je i poruke koje su razmjenjivali Ivan Turudić i Josipa Rimac, što je korišteno kao još jedan od dokaza u prilog tezama da Turudić zbog svojih kontakata s osobama obuhvaćenim kaznenim progonom nije dostojan obnašanja svoje sadašnje funkcije.

U to vrijeme pravosudni izvori bliski Ivanu Turudiću izjavili su za Nacional kako smatraju da je poruke koje je Turudić razmjenjivao s Josipom Pleslić, Jutarnjem listu dostavio netko iz Uskoka, to jest osobno bivši glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, koji je, po njima, najzainteresiraniji za to da Turudić ne dođe na mjesto glavnog državnog odvjetnika jer bi tada pokrenuo i pitanje Cvitanove odgovornosti za ugovaranje propalog vještačenja u slučaju Agrokor koje je DORH platio više od 10 milijuna kuna.

Isti izvori upozorili su već tada Nacional na još jednu okolnost. Izjavili su kako smatraju da je upravo Dinko Cvitan, a ne Ivan Turudić, pogodovao Josipi Rimac (danas Pleslić) te tvrde, štoviše, da postoje i poruke između Cvitana i Josipe Rimac.

Pravomoćna presuda obvezala je Annu Mariju Radić da državi namiri i štetu od više od pola milijuna kuna koliko je država platila nekretnine koje su poklonjene obitelji

O tomu je jedan od tih izvora tada za Nacional izjavio:

“Dok je bio glavni državni odvjetnik, upravo je Dinko Cvitan 2016. spasio Josipu Rimac od kaznenog progona zbog toga što su ona i njezin tadašnji suprug stekli stan veličine 126 kvadrata na području od posebne državne skrbi. U tom slučaju na kraju je odgovarala samo službenica Anna Maria Radić koja je Josipi Rimac to omogućila, ali ne i sama Josipa Rimac. Međutim, optužnica je već bila napisana i za Josipu Rimac, ali je tada na jednom kolegiju DORH-a došlo do konflikta između Dinka Cvitana i tadašnje šefice USKOK-a Tamare Laptoš jer je on tražio da Josipa Rimac ne bude obuhvaćena optužnicom. On je bio glavni u tome i tražio je da se ne ide u postupak, ali Tamara Laptoš najprije je to odbila učiniti iako je on od nje to zahtijevao pa je ona tražila obveznu uputu. Međutim, uz posredovanje Dražena Jelenića koji je rekao da moraju ‘smiriti loptu’, postigli su kompromis, odnosno, Rimac ipak nije obuhvaćena iako nije izdana ni obvezna uputa. Je li Tamara Laptoš nešto napisala na omotu spisa, ne znam, ali ta se svađa nije odvijala u četiri oka, već na kolegiju u DORH-u na kojem su bili i drugi zamjenici. Dakle, postoji više svjedoka da je upravo Cvitan to tražio. Vrlo je indikativno i da je sutkinja Jasna Smiljanić na objavi te presude, između ostalog, rekla da tu nedostaje glavna karika, to jest, da u postupku nije obuhvaćena glavna osoba u čiju je korist to sve rađeno, a to je Josipa Rimac. Jer zašto bi netko vama sređivao stan, a da vi o tome pojma nemate? Na kraju je u toj priči jedino Anna Maria Radić osuđena na zatvor, a to nema nikakve logike.“

Upitan zbog čega je i s kojim motivima Cvitan tada inzistirao na tome da se Josipu Rimac poštedi, isti pravosudni izvor tada je izjavio sljedeće:

“Zato što joj se htio dodvoriti. Htio se dodvoriti politici jer mu je bilo bitno dobiti drugi mandat na čelu DORH-a, a nije tajna da je Josipa Rimac i tada bila jako moćna.

Ona je cijelo vrijeme bila jako moćna bez obzira na to što je formalno bila samo državna tajnica, što je takoreći službenički posao, ali je imala veliku moć i utjecaj na premijera i unutar stranke. To se vidi i iz sadržaja njezinih razgovora koji su i objavljivani, da su svi slijepo slušali i slijedili ono što je ona rekla, bilo za državne ispite, za neke sitne usluge, ručkove, potpore, što god je trebalo. Pa najveći broj ljudi je završio u kaznenom postupku upravo zato što se Josipi Rimac nije smjelo reći ne, jer je ona bila apsolutni autoritet stranke.“

Sada spomenuta zbivanja potkopavaju profesionalni autoritet Cvitana, ali svakako i europske tužiteljice Tamare Laptoš, koja je pristala dramatično promijeniti već napisanu optužnicu bez vidljivih pisanih tragova koji bi dali naslutiti zašto je to učinjeno. Ključno je u svemu pitanje zašto u takvim situacijama nema adekvatnih posljedica za osobe koje su poput Cvitana i Tamare Laptoš, kako se čini, zloupotrijebile svoj položaj i ovlasti kako bi neprimjereno utjecale na ishod pojedinih postupaka koji su s pravom bili u središtu javnog interesa.