Hrvatska ima samo 95.200 nezaposlenih osoba, otkrivaju podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Posljednji je put takvu nezaposlenost Hrvatska imala daleke 1982. godine.

Pad apsolutnog broja nezaposlenih na brojke iz socijalističkog razdoblja još ne znači i spuštanje na ondašnju stopu nezaposlenosti jer Hrvatska danas ima gotovo milijun stanovnika manje nego što ih je imala u to vrijeme.

Manjak radnika sada je problem broj jedan gotovo svakog poslodavca, koji će rijetko tko riješiti posezanjem u bazen službeno nezaposlenih osoba. Među ljudima koji su bez posla je oko 15 tisuća osoba s visokom i višom stručnom spremom u zvanjima i profesijama koje tržište ne traži. Tu je i oko četvrtina osoba s nezavršenom ili samo s osnovnom školom.

Premijer Andrej Plenković krajem svibnja istaknuo je da je trenutno u Hrvatskoj zaposleno 1,66 milijuna ljudi, a nezaposlenih je manje od sto tisuća. “Nikad veći broj zaposlenih, a nikad manji nezaposlenih, od 1982. godine”, istaknuo je. Iznio je i podatak da je prije deset godina na četiri zaposlene išla jedna nezaposlena osoba, a sada je taj omjer 16:1.

Nikad manji broj stanovnika

Dr. sc. Stjepan Šterc, predstojnik Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo i voditelj istoimenog studija – Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, u razgovoru za nacional.hr komentirao je lošu demografsku sliku Hrvatske poručivši kako je krajnje vrijeme za racionalnost. Pritom, naš sugovornik dao je nekoliko rješenja za demografsku obnovu Republike Hrvatske.

Hrvatska vlada hvali se brojem nezaposlenih, a istovremeno u Hrvatskoj imamo nikad manje stanovnika. Dakle, jedna se stvar pretjerano naglašava, dok druga prolazi ispod radara. Što mislite, zašto je to tako?

Tomu je tako zato jer su politički hvalospjevi danas u Hrvatskoj prema svojoj vladavini, svom okruženju i općenito vladajućoj uspješnosti postali osnova javnog djelovanja i usmjeravanja, a etabliranje interesne ideologije temelj političkog izvršnog i zakonodavnog udruživanja, dok su prevladavajuće metode svedene na ostavljanje dojma. Politički je to determinizam u kojem sve polazi od političkog mišljenja i osjećaja, u kojem stranačko-partijska pripadnost postaje pozicijski meritum i u kojem se svaka stručna, znanstvena i nezavisna misao i spoznaja svode na neprimjereno djelovanje i remećenje doživljaja njihove stvarnosti. Nemoguće je u takvim okolnostima javno prihvatiti i izreći činjenicu kako se broj nezaposlenih intenzivno smanjuje primarno uslijed siline iseljavanja nezaposlenog i aktivnog stanovništva iz Hrvatske, a još je teže ostaviti javni dojam ne prihvaćanja,  ne činjenja praktički ništa ozbiljnijeg po tom pitanju i minoriziranja po svakom racionalnom ključne, strateške i neosporno najvažnije nacionalne problematike.

Foto: Pixabay

Pretvaranjem političkog djelovanja u interesnu ideologiju, dohvat vlasti i ostanak na njoj postaju zakonitosti i vrednovanja unutar zatvorenog i strogo selektiranog stranačko-partijskog kruga, a u takvom obrascu vladanja svakodnevne negativnosti koje doživljava ostali puk ne smiju biti tema. Nikad manji broj stanovnika kažete? Jednostavno se ne smije priznati u javnosti kako je upravo gubitak stanovništva i najveći mogući, a mirno promatranje demografskog nestanka i najveći mogući politički krimen u izvršnom i zakonodavnom djelovanju. Posljedično ugrožavanje temeljnih sustava, investicija, ostanka, povratka i ukupne društvene i prostorne uređenosti uvijek zato treba pripisivati europskom modernizmu, otvorenosti, općoj uvjetovanosti i svim mogućim ograničenjima, osim naravno političkim. 

Već dugi niz godina upozoravate na lošu demografsku sliku Hrvatske, no ni dalje nema nikakvog pomaka. Zašto vladajući ignoriraju taj problem?

Upozorava se stvarno već niz godina na dolazeći problem putem predavanja, stručno-znanstvenih radova, javnih sudjelovanja pa i ovakvih eksplikacija i uglavnom u znanstvenim krugovima postoji temeljno suglasje oko uzročno-posljedičnih veza, procesa i odnosa, oko pokazatelja i trendova, oko predviđanja i posebno oko načina rješavanja strateške demografske problematike. Međutim, u današnjim vremenima političke autokracije sva racionalna upozoravanja nemaju nikakvog značenja prema mišljenju političkog okruženja, a uz sve to razlozi se ignoriranja nalaze u ne doživljavanju hrvatske svakodnevne stvarnosti i ne postojanju interesne forme kontroliranja. Demografska je problematika naime strateška razvojna i sigurnosna razina u kojoj profitni materijalni i slični interesi ne postoje jer su to ulaganja, ne u socijalnu potrošnju kako se učestalo izgovara, već u hrvatsku demografsku i razvojnu budućnost.

Hoće li se iseljavanje nastaviti?

Političku dojmljivost znaju vrlo često svoditi u javnim nastupanjima npr. na izričaje: smanjuje se iseljavanje, postoji sve veća želja za povratkom, mladi prihvaćaju izazove u Hrvatskoj, nezaposlenost je najmanja ikad i slično, no službeni su podaci o iseljavanju i naročito o prirodnom padu hrvatske domicilne populacije neumoljivi i razine negativnosti koja bi trebala zabrinuti apsolutno svakog racionalnog u zemlji (Tablice 1. i 2. u prilogu). Velike godišnje potrebe za radnom snagom europskih razvijenih zemlja, hrvatska društvena i prostorna neuređenost, hrvatska investicijska prizemnost i naročito politička okrenutost dohvatu i nastavku vladanja, usmjeravati će hrvatsku mladost i dalje izvan Hrvatske. Potvrda su tomu i priloženi službeni podaci o iseljavanju (Tab. 2.), poticajni modeli privlačenja koje razvijaju europske zemlje i hrvatska razvojna stagnacija. Posebno treba naglasiti kako je hrvatska populacija (naravno i susjedna) idealni imigracijski potencijal jer se jednostavno prilagođava načinu života nove sredine.   

Tablica 1. Prirodno kretanje stanovništva Republike Hrvatske od 2010. do kraja travnja 2023. godine.  

Izvor: Statistika u nizu, Stanovništvo, Prirodno kretanje stanovništva, Državni zavod za statistiku RH, Zagreb, 31. 5. 2023.

Diljem Hrvatske možemo vidjeti sve više stranaca, a sve su veće i potrebe za radnom snagom. Kako će izgledati struktura stanovništva kroz 10-15 godina?

Hrvatski gradovi sve više poprimaju obrise europskih po imigracijskim obilježjima i ta je neminovnost izravna posljedica dugogodišnjeg mirnog promatranja razvijanja demografskih negativnosti. Globalni je uvjetno nazvan modernizam, sve interese vezane za populaciju sveo na imigracijski model, koji zbog svoje složenosti i posljedične uvjetovanosti postaje i društveni problem i prostorni sigurnosni. Nema tu posebne mistike niti posebnog ideološkog otklona, jer je jasno kako nema niti može biti potpuno slobodnih migracija niti se može migracija svoditi na jednosmjernu obavezu. Potpuna sloboda kretanja u prostoru dovela bi do anarhije u njemu, a dvosmjernost obaveza oslanja se na temeljnu zakonitost migriranja-funkcionalno uključivanje u način života nove sredine.  

Službena statistika vanjskih migracija (Tab. 2.) jasno najavljuje trend u godinama koje slijede dolazaka stranaca, prvenstveno kao neophodne radne snage, ali i novog vlasništva nad nekretninama, dolazaka u sigurne i toplije prostore i slično. Posebno treba ukazati na činjenicu vezanu za zadnjih 4 godine, u kojima je odlazak iz Hrvatske tek nešto malo iznad dolazaka u Hrvatsku pa će nastavak takvog trenda početi mijenjati strukturu stanovništva. Procjenjuje se temeljem svih demografskih trendova, izdanih radnih dozvola strancima, najava novih potreba i dolazaka kako bi za 10-15 godina stranci u Hrvatskoj mogli činiti i do četvrtinu ukupnog stanovništva.   

Hrvatska ima nikad manje nezaposlenih osoba, ali i nikad manje stanovnika

Kako poticati mlade na ostanak u domovini? 

Hrvatska mladost prema svim novijim provedenim anketama primarno razmišlja i odlazi iz Hrvatske zbog njezine političke, društvene, razvojne i prostorne neuređenosti. Gotovo kao da ih usmjeravamo iz Hrvatske i javnim političkim djelovanjem poručujemo kako svoje stručne, radne i slične izazove nastoje potražiti usvajanjem europskih vrijednosti” izvan Hrvatske. Ostanak mladih u Hrvatskoj ili njihov povratak (naravno i ostalog iseljeništva) primarno se treba temeljiti na razvojnim investicijama, razvojnoj nivelaciji hrvatskog državnog prostora i poticajnim modelima djelovanja. Poticajni modeli trebaju biti osnovni uvjet pristupa, ali ne formalni kako bi se zadovoljila politika dojmljivosti, već stvarni temeljem kojih bi hrvatska mladost osiguravala radnu, financijsku, stambenu i svaku drugu sigurnost. Porezni poticaji, usmjeravanja u ostale ruralne dijelove, decentralizacija države, debirokratizacija sustava i uvažavanje slobode, stručnosti i svih univerzalnih vrijednosti na kojima se temelji svako razvijeno društvo i svaki razvijeni i uređeni prostor. Potrebna je samo politička volja i oslanjanje na razum i spoznaju.

Tablica 2. Odseljavanje iz Hrvatske i doseljavanje u Hrvatsku u razdoblju od 2010. do 2021. godine. 

Izvor: Statistika u nizu, Stanovništvo, Migracije, Državni zavod za statistiku RH, Zagreb, 26. 7. 2022.

Što bi Vlada trebala napraviti za rješavanje tog problema?

Prvo je što bi trebala napraviti je prihvaćanje demografske stvarnosti na koju nam neumoljivo ukazuje prirodni nestanak (Tab.1.). Nestvarno zvuči podatak kako je Hrvatska nakon 2010. godine  do kraja travnja ove 2023. godine izgubila samo prirodnim putem (više umrlih nego rođenih) nevjerojatnih 208.303 osobe! Možemo si samo zamisliti koliko ćemo kao jedna od najstarijih zemalja u svijetu u slijedećih 10-15 godina izgubiti uz ovakvu službenu statističku najavu osoba, koliko ćemo u svojoj neuređenosti mladih usmjeriti prema van i kako će Hrvatska tada izgledati. Krajnje je vrijeme za racionalnost. 

1. Prihvatiti demografsku stvarnost i prema njoj postupati s političkom voljom i razumom.
2. Demografska problematika mora biti strateško nacionalno pitanje prvog reda veličine.
3. Demografsku revitalizaciju temeljiti na svim modelima: klasičnim populacijskim, selektivnim imigracijskim i razvojnim nivelacijskim. 
4. Ulaganje u hrvatsku budućnost nije ulaganje u socijalnu politiku, već u razvojnu posvećenu i opstanku.
5. Uvesti odmah izraelski, irski, slovenski i mađarski model demografske obnove i osloniti se konačno na znanstvenu logiku. 

Broj nezaposlenih u Hrvatskoj najmanji u zadnjih 40 godina