‘Oprostit ćemo ako budemo mogli. Zaboraviti samo ako nas ne bude bilo’, rekao je srpski predsjednik na obilježavanju 24. godišnjice zračnih napada NATO-a na Srbiju, dok istovremeno srpska država otvoreno veliča zločince poput Arkana
Oprostit ćemo ako budemo mogli. Zaboraviti samo ako nas ne bude bilo!“
Uz tu poruku je srpska vlast 24. ožujka obilježila 24. godišnjicu zračnih udara NATO-a na Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ). Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je na velikom skupu u Somboru rekao: „Prije 24 godine konačno je umrlo suvremeno međunarodno pravo. Od tada, više ništa što se u svijetu događa ne može biti gore od onoga što su učinili maloj zemlji koja je bila kriva samo zato što je željela biti svoj na svome, slobodna, slobodarska. Naoružavali ste pobunjeničke i odmetničke grupe u slobodnoj i suverenoj zemlji koja ni malim prstom na nozi nije kročila na teritorij neke druge zemlje. Kidali ste nam dijelove teritorija. Ponosni i prkosni srpski duh lomili ste, niste ga slomili i nikada ga nećete slomiti. Imamo mir i čuvamo mir i zato ne želimo imati sukobe. Ne želimo nikada više imati sukobe s Albancima, Bošnjacima, Hrvatima, s bilo kim, ni s vama velikim i moćnim.“
U povodu 24. godišnjice bombardiranja Vučić se osvrnuo i na aktualnu globalnu političku situaciju, uz poruku: „Kako dvolično i licemjerno zvuči kada štitite nečiji teritorijalni integritet. S pravom štitimo teritorijalni integritet svake članice Ujedinjenih naroda – i Ukrajine. Nismo jedini stradalnički narod. Stradali su Albanci, Bošnjaci i Hrvati i naše je da poštujemo njihove žrtve kako bi oni poštovali naše. Dajte da pokušamo sačuvati mir, ne dajući srce, dušu, kičmu, glavu, ruku, nogu naše zemlje i naroda.“
Obraćajući se članicama NATO-a uključenim u bombardiranje SRJ prije 24 godine, Vučić je rekao: „Ubili ste nam 79 djece, 2500 ljudi, ne samo civila već i vojnika i policajaca.“
Vučić bi trebao znati što priča. Tijekom zračnih udara NATO-a bio je ministar informiranja. Otkad je 2012. godine postao najmoćniji čovjek Srbije, Vučić je bio i jest na funkcijama ministra obrane, premijera i šefa države. Ne bi smjela postojati sumnja u to što Vučić govori, ali je činjenica da od 1999. država Srbija nije iznijela službene podatke o broju žrtava bombardiranja NATO-a. To nije učinio tadašnji predsjednik SRJ Slobodan Milošević, koji je zbog Kosova ušao u ratni sukob s najvećom silom u povijesti svijeta, ni njegovi nasljednici Vojislav Koštunica, Zoran Đinđić, Boris Tadić, Tomislav Nikolić… Čak ni hrabri Vučić.
A posao ne bi trebao biti, što se državnog aparata tiče, tako težak. U proljeće 1999. NATO se nije upustio u nešto što se naziva tepih bombardiranje, nije uputio kopnene snage niti okupirao Srbiju uz suradnju domaćih izdajnika. Tijekom 78 dana zračnih udara NATO-a državni aparat besprijekorno je funkcionirao u centralnoj Srbiji i Vojvodini.
Usprkos tome, najpreciznije podatke o žrtvama ima beogradska nevladina organizacija Fond za humanitarno pravo (FHP).
Ta organizacija je objavila imena 754 osobe poginule u zračnim udarima NATO-a. Radi se o 454 civila i 300 pripadnika oružanih snaga. Među civilima ih je 207 srpske i crnogorske nacionalnosti, 219 su Albanci, 14 Romi, a 14 drugih nacionalnosti. Poginula su 274 pripadnika srpskih snaga sigurnosti i 26 članova Oslobodilačke vojske Kosova. Na teritoriju Srbije poginulo je 260 ljudi, u Crnoj Gori 10, a 484 na Kosovu. Što se tiče civilnih žrtava, u Surdulici je 29 osoba poginulo u dvama napadima, u bombardiranju zgrade Radiotelevizije Srbije u Beogradu je život izgubilo 16 zaposlenih, 19 civila je poginulo u Nišu, 15 u Aleksincu.
Država Srbija nije 24 godine objavila ništa slično tim podacima iako ih posjeduje.
Pred 24. godišnjicu bombardiranja NATO-a je FHP odlučio predstaviti svoj „Dosje: Srpska dobrovoljačka garda“, posvećen vojnoj organizaciji čiji su pripadnici odgovorni za niz ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, a predvodio ih je kriminalac Željko Ražnatović Arkan, koji u Srbiji ima status heroja.
Ražnatović je rođen u Sloveniji, kao maloljetnik je u Beogradu hapšen zbog krađe, silovanja i razbojništva, bježao je iz zatvora u Srbiji, Belgiji i Nizozemskoj, pucao u policajce u Srbiji i Švedskoj, ali je važio za osobu s jakim vezama u jugoslavenskom Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove.
Bio je i vođa navijača Nogometnog kluba Crvena zvezda. Što je sve, vjerojatno, pridonijelo tome da u listopadu 1990. u manastiru Pokajnica u Srbiji osnuje Srpsku dobrovoljačku gardu (SDG), poznatu i kao „arkanovci“ i „Tigrovi“, čije je prve pripadnike obučavala Specijalna antiteroristička jedinica Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Srbije. Ražnatović je u studenome 1990. uhapšen u Dvoru na Uni, naoružan pištoljima, ručnim bombama i automatskim puškama Heckler und Koch. Osuđen je na 20 mjeseci zatvora i odmah pušten na slobodu do pravomoćnosti presude.
Najpreciznije podatke o žrtvama ima beogradska nevladina organizacija Fond za humanitarno pravo (FHP). Ta organizacija objavila je imena 754 osobe poginule u zračnim udarima NATO-a
Pripadnici SDG-a polagali su zakletvu: „Tko je Srbin i srpskoga roda i od srpske krvi i koljena, a ne poš’o u boj za spas srpstva, ne imao od srca poroda, ni muškoga, ni djevojačkoga, od ruke mu ništa ne rodilo, rujno vino, ni pšenica bijela, krstom mu se ništa ne krstilo, borba časna zlu krv neka mijenja, za budućnost svih pokoljenja. Zaklinjem se s tri prsta, za ovoga svetog krsta, život dajem za spas srpstva.“
Navodno je među pripadnicima SDG-a vrijedilo geslo: „Dok sam pred vama, slijedite me, ako odstupim, ubijte me, ako poginem, osvetite me.“
U skladu s tim je oko 300 stalnih dobrovoljaca SDG-a, formacije kroz čije je redove do 1996. prošlo više od 4000 ljudi, počinilo niz ratnih zločina u Laslovu, Dalju, Tenji, Erdutu, Bijeljini, Zvorniku, na području Velike Kladuše, u Sanskom Mostu, Trnovu.
Komandant Novosadskog korpusa Jugoslavenske narodne armije (JNA) general Andrija Biorčević, govoreći o ratnim operacijama 1991. na području Vukovara, naveo je: „Opkolimo selo, Arkan uleti i ono što neće da se preda pobije i mi idemo dalje.“
Prema podacima organa sigurnosti JNA, „pripadnici SDG-a počinju akcije u kasnim večernjim satima, ulaze u hrvatske kuće, saslušavaju Hrvate i kada im se ne svidi ono što to lice priča, nožem mu vadi uši ili ga na drugi načni masakrira“.
Veliki broj tih Arkanovih srpskih vitezova imao je kriminalnu prošlost. Jedan od istaknutih komandanata oružanih jedinica Republike Srpske Krajine Dragan Vasiljković, poznatiji kao Kapetan Dragan, izjavio je da mu je Ražnatović, govoreći o sastavu SDG-a, rekao: „U spavaonici ima oko 250 godina zatvora, otprilike.“
Glavni štab SDG-a nalazio se u Beogradu, u Ražnatovićevoj kući u blizini stadiona Crvene zvezde, dok je centar za obuku bio u Erdutu.
U Erdutu je vladala stroga disciplina, što je značilo zabranu konzumiranja alkohola, sankcije kao što je zatvaranje na nekoliko dana u improvizirane zatvorske ćelije, vezivanje za jarbol, 25 udaraca pendrekom nazvanim „ustaša jedan“, nošenje kamena teškog 23 kilograma označenog s „gospodin disciplina“.
Pripadnici SDG-a imali su mjesečne plate 300 do 400 njemačkih maraka, a „oficiri“ – kapetan, major, potpukovnik, pukovnik, general – oko 1000 maraka. Oružje i opremu SDG je dobivao od ministarstava unutarnjih poslova i obrane Srbije, JNA i raznih firmi. Do vozila su dolazili i pljačkom, vrlo često džipova iz sastava međunarodnih snaga Unprofora, koje bi prefarbali, navodi FHP.
Ražnatovića su pripadnici SDG-a nazvali „komandantom“ ili „tatom“. Ranjeni članovi SDG-a liječeni su na račun MUP-a Srbije.
Zaključak je FHP-a da je jedna o osnovnih karakteristika djelovanja SDG-a bila pljačka. Sjekli su šumu i izvozili u Italiju, švercali naftu iz Đeletovaca, kao i cigarete. Bivši načelnik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske general Manojlo Milovanović je izjavio: „Karakteristika SDG-a bila je da je svaki njen povratak iz Republike Srpske i Republike Srpske Krajine bio u kolonama, koje je, pored transportera i tenkova, sačinjavao i veliki broj šlepera. Radilo se o pljački.“
Oko 30 pripadnika SDG-a bilo je uključeno 1998. i 1999. u sukobe na Kosovu, u sastavu MUP-a Srbije. U okviru SDG-a postojao je „elitni“ Vod za specijalna djelovanja, s posebnim zavjetom, nazvanim „Tigrova riječ“: „Jednoga dana, kada budeš ranjen i ostavljen od svojih na bojnom polju i dođu neprijateljske žene, djeca i psi da te rastrgnu na komade, ispali sebi metak u glavu i umri kao heroj.“
Komandant te jedinice bio je Milorad Ulemek Legija. Nakon što je RSG rasformiran u ožujku 1996. godine, Ulemek je postao komandant Jedinice za specijalne operacije Resora državne sigurnosti MUP-a Srbije i prenio je podčinjenima taj zavjet. Ulemek je osuđen na 40 godina zatvora zbog ubojstva srpskog premijera Zorana Đinđića i bivšeg predsjednika Predsjedništva Srbije Ivana Stambolića.
Od 1991., tvrdi FHP, poginulo je više od 50 pripadnika RSG-a, dok je oko 380 ranjeno.
Ražnatović je ubijen u beogradskom hotelu Intercontinental u siječnju 2000. godine. General SDG-a Milorad Ulemek u zatvoru je zbog ubojstva Đinđića i Stambolića. Kapetan SDG-a Nenad Bujošević je iza rešetaka zbog ubojstva Stambolića i četvorice članova opozicijskog Srpskog pokreta obnove. Pukovnici SDG-a Nebojša Đorđević i Rade Rakonjac ubijeni su na ulici, kao i jedan od osnivača te jedinice Slavko Mijović.
Vučić je najavio da će 22. travnja Vojska Srbije predstaviti više od 1500 komada svog oruđa i oružja – haubice, bespilotne letjelice, avione, helikoptere… To će se dogoditi na aerodromu u naselju Batajnica
Od 1991. nijedan pripadnik SDG-a nije procesuiran za ratne zločine. Vučić je najavio da će 22. travnja Vojska Srbije predstaviti više od 1500 komada svog oruđa i oružja – haubice, bespilotne letjelice, avione, helikoptere…
To će se, prema Vučićevim riječima, dogoditi na aerodromu u beogradskom prigradskom naselju Batajnici.
Iz Sombora je Vučić u petak, obraćajući se članicama NATO-a uključenim u bombardiranje SRJ 1999. godine, rekao: „Ubili ste nam 79 djece, 2500 ljudi, i ne samo civila već i vojnika i policajaca.“
Vučić je odlučio da 22. travnja snagu srpske vojske predstavi u Batajnici.
U Batajnici je u Centru za obuku policijske Specijalne antiterorističke jedinice 2001. godine otkriveno osam masovnih grobnica sa 744 tijela kosovskih Albanaca. Ubijeni su u proljeće 1999. godine.
Poslije ekshumacije su masovne grobnice zatrpane, poravnate i na njima se obavlja obuka policijskih specijalaca.
A sada slijedi i Vučićeva vojna parada.
Komentari