U četvrtak, 20. travnja, u Muzeju Slavonije u Osijeku otvorena je zajednička izložba Muzeja Slavonije i Muzeja za umjetnost i obrt pod nazivom „MUO u Slavoniji – Slavonija u MUO“. Riječ je o velikoj izložbi koja će prvi put u Hrvatskoj, u ovom opsegu, predstavljati jedan od najznačajnijih muzeja u drugom gradu. Muzej Slavonije ugostit će na period od godinu dana dio bogatog fundusa iz zbirki Muzeja za umjetnost i obrt iz Zagreba, zatvorenog za javnost radi obnove muzejske zgrade stradale u potresu 2020. godine. Izloženi su najreprezentativniji predmeti iz čak 14 muzejskih zbirki – slikarstva, grafike, tiskarstva i knjigoveštva, grafičkog dizajna, starije i novije fotografije, glazbenih instrumenata, kiparstva, bjelokosti, satova, tekstila, metala, stakla, keramike i namještaja.

U nemogućnosti održavanja izložbi u matičnoj zgradi, MUO namjerava gostujućim izložbama omogućiti ostalim dijelovima Hrvatske da se upoznaju s ogromnim kulturno-umjetničkim bogatstvom svojih zbirki. Dajući svoj doprinos velikim kulturološkim projektima, Muzej Slavonije pozicionirao se kao ključna muzejska institucija za suradnju na istoku Hrvatske.

Tim povodom tjednik Nacional razgovarao je s ravnateljima dvaju muzeja koji su najzaslužniji za ovu iznimnu izložbu – Miroslavom Gašparovićem, dugogodišnjim ravnateljem zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, i Denisom Detlingom, ravnateljem Muzeja Slavonije.

Denis Detling objasnio je kako je došlo do ove suradnje među muzejima:

„Muzej Slavonije i MUO već desetljećima odlično surađuju – kako na institucionalnoj tako i na onoj kolegijalnoj razini. I zato kada je MUO stradao u potresu, nije nam trebalo dugo da se dogovorimo o ovakvoj izložbi u Osijeku. Kao što je poznato, MUO je specijalizirana muzejska ustanova, dok je Muzej Slavonije muzej općeg tipa. Mi imamo raznorodnu građu, no u onom dijelu koji se odnosi na lijepu i primijenjenu umjetnost, moram reći da imamo dosta komplementarne građe. To čini neki temelj dugogodišnje suradnje između dviju ustanova. Uslijed te suradnje Muzej Slavonije odlučio je ugostiti MUO koji je, kao što znamo, sada u obnovi. A zašto naslov „MUO u Slavoniji, Slavonija u MUO“ – pa jednostavno, MUO će gostovati u Muzeju Slavonije sa svojom izabranom građom koja ima veze sa Slavonijom ili je potekla iz Slavonije. Dio te građe vezan je uz bračni par Hengl – gradonačelnika Osijeka iz 1920-ih i 30-ih i njegovu suprugu, čije haljine i toalete čine atraktivan dio izložbe, baš kao i violina iz 19. st. Franje Krežme, rođenog u Osijeku. Jedan od interesantnih izložaka svakako je vezan i uz osječku tiskaru Martina Divalta i izdanje ‘Divljeg čovika’ Antuna Reljkovića iz 1779. Izložba će doista biti prilično dugo u našem muzeju – godinu dana, a to će, vjerujem, privući i širu publiku, ne samo iz Osijeka već i iz cijele Slavonije.“

Miroslav Gašparović, ravnatelj zagrebačkog MUO-a, potvrdio je da postoji generacijska suradnja između tih dvaju muzeja, a postoji i osobna nota – naime, Gašparovićevi roditelji bili su Esekeri odnosno Osječani, a njegov djed bio je jedan od većih donatora Muzeja Slavonije u prošlom stoljeću. „Iako je Muzej Slavonije nekoliko godina stariji od MUO-a, koji je osnovan 1880. godine, zanimljivo je kako su otvoreni na isti datum – 17. veljače, što je znakovita koincidencija. Muzej Slavonije ima vrlo kvalitetan tim i bogat fundus, ali ono što im nedostaje su kvalitetni prostori. Usprkos tome pronašli su prostor za ovu izložbu“, istaknuo je Gašparović.

Slike umjetnika vezanih uz Slavoniju kao što su Miroslav Kraljević, Bela čikoš Sesija, Izidor Kršnjavi ili Hugo Hötzendorf; zgrada Muzeja Slavonije. FOTO: Srećko Udek

Denis Detling rekao je da je izložba postavljena na nekih 400 kvadrata unutar Muzeja Slavonije, u prostoru koji inače služi kao alternacija za stalni postav. „U tom dijelu mi uvijek radimo izložbe na dulji rok jer i mi pokušavamo prezentirati što više svoje građe. U fundusu imamo 161 zbirku s oko 300 tisuća predmeta i jedan smo od većih muzeja u Hrvatskoj. Kao i većina muzeja, funkcioniramo u uvjetima u kojima nemamo dovoljno prostora u kojem bismo mogli svu svoju građu predstaviti i zato od 1997. i nemamo stalni postav. Umjesto toga radimo povremene izložbe dijelova fundusa. Takav jedan veći prostor bit će ove godine stavljen u službu MUO-a. Iako i Muzej Slavonije ima neke od izložaka iz tih vremena, ipak je činjenica da ona dolazi iz Zagreba već sada zaintrigirala javnost“, naveo je Detling.

Objašnjavajući kriterije prema kojima je izvršena selekcija građe za ovu izložbu, Gašparović je rekao: „Shvatili smo da imamo jako puno stvari koje imaju veze sa Slavonijom i to je bio ključ. Autor koncepta izložbe sam ja, dakako, u suradnji s kolegom Detlingom, operativne kustosice su Adriana Belaj i Marina Bagarić, a sve ostalo su odradile moje kolegice kustosice, koje su, kao i ja, svaka iz svog segmenta birale ono najbolje što ima veze sa Slavonijom. Budući da sam, osim što sam ravnatelj, i kustos zbirke slikarstva, izabrao sam Miroslava Kraljevića, Bellu Cikosa Sesiju, koji je radio skicu zastora za osječki HNK, Izidora Kršnjavoga, Quiquereza, Hötzendorfa – dakle, sve one umjetnike koji su ili porijeklom iz Slavonije ili su djelovali u Slavoniji. Trudili smo se odabrati ono što je visoko kvalitetno i što će najbolje prezentirati MUO i istovremeno biti atraktivno osječkoj publici. Činjenica je i da dio onoga što izlažemo u Osijeku ni u Zagrebu još nije bilo izloženo.“

Sam Muzej Slavonije, osnovan u zgradi gradskog magistrata 1877. godine, najveći je muzej općeg tipa u zemlji, nad kojim od 1994. osnivačka prava ima Republika Hrvatska. Od osnutka do danas Muzej je jedan od glavnih nositelja kulturnog života grada Osijeka, a u njemu su radili i rade brojni stručnjaci, umjetnici i znanstvenici, poznati ne samo osječkoj nego i široj stručnoj i znanstvenoj javnosti. Inače, Muzej Slavonije djeluje na šest lokacija, a u pripremi je dokumentacija za preseljenje na novu lokaciju unutar Tvrđe, gdje je predviđen i stalni postav.

‘MUO će gostovati s građom koja ima veze sa Slavonijom. Dio građe vezan je uz bračni par Hengl – gradonačelnika Osijeka iz 1920-ih i 30-ih i suprugu’, kaže Denis Detling

Među specifičnim zbirkama Muzeja Slavonije je i Essekiana, zbirka novina na njemačkom jeziku. Naime, u Osijeku je postojala velika njemačka zajednica, a na prijelazu stoljeća izlazili su dnevni listovi Die Drau i Slavonische Presse, koje se, kao što piše Vlado Obad u opisu zbirke, ne mogu okarakterizirati kao novine s kulturom misijom na jugoistoku Europe kojima se upravljalo iz Beča, već su to bili novi informativni listovi, izrasli na domaćem tlu, s lokalnim vijestima, čiji su novinari bili pravi Essekeri – Jakob Frank, Guido Jenny Erwin, Otto Kraus i drugi, kao i mnogi osječki intelektualci, profesori, umjetnici, učitelji, liječnici, odvjetnici. Denis Detling podsjetio je na to da su prve novine na njemačkom jeziku izašle u Osijeku 1848. godine, dok je Muzej Slavonije osnovan 1877. i ima dugu tradiciju čuvanja novina. Radi se o vrlo osjetljivoj građi koja je velikim dijelom digitalizirana. Detling je istaknuo da do danas čuvaju i sve primjerke Glasa Slavonije, koje uvezuju i pohranjuju u fundus Muzeja.

Osim njemačke manjine, kulturnoj, znanstvenoj i arhitektonskoj povijesti Osijeka veliki doprinos dala je i židovska zajednica, koja je teško stradala za vrijeme ustaškog režima. Denis Detling ustvrdio je da Muzej Slavonije ima jako dobru suradnju sa Židovskom općinom u Osijeku s kojom priprema sadržaje za Mjesec židovske kulture. „Imamo i nešto građe židovske provenijencije, a nedavno smo dobili jednu veliku zbirku uglednog osječkog odvjetnika i kolekcionara Hermana Weissmana, čiju smo izložbu postavili prije nekoliko godina. Ovih dana trebao bi nam pristići i njegov cijeli stan. Inače, njegova knjižnica, koja obuhvaća nekih 4000 svezaka, smještena je kod nas u Muzeju Slavonije. Ta je biblioteka na vrlo zanimljiv način došla u Muzej. Naime, on je želio tu svoju bogatu biblioteku pohraniti da se sačuva, da ne bude oteta. U dogovoru s tadašnjim ravnateljem ta građa je predana u Muzej Slavonije na čuvanje, bez ikakvog reversa – samo na povjerenje. Nažalost, Weissman se nikada nije vratio jer je 1942. ubijen u Auschwitzu. Tako da je ta cijela zbirka ostala u Muzeju.“

Miroslav Gašparović podsjetio je na činjenicu da je koncept izmještanja dijela fundusa MUO-a putem gostujućih izložbi nastao još davnih dana, prije gotovo dvadesetak godina, u doba ministra Biškupića: „Naime, MUO čuva puno vrijednih stvari i umjetničkih djela, a u stalnom postavu bilo je oko 3500 predmeta, što je tada, prije 20 godina, bilo nekih dva posto fundusa muzeja. Dakle, postoje tisuće izložaka koje publika nikada nije vidjela iako smo stalno radili povremene izložbe iz svog fundusa, poput „Skrivenog blaga“ i slično. MUO može svake godine opremiti četiri do pet muzeja veličine MUO-a s nultom kategorijom građe. Izložba koja će biti predstavljena u Muzeju Slavonije jest velika i po svojoj vrijednosti i po svom značenju, no količinski – za MUO je to tek promil. Ta ideja o ‘izvozu’ našeg fundusa u druge muzeje tada nije zaživjela, no nakon što se dogodio potres, silom prilika, postao sam svjestan da muzej mora živjeti. To ne znači samo da moramo biti aktivni, već moramo biti prisutni. Jer koliko god da trajala obnova – pet godina, što je najoptimističnije, a mogla bi trajati i deset – svi će na nas zaboraviti. A MUO je, kao što sam puno puta rekao, hrvatski Victoria and Albert Museum, s ogromnim bogatstvom koje treba biti pred očima javnosti. Zato sam, čim nam se dogodilo to što se dogodilo, predložio kolegi Detlingu da napravimo ovu izložbu. To je upravo taj koncept, koji se nadam da će prihvatiti i druge muzejske ustanove u Hrvatskoj. Mi imamo relativno veliki broj muzeja, ali nisu sve zbirke tako bogate kao naša. I zato je treba malo više eksploatirati.“

Šeširi Matilde Hengl, supruge gradonačelnika Osijeka; četiri violine hrvatskih majstora-graditelja. FOTO: Srećko Udek

Posljednjih godina Osijek je procvao – obnavlja se povijesna tvrđa, a Denis Detling smatra da se to pozitivno odražava i na kulturni život grada: „No ipak, što se tiče kulturnog života, usudio bih se reći da kulturni život u Osijeku nije ni u jednom trenutku utihnuo. Konkretno, i u vrijeme pandemije Muzej Slavonije bio je sve vrijeme otvoren, osim u doba prvog lockdowna. Pokušavali smo funkcionirati u uvjetima kakvi su bili, kao i ostale kulturne ustanove u Osijeku. Moram istaknuti i da onaj izvaninstitucionalni kulturni život također nije posustao. I iako neki kritičari smatraju da nema dovoljno kulturnih događaja, često se oni u jednom danu preklapaju. Sadržaja ima, a obnova Tvrđe svakako će dati dodatni impuls kulturnom životu grada.“

Inače, zgrada Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu nakon dvije godine čekanja, ubrzano se obnavlja. Posljednjih dana kompletno krovište prema Rooseveltovom trgu je uklonjeno i radi se na njegovoj rekonstrukciji, što je vrlo kompleksan građevinski zadatak.

Gašparović priznaje da je gotovo euforičan od oduševljenja jer radovi napokon napreduju: „Mislim da već sad gotovo sa sigurnošću mogu reći da ćemo stići unutar ovih suludih rokova koji su postavljeni za iskorištavanje europskog novca iz Fonda solidarnosti, a to je lipanj ove godine. Do tada mora biti završena sanacija i konstrukcijska obnova zgrade, dok će cjelokupna obnova trajati godinama.“ Naglasio je da je MUO među prvima krenuo s izradom projekta za obnovu i aplicirao za Fond solidarnosti, tako da su radovi mogli početi još u veljači 2022: „ No, nažalost, kao i sve ostalo i u gradu i u državi, sami sebi podmećemo noge i stvaramo nepotrebne birokratske prepreke. Ne možete zamisliti na koje smo komplikacije nailazili i koliko smo papira i potpisa morali skupiti da bi se onda to negdje izgubilo. No, usprkos svemu, prva smo institucija u vlasništvu Grada Zagreba koja je krenula s obnovom. Mi za sada najbolje guramo.“

Muzej Slavonije trenutačno djeluje na šest lokacija, a u pripremi je dokumentacija za preseljenje na novu lokaciju unutar Tvrđe, gdje je predviđen i stalni postav

Golemi fundus MUO-a sada je sigurno smješten u depoima, a na pakiranju i pohranjivanju preko 130 tisuća umjetnina neprocjenjive vrijednosti, biblioteke od preko sto tisuća knjiga i bogate arhive, koji predstavljaju hrvatsku kulturnu baštinu, sve do prije nekoliko tjedana neumorno su radile kustosice i kustosi Muzeja, za koje Gašparović kaže da su zaslužili kolektivni orden za odrađeni posao.

„Nadam se da će ova izložba u Osijeku uz koju pripremamo vrlo bogat popratni program kroz cijelu godinu, pobuditi interes i u Osijeku i u cijeloj Slavoniji. Planiramo i predavanja i razgovore o dijelovima zbirki koje su prezentirane. Ovo je početak novog života MUO-a. Nakon toga kreće razgovor s drugim muzejskim kućama i nadam se da će reagirati slično kao kolega Detling i da će otvoriti vrata svojih institucija za MUO, kako bi svojoj publici omogućili da vide nešto što se čak ni u Zagrebu nije moglo vidjeti. Mi smo već lani bili u Trstu, upravo se zatvara izložba u Zadru, spremamo za kraj godine Ljubljanu, ima nešto razgovora s Mađarskom i Italijom. No, uz sve to, ipak nam je prioritet obnova“, zaključio je Miroslav Gašparović.