Ključan je stav Suda EU–a o ‘dodatnoj usluzi’, čak i ako je ona ‘neodvojivo uključena u cijenu glavne usluge različite naravi’ da se ne smije posebno naplaćivati, a upravo tim argumentom ZAMP obrazlaže naplatu naknade za reprodukciju glazbe u ugostiteljskim i turističkim objektima

Jedna dosad pomno skrivena odluka Suda Europske unije, i to u sudskom sporu koji s Hrvatskom nema nikakve formalne veze, po svemu sudeći dramatično će utjecati na sustav zaštite autorskih prava u Hrvatskoj i naknade koje ZAMP – Stručna služba zaštite autorskih muzičkih prava Hrvatskog društva skladatelja (HDS) – mjesečno naplaćuje od desetaka tisuća ugostitelja i hotelijera koji u svojim prostorima puštaju glazbu ili u njima tek posjeduju televizor, a što su mnogi od njih otvoreno proglašavali “haračem” protiv kojega su uglavnom bezuspješno vodili niz sudskih sporova.

Spomenuta odluka Suda Europske unije dala im je za pravo i, po mišljenju nekoliko vrlo upućenih sugovornika Nacionala, nedvojbeno bi za posljedicu trebala imati ukidanje tog nameta.

Suprotno svim dosadašnjim službenim tumačenjima ZAMP–HDS-a, naime, ta sudska instanca nedvojbeno je utvrdila da se naknada za korištenje glazbe treba plaćati isključivo za objekte koji naplaćuju ulaz upravo kako bi se u njima slušala glazba – a ne, kako se dosad tumačilo, i za objekte poput restorana ili kafića u kojima glazba predstavlja tek zvučnu kulisu za osnovne usluge koje pružaju…