Novak Đoković je u Saudijskoj Arabiji, gdje čeka meč protiv Rafaela Nadala. U velikom intervju za argentinski La Nacion pričao je o odrastanju, ratu, Hrvatskoj, bombardiranjima, sankcijama… 

• Jugoslavija je raskomadana 90-ih godina, a kako sam ja rođen 1987, kao i Lionel Messi, ne sjećam dobro kakva je ta država bila. Sjećam se drugog dijela 90-ih, kada je Srbija bila pod sankcijama i embargom, što znači da nismo mogli ništa izvoziti ni uvoziti. Sjećam se kako sam s djedom u 5 ujutro stajao u redu za kruh kako bismo prehranili obitelj. Djed, teta, ujak, rođaci, braća, roditelji i ja živjeli smo zajedno u malom stanu. Nsmo imali drugog izbora i te su stvari postale sastavni dio mog karaktera, onoga što sam danas.  Sve te stvari su me ojačale. natjerale da napravim nešto sa svojim životom. Odrastati u tom vremenu i takvim uvjetima bilo je teško, prolazili smo kroz teška radzoblja. Odabrao sam sport koji nije jeftin, izuzetno skup, pogotovo za Srbiju, koja nije bogata zemlja – rekao je Đoković.

Srpski tenisač veliki je humanitarac i jako puno izdvaja onima kojima je pomoć najpotrebija, a posebni djeci.

• Izuzetno sam osjetljiv na djecu. Kad vidim djecu da pate, srce mi puca. Djeca su najiskrenija i najnevinija bića na svijetu i zaslužuju mirno i ugodno odrastanje. Ja sam proživo rat, moj grad je bombardiran dva i pol mjeseca, dan i noć, vidio sam mrtve ljude. I stoga me posebno pogađaju svi ti ratovi diljem svijeta. Obožavam i životinje, prirodu i boli me kad vidim kako se sve polako ruši, uništava…
• Tenis mu je, kaže, spasio život. I ne samo to, pomogao mu je da se makne od loših misli, da ne razmišlja o ratovima, patnjama…
•  Jeste li znali da je Beograd grad u Europi koji je najviše puta rušen i obnavljan? Ovaj grad ima nevjerojatnu otpornost i duh. Pronalazim taj duh u sebi. Teškoće kroz koje smo prolazili moja obitelj, moj narod i ja… I ponavljam jer znam da se ovo što govorim čuje i u Hrvatskoj i u drugim zemljama, u Makedoniji, u Sloveniji, u Crnoj Gori … I ja ću ih uvijek spominjati jer su i one stradale u novijoj povijesti i ratovima, čak više od Srbije. Stoga razumijem bol i teškoće. Nažalost, ratne rane su još otvorene i još ima napetosti, ali kroz sport se otvara pukotina, prostor da se ljudi zbliže, da imaju više razumijevanja i da oproste. To je poruka koju pokušavam prenijeti. Ta iskustva devedesetih su uvijek sa mnom, ne prolaze, ali idem dalje. Ne mrzim nikoga zbog onoga što se dogodilo i nikada neću zaboraviti, ali sam mogao oprostiti i radujem se – rekao je Đoković.

Iskusili ste rat, kakav je osjećaj?

• Užas. Najgore što možete doživjeti. To je strah od nepoznatog. Probudite se i ne znate hoće li vam taj dan bomba pasti na glavu i ubiti vas. I tako svaki dan. Uzbune i sirene tijekom cijele noći, odmah znate da stižu avioni. Sjećam se majke jedne noći, spavali smo i usred noći smo čuli uzbunu, morali smo zgrabiti torbu i sići u sklonište. Kako je bio mrak, majka je udarila glavom u nešto i ostala bez svijesti.  Dakle, 3 sata ujutro, a moj otac drži moju majku u nesvijesti. Imao sam 12 godina, braća 8 i 4. Počeli smo plakati, nismo znali što se događa, je li mama živa.
  

  POZVAO NAVIJAČE Đoković: Ne znam hoću li više ikad igrati u Srbiji

• I ne daj Bože nikome rat. Ali za mene je to predstavljalo vrlo važan dio razvoja i kao dijete sam bio prisiljen brzo odrasti. Otac mi je govorio kao da sam odrasla osoba: “Moraš to učiniti, odvedi braću tamo, idi ovamo. – kaže Đoković prisjećajući se trenutaka kad su iznad bolnice letjele rakete.
•  Bio je rat. Svi su u panici, izgubljeni, svi vrište, svi se boje. Kad se samo sjetim toga, naježim se, to je užasan osjećaj. Sjećam se dana kada sam napunio 12 godina i vidio sam avion usred bijela dana. Bio sam u teniskom klubu i alarmi su počeli zvoniti. Čujete ih i odjednom vidite kako avion ispaljuje rakete iznad vojne baze ili također iznad bolnica, škola i mostova… I onda pomislite: “Što ja mogu učiniti?” Ne možete učiniti ništa. A to je najgori osjećaj, strah. Nemate kontrolu, nemate moć. Postoji jača sila koja te može uništiti u svakom trenutku – zaključio je Novak Đoković.