Broj djece migranata koja su stigla sama u Europu 2016. bio je dvostruko veći nego godinu dana prije, a ove će se godine vjerojatno povećati, no vlade nisu primjereno reagirale zbog čega su neka od njih prisiljena odati se kriminalu i prostituciji, stoji u izvješću UNICEF-a objavljenom u utorak.

Ibrahim je stidljiv, koščat tinejdžer, koji za razliku od mnogih svojih vršnjaka voli ići u školu. Kada je imao 14 godina, poslan je na putovanje koje ga je iz rodne Gambije preko Libije odvelo do Sirakuze na Siciliji.

U razgovoru za dpa dvije godine poslije, nije mogao sakriti da mu je još jako teško pričati o tome.

“Majka mi je rekla da idem”, rekao je nakon duga razmišljanja. “Dala mi je malo novca i krenuo sam. Putem sam ostao bez novca pa sam morao raditi u Libiji da bih platio putovanje”, dodao je s nelagodom, jedva čujnim glasom. “Odahnuo sam kada sam stigao ovamo”, rekao je, govoreći o svojem dolasku na obale Sicilije u siječnju 2015.

Po podacima UNICEF-a, u Italiju je 2016. stiglo 25.800 djece, dvostruko više nego prethodne godine.

I dok broj imigranata kontinuirano raste, talijanski sustav s time se teško nosi, institucije ne reagiraju sustavno i jako ovise o dobroj volji civilnog društva i dobrovoljaca.

U izvješću objavljenom u utorak, Afshan Khan, posebna koordinatorica UNICEF-a za izbjegličku i migrantsku krizu u Europi, upozorava da, “ako se ne razvije sustav skrbi primjeren broju imigranata”, postoji rizik da će djeca migranti poput Ibrahima sve češće biti primorana odati se kriminalu i prostituciji.

Khan, koja se upravo vratila s terena u Italiji, rekla je da su mnoga djeca migranti tijekom putovanja ili po dolasku u Europu bila zlostavljana. “Mnoga od te djece trebaju psiho-socijalnu skrb i žele ići u školu”, istaknula je. “Kako na to odgovorimo pokazat će kakvi smo građani.”

Ibrahimu je prva godina u Italiji bila teška. Bio je smješten u prenatrpanu kampu, izoliran i čeznuo je za kućom. No imao je sreće. Nevladina organizacija na Siciliji Accoglierete pronašla mu je privremenog zakonskog skrbnika, što je uvjet za maloljetnike koji žele ostati u Italiji.

Dodijeljena mu je Federica Bellassai, 26-godišnja pravnica iz Sirakuze, koja je skrbnica još petorici zapadnoafričkih dječaka. Ona kaže da Ibrahim ne voli govoriti o tome što je doživio na putovanju do Italije iako je od tada prošla već gotovo godina dana. “To je teško razdoblje u njihovim životima i oni mi moraju vjerovati da im mogu pomoći”, kazala je. “Važno je da znaju da se netko zauzima za njih ovdje.”

No, zbog jačanja protumigrantskog raspoloženja u Europi, spremnost za izdvajanje više sredstava i angažiranje više ljudi je slaba. S obzirom na to da se približavaju izbori u Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj, europski političari nastoje suzbiti migrantski val, a ne poboljšavati uvjete za prihvat migranata.

Federica Bellassai smatra da je to pogrešno. “Govoriti da nema prostora i zatvarati vrata odgovor je onih koje ne zanimaju rješenja”, kazala je. “Sicilija je puna, ali i dalje nastojimo biti humani. Nije riječ o prostoru, nego organizaciji.”

Ibrahim se nada da će za pet godina završiti školu i zaposliti se. “Želim da mogu platiti let kući kako bih vidio majku i sestre”, rekao je. “Jako mi nedostaju.”