Ginekolozi, pedijatri, anestezolozi, radiolozi – svega fali, a nedostatak liječnika više nije problem samo ruralnih područja.  Problem je već sada i u Zagrebu.

“Nedostatak liječnika u primarnoj je velik – ljudi nisu zainteresirani za specijalizaciju iz primarne medicine kada vide koje je to opterećenje”, rekla je koordinatorica za obiteljsku medicinu Mirela Marković za Novu TV.

Od 2213 obiteljskih liječnika, čak 739 ih ima više od 60 godina što je udio od 33 posto.

“To bi značilo da će za pet godina skoro milijun i 400 stanovnika RH ostati bez svog liječnika. Mislim da su to brojke koje su već sada alarmantne”, dodala je Marković.

Magdalena je od nedavno specijalist obiteljske medicine. Specijalizaciju je čekala 4 godine. Ljuti je što joj dosta vremena oduzima administracija umjesto da se bavi pacijentima.

“Gospodin jedan je prekjučer došao i tražio potvrdu da je živ. Jer oni traže od njegovog liječnika potvrdu da je on živ, da može dobiti mirovinu”, rekla je specijalistica obiteljske medicine Magdalena Šobar.

A u mirovinu će do 2025. značajan broj liječnika. I bolnice muku muče.

“Nama u ovom trenutku nedostaje zapravo svih specijalnosti. Negdje po prilici oko 50 specijalista, ali najviše anesteziologa i traumatologa”, rekao je zamjenik ravnatelja dubrovačke bolnice Mario Wokaunn.

Gospićka bolnica trenutačno ima samo jednog anesteziologa. Jer drugi je na bolovanju. Ipak je najgore u primarnoj. U Ministarstvu planiraju uvesti novi nacionalni program.

“Nacionalni program pružit će mladim liječnicima nakon završetka studija jednogodišnje programe pod mentorstvom u obiteljskoj medicini, hitnoj medicini ili javnom zdravstvu. Program koji će mladi liječnici prolaziti moći će sami izabrati”, napisali su iz Ministarstva.

Problem je što oni često biraju inozemstvo. Nezadovoljni su. Magdalenu frustrira, kaže, što se puno govori, a malo čini.

“Nama se govori ‘dajte se strpite, sad će biti recesija, treba ovako, treba onako’. Mislim, ajmo biti pošteni pa recite da novaca ima, ali nam ga ne želite dati”, dodala je Šobar.

Mnistru Viliju Berošu poručuje: “Mi se svi moramo suzdržavati od nekih stvari, onda neka se i on suzdrži. Riješi se službenog auta, riješi se svega. I neka bude s nama onda. S riječi na djela, nema tu što više dodati”, rekla je.

Prema atlasu liječništva, od ulaska u EU 1032 liječnika su već napustila Hrvatsku. A više od 800 ih je od ulaska u EU prikupilo, dokumentaciju za odlazak.

“Ako ministar prijeđe s riječi na djela, do kraja godine možemo malo poboljšati uvjete rada i povećati zadovoljstvo liječnika. Ali osim poznatih podataka, frapantan je podatak da su 132 mlada liječnika bez dana iskustva, odmah nakon diplome, uzeli papire i otišli u inozemstvo. To je kao da odu svi liječnici iz Opće bolnice Bjelovar”, rekla je liječnica Samija Ropar iz Hrvatske liječničke komore

Uvođenje obavezne godine dana rada prije dobivanja specijalizacije je, kaže, gašenje požara. “Pa to je gašenje vatre jer je primarna zdravstvena zaštita kadrovski devastirana. On ovom mjerom pokušava prisiliti liječnike da ostanu u sustavu, ali kao što možemo vidjeti, to može izazvati kontraefekt, i natjerati ih da odu još i ranije“, rekla je Ropar za Novu TV.

Stvarni opseg problema

Doktorica Ropar je objasnila koliko bi se specijalizacija trebalo raspisati da bi se popunili nedostaci. “Trenutno nedostaje 200 timova, a preko 100 nositelja timova obavlja taj posao skoro pa pred mirovinu. U ovom trenutku bismo trebali imati 800 specijalizanata obiteljske medicine, a sada ih imamo 125“, objasnila je Ropar.

“U bolničkom sustavu je situacija nešto bolja, ali brojka od preko 3 milijuna prekovremenih sati koji nastavljaju rasti, govori o stvarnoj situaciji u sustavu“, rekla je.

A ono što mladi liječnici traže, ustvari – ne košta ništa. “Hrvatska liječnička komora je još 2016. godine provela anketu nad svojim članovima. Rezultati su pokazali da mladi liječnici odlaze iz sustava prvenstveno zbog uvjeta rada, pa zbog organizacije zdravstvenog sustava, pa zbog nemogućnosti napredovanja, a tek onda zbog visine plaće”, rekla je.

Sve što liječnici traže od ministarstva su stvari koje zaista ne koštaju – ništa.