Nacional je došao do novih tragova koji intenzivno povezuju premijera Andreja Plenkovića s aferom Softver i upućuju na moguće razloge zbog kojih je Andrej Plenković najmanje pet puta u zgradi Vlade potajno primio bivšu ministricu regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijelu Žalac, koja je svaki put ulazila na stražnji ulaz. I to unatoč tome što je Ured europskog javnog tužitelja u Zagrebu protiv nje podigao optužnicu u aferi Softver, zato što je nabavom preplaćenog softvera oštetila Europsku uniju i Državni proračun Republike Hrvatske za najmanje 10,3 milijuna kuna odnosno 1,36 milijuna eura bez PDV-a. Ti tragovi također daju naslutiti na što je europska tužiteljica Tamara Laptoš, po svemu sudeći, mislila kada je nedavno, gostujući na N1 televiziji, rekla da bi se iz slučaja Žalac mogle otvoriti nove afere.

Premijera Plenkovića s aferom Softver povezuje čak pet različitih okolnosti, događaja i dokumenata koji se eksplicitno navode u optužnici koju je protiv Gabrijele Žalac, poduzetnika Mladena Šimunca i ostalih osumnjičenih podigao Ured europskog javnog tužitelja u Zagrebu. Do sada je u javnosti najviše odjeknulo otkriće da su bivša ministrica Gabrijela Žalac i bivša državna tajnica Josipa Rimac putem WhatsAppa razmjenjivale poruke u kojima se spominje osoba s inicijalima AP, kao i otkriće da je premijeru Plenkoviću osobno održana prezentacija softvera koji je Gabrijela Žalac planirala kupiti, o čemu su pisali portali Telegram i Jutarnji list.

No prezentacija softvera u Uredu premijera i spominjanje njegovih inicijala nisu jedine okolnosti koje premijera Andreja Plenkovića povezuju s aferom Softver, u kojoj je glavna optužena bivša ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac. Postoje još tri ključna faktora koja guraju premijera u samu srž afere Softver.

Prvo, premijer Andrej Plenković morao je i osobno biti obaviješten o značajnom povećanju iznosa i isti odobriti, za nabavu softvera SPUR koji je Gabrijela Žalac preplatila kako bi pogodovala poduzetniku Mladenu Šimuncu i s njim povezanim tvrtkama Ampelos i MICRO projekt.

Bivša ministrica Gabrijela Žalac organizirala je da poduzetnik Mladen Šimunac, drugooptuženi u aferi Softver, 27. travnja 2017. održi prezentaciju softvera u uredu premijera Andreja Plenkovića, koji je bio fasciniran. FOTO: Davor Puklavec, Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

Drugo, Gabrijela Žalac nije optužena samo za preplaćivanje softvera, već se u optužnici eksplicitno navodi da je ona, kako bi osigurala nabavu informatičkog sustava za strateško planiranje i upravljanje razvojem, koju je prilagodila interesima Mladena Šimunca, intervenirala i u sadržaj Nacrta zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem i nacrte podzakonskih akata kojima se trebalo definirati tehničke i funkcionalne karakteristike tog informatičkog sustava za potrebe Ministarstva. To je učinila tako što je tražila da se u Nacrt zakona unese registar projekata, kako bi isti prilagodila programskom rješenju koje nudi Mladen Šimunac. To ponovno vodi prema zoni odlučivanja premijera Andreja Plenkovića, ali zasad nije dovoljno razrađeno u samoj optužnici da bi se moglo tvrditi kako je on o detaljima tih izmjena bio obaviješten. No u dokaznim materijalima navedeni su brojni dopisi prema Vladi tijekom izrade tog nacrta zakona, kao i dopis Vlade prema Saboru s Konačnim prijedlogom zakona. Treba napomenuti i da je zbog sličnih pokušaja izmjena jedne uredbe, u aferi Pašnjaci, optužena draga prijateljica i bivša kolegica Gabrijele Žalac, Josipa Rimac.

Treća stavka odnosi se na eksplicitni zahtjev Gabrijele Žalac koja je, kad je povećala cijenu nabave softvera iznad 10 milijuna kuna, tražila od službenica u Ministarstvu da pripreme nacrt Odluke kojom bi se ta nabava poslala na odobrenje Vladi. Na tome je više puta inzistirala, i to unatoč tome što su joj stručne službe rekle da odluka Vlade nije potrebna jer je riječ o nabavi koja se financira sredstvima europskih fondova. Nacrt u konačnici nije poslan Vladi, ali je napisan i jedan je od brojnih dokaza u spisu optužnice. Kao dokaz pod rednim brojem 837. navodi se “e-mail od 27. prosinca 2017. u 2,17 PM do 28. prosinca 2017. u 11,31 sati između Lorete Tej, Ivane Nagy, Marije Rajaković, Dubravka Muzura, predmet: FW: Odluka Vlade za nabavu veću od deset mln kuna, s prilogom”.

Kad je riječ o točki broj jedan, Nacional je došao u posjed Vladina Prijedloga izmjena i dopuna državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu, koji je dio spisa iz optužnice protiv Gabrijele Žalac, ali i javno dostupan dokument iz kojeg je vidljivo da je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-a u taj proračun ubacilo stavku u iznosu od 16.238.751 kuna – što je točno onoliko koliko je državnog novca Gabrijela Žalac dala za nabavu preplaćenog softvera. Kako taj iznos nije bio planiran u državnom proračunu, Gabrijela Žalac morala je izmijeniti proračun Ministarstva, što se reflektiralo i na promjenu državnog proračuna. Drugim riječima, Vlada to jest premijer Plenković morao je odobriti znatno povećanje iznosa za sporni softver, čiju je cijenu Gabrijela Žalac čak triput mijenjala. Prva predviđena cijena bila je 5,7 milijuna kuna bez PDV-a, potom je iznosila 9,8 milijuna kuna bez PDV-a, da bi potom cijena skočila najprije na 10,2 milijuna kuna i na kraju na čak 13 milijuna kuna bez PDV-a, to jest na cifru od 16.238.750 kuna s PDV-om.

Riječ je o nabavi istog onog softvera, to jest njegove novije inačice, koji je poduzetnik Mladen Šimunac, drugooptuženi u aferi Softver, prezentirao premijeru Plenkoviću u njegovu uredu 27. travnja 2017.

Vladin Prijedlog izmjena i dopuna državnog proračuna za 2018. i projekcija za 2019. i 2020., iz studenoga 2018., s Tablicom proračuna za Operativni program konkurentnost i kohezija 2014.-2020., u optužnici protiv Gabrijele Žalac najprije se navodi kao dokaz pod rednim brojem 453. U samoj inkriminaciji Gabrijele Žalac navodi se da je ona, nakon što je više puta povećala cijenu softvera, “naložila da se ostatak iznosa do traženih 13 milijuna kuna osigura preraspodjelom sredstava s pozicija drugih uprava”.

‘Ako se kod izmjena i dopuna proračuna izlazi izvan limita i prethodno planiranog ili otvaraju novi programi, tada nije dovoljno poslati Ministarstvu financija obrazloženje, već to mora odobriti i premijer’

Potom se na samom kraju optužnice, u poglavlju pod nazivom “Struktura financiranja”, navodi:

“Iz provedena financijskog vještačenja proizlazi da su planirani rashodi i izvori financiranja nabave programa SPUR za MRRFEU po Ugovoru o nabavi informacijskog sustava za strateško planiranje i upravljanje razvojem, broj: 04-C-SI-0997/18-21 planirani Državnim proračunom Republike Hrvatske te izmjenama i dopunama Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018., kojim je planiran rashod nabave dugotrajne nematerijalne imovine iz aktivnosti K680034-Operativni program konkurentnost i kohezija 2014. – 2020., projekt ‘Tehnička pomoć za MRRFEU’, broj KK.10.1.1.01.0015 i to izvor 12 Proračun Republike Hrvatske – Sredstva učešća za pomoći po Izmjeni proračuna od 3.12.2018. u iznosu od HRK 2.435.812,50 / EUR 323.287,88 – 15% i iz izvora 563 Europski fond za regionalni razvoj po Izmjeni proračuna od 3.12.2018. HRK 13.802.937,50/ EUR 1.831.964,63 odnosno 85%.

Isplata s računa Državnog proračuna Republike Hrvatske na račun V okr. trgovačkog društva Ampelos d.o.o. 6. prosinca 2018. u iznosu od 16.238.750,00 HRK / 2.155.252,51 EUR izvršena je za plaćanje planiranih izdataka (rashoda) programa K680034-OP Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020. na kontu 4262 – Ulaganje u računalne programe izmjenom i dopunom Državnog proračuna Republike Hrvatske donesenom 3. prosinca 2018. i to iz izvora financiranja: 12 – Državni proračun, Sredstva učešća za pomoći u iznosu od 2.435.812,50 HRK / 323.287,88 EUR i 563 – Europski fond za regionalni razvoj (ERRF) u iznosu od 13.802.937,50 HRK / 1.831.964,63 EUR.”

No osim preplaćenog iznosa od preko 16 milijuna kuna za softver, država je morala platiti i dodatnih 4.059.687,50 kuna jer je SAFU nakon takozvane ex post kontrole, to jest kontrole nakon dovršetka natječaja, utvrdio nepravilnosti, pa je tako napravljena financijska korekcija u iznosu 25 posto, i to prema Odluci o utvrđenoj nepravilnosti (IRR23) od 5. listopada 2020., a to je plaćeno iz proračuna za 2018. godinu, kako je navedeno, “s aktivnosti K680034/4262 Ulaganja u računalne programe da se izvrši preknjiženje s aktivnosti K680034 OP Konkurentnost i kohezija s izvora 12 (15%) i izvora 563 (85%) na aktivnost A828001 – Administracija i upravljanje na izvor 11 po dokumentu 2018-UR-1988 Ampelos d.o.o. K680034/4262 Ulaganja u računalne programe”.

U tom dijelu optužnice navodi se i Odluka Vlade Republike Hrvatske o preraspodjeli sredstava planiranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske na teret konta 426 – Nematerijalna proizvedena imovina na izvoru 12 i 563 nakon provedene ex post kontrole SAFU za program K680034. Međutim, u optužnici dalje stoji kako je dostavljeno očitovanje Gabrijele Serdar, voditeljice Odjela za planiranje i praćenje izvršenja proračuna, u Službi za proračun, ovjeravanje troškova i kontrolu pri Sektoru za financijsko planiranje, upravljanje troškovima i kontrolu u Upravi za financije i informacijsko-telekomunikacijske sustave u MRRFEU-u, u kojem se navodi:

„Preknjiženje je bilo moguće izvršiti samo za tekuću 2021. godinu iz razloga što Ministarstvo financija ne dozvoljava preknjiženja iz prethodnih godina.“

Drugim riječima, osim što je radi preplaćenog softvera mijenjala proračun Ministarstva i državni proračun, s čim je premijer morao biti upoznat, zbog afere Softver država je morala platiti i financijsku korekciju u iznosu od čak četiri milijuna kuna i o tome također postoji Odluka Vlade to jest premijera Andreja Plenkovića. Međutim, u samoj optužnici ne ulazi se u detalje oko toga je li Gabrijela Žalac o tome komunicirala osobno s premijerom. Je li to zato što će to biti dio nekog drugog postupka, može se tek naslućivati, pogotovo nakon javnog istupa europske tužiteljice Tamare Laptoš koja je otvoreno rekla da bi se iz afere s bivšom ministricom Žalac mogle izroditi nove afere.

Šefica Ureda europskog javnog tužitelja u Zagrebu Tamara Laptoš izjavila je na N1 televiziji da bi se iz afere Žalac mogle otvoriti i nove istrage. FOTO: Davorin Visnjic/PIXSELL

Iz optužnice, naime, jasno proizlazi da je prezentaciju spornog softvera u Uredu premijera organizirala Gabrijela Žalac, ali nema detalja oko toga kako su, kada i zašto ona i premijer to dogovorili.

Premijer Plenković pritom je, vrlo lako moguće i ne znajući, dao pokriće Gabrijeli Žalac koja je tu prezentaciju iskoristila kao dodatni “alibi” za nabavu spornog softvera. Naime, Ana Odak, pomoćnica ministrice u Upravi za strateško planiranje i koordinaciju fondova EU-a, i Tina Markuš, glavna tajnica u Glavnom tajništvu Ministarstva, posvjedočile su europskim tužiteljima kako je Gabrijela Žalac, na kolegiju kojem su prisustvovali svi dužnosnici i članovi Kabineta, rekla da je program PLUR (prva inačica programa koji je kasnije preimenovan u SPUR) bio prezentiran na Vladi i da je strateška odluka da se ide u njegovu nabavu. No, prema svjedočenju tih dužnosnica, Gabrijela Žalac prvo je donijela odluku o promjeni Plana nabave, i to nakon sastanka s Mladenom Šimuncem koji se održao 20. travnja 2017. godine, a tek potom je 27. travnja održana prezentacija u Uredu premijera na koju se ministrica pozivala na kolegiju.

Gabrijelu Žalac Ured europskog javnog tužitelja u Zagrebu optužio je da je sporni softver, koji je već u startu bio precijenjen, umjesto prvotno predviđenih 5,6 milijuna kuna platila čak 16.238.750 kuna s PDV-om, a sve kako bi pogodovala upravo Mladenu Šimuncu, čovjeku čijom je prezentacijom u svom uredu premijer Plenković bio toliko oduševljen da je, prema navodima samog Šimunca, rekao:

“Ovo je prvi put otkako sam ja predsjednik Vlade RH da je na ovu vladu netko doša nešto donit, a ne nešto žicat. Vi ste prvi koji je donio vrijednost ovoj vladi.”

Gabrijela Žalac optužena je da je softver SPUR, noviju inačicu PLUR-a, čija je prva procijenjena vrijednost bila oko pet milijuna kuna, platila čak 16.238.750 kuna s PDV-om, a sve kako bi pogodovala Mladenu Šimuncu i s njim povezanim tvrtkama. Iako je riječ o softveru financiranom iz europskih fondova, 15 posto ukupnog iznosa za softver platila je Republika Hrvatska pa je time Gabrijela Žalac optužena da je Europskoj uniji nanijela štetu od najmanje 8,21 milijuna kuna to jest 1,09 milijuna eura, a Državnom proračunu Republike Hrvatske štetu od najmanje 2,09 milijuna kuna to jest 277.913,61 eura – ne računajući PDV.

U optužnici protiv Gabrijele Žalac kao dokaz pod rednim brojem 453. naveden je vladin prijedlog izmjena i dopuna državnog proračuna za 2018., a na drugim mjestima navodi se i koje su stavke umanjene da bi se mogao progurati softver. FOTO: Nacional

Cijeli iznos od čak 16.238.751 kunu naveden je u Vladinu Prijedlogu izmjena i dopuna državnog proračuna RH, koji premijer Plenković nije morao samo potpisati, već je morao i biti informiran o promjenama. Te su Izmjene i dopune proračuna za 2018. poslane u saborsku proceduru 9. studenoga 2018., o njima se raspravljalo 19. studenoga 2018., a izglasane su 3. prosinca 2018.

Prije no što je potpisao takav dokument, premijer Plenković morao je biti upoznat s njegovim sadržajem.

Nacionalovi izvori bliski Vladi tvrde da usvajanje takvih proračunskih izmjena na razini Vlade u praksi ide ovako: “Izmjene i dopune proračuna imaju sva ministarstva jer to sve čini državni proračun, a te su izmjene na dnevnom redu dvaput godišnje. Usklađivanja s osiguranim sredstvima svakog ministarstva obrazlažu se Ministarstvu financija. Oni su zaduženi za proračun, daju smjernice ministarstvima i limite, a ministarstva to onda raspoređuju po potrebama pojedinih resora, programa i ostalo. No ako se izlazi izvan limita i prethodno planiranog ili otvaraju novi programi, tada nije dovoljno poslati Ministarstvu financija obrazloženje, već to mora odobriti i premijer. Dakle, pravilo je da se svaka stavka proračuna, kao i izmjene, mora obrazložiti i detaljno se mora pojasniti za što se planiraju koristiti kako prihodi tako i rashodi.”

No osoba koja je također objasnila da se takve stvari bez znanja premijera ne mogu provesti, upravo je sam Mladen Šimunac, čovjek s kojim je, prema optužnici europskog tužitelja, Gabrijela Žalac bila u tajnom dogovoru. Šimunac je u svojoj obrani pred tužiteljima, između ostalog, rekao i sljedeće:

“Ne postoji u Hrvatskoj ništa što se događa na razini 10 milijuna kuna, dva milijuna kuna ili 100 milijuna kuna, a da ured Vlade nije o tome obaviješten ili premijer ne zna da netko želi potrošiti 10 milijuna kuna ili pet milijuna kuna. To je nemoguće i evo, gledajte, ja sigurno, sto posto, na postupak javne nabave na kojem će biti 10 milijuna kuna… ja ne idem sto posto, možete me ubiti, ja ne idem bez da mi je netko rekao da je to to. Dobro, i što sad? A velim, gledajte, situacija je vrlo jednostavna, netko tko upravlja državom mora vidjeti da mu je to dovoljno dobar softver i netko tko upravlja sa sigurnošću mora zaključiti da li je to dovoljno sigurno.”

Potom je Šimunac prepričao kako je izgledao poziv na sastanak i prezentaciju u Uredu premijera:

“Poziv telefonski bok, bok… dobar dan, dobar dan. Kad možeš biti u predsjednika Vlade? Molim!? Kad možeš biti u premijera? Šta kad mogu bit, mogu bit kad premijer kaže… mislim, tko odbija poziv premijera? Kad kaže. Dobro. Pa kad možeš? Pa ne znam, oko 10 ujutro mogu ili popodne. Danas? Mogu! Evo, mogu i danas, zatvorena je cesta, vozit ću malo više okolo i doći ću gore, ne znam, u 3,4 popodne. Adje. I ja u auto, ne treba mi ništa, sve imam sa sobom, uzea odijelo, obuka se i u Vladu…”

U prijedlogu izmjena i dopuna državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018., koji je 3. prosinca 2018. usvojio Sabor, proračun Ministarstva regionalnog razvoja povećan je za 16,2 milijuna kuna, koliko je plaćen sporni softver. FOTO: Nacional

U tom kontekstu sada ponovno treba analizirati i poruke u kojima su Gabrijela Žalac i Josipa Rimac spominjale osobu AP.

Ta njihova prepiska odvijala se nakon što je poništen prvi natječaj na kojem je posao s nabavom softvera Gabrijela Žalac planirala dodijeliti Mladenu Šimuncu, to jest njegovoj tvrtki, jer je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) 23. listopada 2017. poništila taj natječaj.

U noći s 13. na 14. prosinca 2017. Gabrijela Žalac dopisivala se s tadašnjom državnom tajnicom u Ministarstvu uprave Josipom Rimac. Poništenje natječaja ovako je komentirala:

“Ali gle. Ovo će biti po mom… Što prije.”

Na to joj Josipa Rimac odgovara: “Neka oni samo misle da su moćni. Nema predaje!!!”

“Treba njima niz dlaku Gladiti… i radi kurvanjski posao”, uzvraća joj Gabrijela Žalac.

No potom Josipa Rimac piše značajnu rečenicu:

“Sutra dogovori s AP i složimo mi kontru.”

AP je nedvojbeno Andrej Plenković, iako to u samoj optužnici nije izrijekom precizirano, već tužitelji samo navode:

“Gabrijela Žalac izražava nezadovoljstvo što je osoba inicijala AP dozvolila takvu odluku DKOM-a, te piše:

‘Već je on odmah rekao… Ali sam ja ljuta što je dozvolio ovo… Jebote Josipa… Bezveze.’”

Dalje se u optužnici ovako opisuje što to zapravo znači:

“Tim riječima I okr. Gabrijela Žalac izražavajući ljutnju na osobu inicijala AP koja bi trebala dozvoliti ili ne dozvoliti odluku DKOM-a, jasno pokazuje nimalo poštivanja pravnog poretka koji uređuje postupak javne nabave.”

Riječ je o onom dijelu poruka zbog kojeg obrana Gabrijele Žalac sada pokušava oboriti cijelu optužnicu, i to na temelju toga što je riječ o porukama koje su prikupljene u drugom slučaju, odnosno, iz mobitela Josipe Rimac u kontekstu afera Vjetroelektrane i Pašnjaci, za koje je nadležan USKOK.

‘Ne postoji u Hrvatskoj ništa što se događa na razini 10 milijuna kuna, dva milijuna kuna ili 100 milijuna kuna, a da ured Vlade nije o tome obaviješten ili premijer ne zna da netko želi potrošiti 10 milijuna kuna’, rekao je Šimunac

Europska tužiteljica Tamara Laptoš, gostujući 5. ožujka na N1 televiziji, rekla je, međutim, kako smatra da su ti dokazi zakoniti, inače ih ne bi uvrstili u spis, ali najveću pažnju javnosti definitivno je privukao njezin odgovor na pitanje je li moguće da se na temelju dokaza u istrazi slučaja Žalac, pojavi i neki novi slučaj. Tužiteljica je ovako odgovorila:

“Moguće je, nisam rekla da nisu pokrenuti neki slučajevi iz predmeta Žalac.”

Upitana znači li to da su neki postupci već pokrenuti, rekla je da neki jesu, ali u ovoj fazi postupka o njima ne može govoriti.

Također, na pitanje jesu li u istrazi procijenili da osobu “AP”, koja se spominje u porukama, nije potrebno ispitati, odgovorila je „vjerojatno da“.

Takav istup šefice Ureda europskog javnog tužitelja u Zagrebu zasigurno nije mogao biti slučajan, jer riječ je o iskusnoj tužiteljici koja dobro zna procijeniti težinu svojih riječi i poruka koje želi javno prenijeti. A njezine navedene izjave otvaraju prostor propitivanju hoće li AP biti ispitan u kontekstu novog kraka afere Softver, u kojem bi se istražila upravo njegova uloga u nabavi preplaćenog softvera kojim su – u režiji njegove omiljene ministrice koju je silnim žarom branio i hvalio kao izrazito uspješnu – oštećeni i Europska unija i Državni proračun Republike Hrvatske.