Nacional posjeduje originalne primjerke krajnje povjerljive interne međusobne prepiske između Miroslava Kutle, odbjegle tajkunske perjanice HDZ-a s početka stvaranja hrvatske države i Ivana Jurića Kaćunića, osebujnog poduzetnika koji se zadnjih nekoliko godina predstavljao kao vlasnik većeg broja najpoznatijih radijskih postaja u Hrvatskoj, a koji je od prošlog tjedna iznova u središtu pozornosti jer je Agencija za elektroničke medije upravo tvrtki čiji je on direktor dodijelila koncesiju koju je donedavna koristio poznati Radio 101.

Ta opsežna i u nekim aspektima šokantna dokumentacija produbljuje ono što je sam Kutle nedavno za Nacional ustvrdio – da je Kaćunić zapravo više od punog desetljeća figurirao kao njegov radnik, svojevrsni potrčko, a suštinski paravan za Kutlino vlasništvo nad nizom radijskih postaja koje je trebalo sakriti zbog nedopuštene Kutline razine koncentracije vlasništva na radijskom tržištu. Taj se njihov odnos prije par godina počeo mijenjati, jer se Kaćunić prema Kutlinim navodima odlučio odmetnuti i postati lojalan isključivo miljeu bliskom Kutlinu dugogodišnjem prijatelju i kumu, kontroverznom i ranije optuživanom zagrebačkom poduzetniku Zoranu Pripuzu.

Miroslav Kutle ima dokument s potpisom Ivana Jurića Kaćunića od 16. 3. 2012.u kojem stoji: ‘Obvezujem se na prvi poziv gospodina Miroslava Kutle izvršiti javnobilježnički prijenos navedenih udjela na Miroslava Kutlu ili fizičku ili pravnu osobu (osobe) koje on odredi’. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Dokumenti u posjedu Nacionala dodatno produbljuju intrigu povezanu s odlukom Agencije za elektroničke medije prema kojoj je upravo ponuda tvrtke Top radio, gdje se kao direktor i osnivač nominalno pojavljuje Ivan Jurić Kaćunić bila navodno najkvalitetnija za koncesiju koju je donedavna koristio Radio 101. Tu koncesiju ubuduće bi radijski trebao eksploatirati čovjek kojemu je Kutle 20. prosinca 2019. poslao pismo sljedećeg sadržaja:

“Gospodine Ivane, do nazad nešto više od dvije i pol godine imali smo svakodnevnu poslovnu komunikaciju i gotovo svaki tjedan smo se viđali na temu mandata i poslova koje sam ti povjerio. Jednostrano si iz općepoznatih razloga prekinuo našu komunikaciju, međutim to ne mijenja notorne činjenice da sam ja jedini osnivač, kreator i vlasnik radijskog sustava na čijem si čelu, da sam tebi i osobama koje si ti odabrao i za koje si jamčio povjerio da za mene i za moj račun držite udjele i prava. Podsjetio bih prema našem dogovoru i opsežnoj dokumentaciji s kojom raspolažem, obavezni ste na moj prvi poziv prenijeti povjerene udjele na osobe koje odredim. Kako namjeravam u prvim mjesecima dolazeće godine provesti opsežne statusne promjene u radijskom sustavu, bilo bi svrsishodno da iza praznika ti i po mogućnosti Hrvoje (Barišić, op.a.) i Katjan (Knok, op.a.) dođete na dogovor oko najavljenih promjena. Nadalje, molio bih te da mi žurno pošalješ (isti mi je email) financijska izvješća s analitikom za cjelokupan sustav za posljednje tri godine. Trebaju mi i precizni podaci o financijskim odnosima s braćom Pripuz i njihovom organizacijom, naime prema tvojim zadnjim izvješćima iz 2017., radijski sustav nije imao financijskih obaveza prema braći Pripuz, Kikašu (Slobodan Ljubičić, op.a.) odnosno prema nikome iz njihovog kruga. Na nedavnom sastanku njihov čovjek Nikica Jelavić prenio mi je stav Zorana Pripuza kako se neće petljati u radijski sustav, ako mu se vrati što je tamo uložio… Također je prije par dana Nikica potvrdio da će iza praznika Zoran i ostali doći na sastanak na kojem bi raščistili ove i sve druge odnose…”.

Deseci internih e-mailova njihove međusobne prepiske prethodili su ovom Kutlinu pismu. Oni svjedoče o tomu da je Kaćunić doista godinama figurirao kao Kutlin operativac na radijskom tržištu.

Jedan od tih e-mailova koji je Kaćunić poslao Kutli ne ostavlja nikakvu dvojbu oko njihova tadašnjeg međusobnog odnosa. Bilo je to prije više od desetljeća, u jednoj od više sličnih faza tajnih ortačkih preslagivanja na radijskom tržištu kojim je tada Kutle prikriveno dominirao.

Dokumenti ovjereni kod javnog bilježnika potvrđiki da je Ivan Jurić Kaćunić Mirolsavu Kutli dao tri bjanko zadužnice i od njega preuzeo 20 tisuća kuna za sto posto udjela u Narodnom radiju. PHOTO: Borna Filic/PIXSELL, Nacional

On počinje ovako: “Bok šefe! Kako si? Nadam se da je kod tebe sve ok… Žorž (Juraj Hrvačić, op.a.), nažalost, u proteklih nekoliko dana (otkada je dobio pismo), nije našao za potrebu odgovoriti, niti mi je rekao što da odgovorim, niti mi je rekao da će te zvati. Pismo je pogledao, ovlaš pročitao i ostavio kod mene na stolu. No, važno je da je prihvatio ideju o samitu u BiH. Naravno, on bi rado da je to na par sati i u Banja Luci, a Cat (Ratko Maček, op.a.) i moja malenkost mislimo da je dobro da se vidimo na dan-dva negdje na miru u bez požurivanja da nam druženje protekne u poslovnom, ali i prijateljskom ozračju. Tim tragom, osjetio sam slobodu da ti sugeriram detalje koje treba razmotriti i donijeti adekvatne odluke…

1. Moraš zaštititi svoje temeljne interese – posredno upravljanje vlasništvom preko osoba kojima ti upravljaš, a da to nije Žorž. Po tom pitanju imam cijeli prijedlog koji ću ti dostaviti prije samita u zasebnom mailu…”

Potom u istoj poruci Kaćunić Kutli elaborira situacije u nekoliko zasebnih radijskih projekata, uključujući Totalni radio i Narodni radio. Naročito je intrigantno kako je Kaćunić u istoj poruci pod sedmom točkom pisao i o Radiju 101. O tomu je napisao: “Radio 101 – svi smo se složili da preuzimanje projekta R101 putem dokapitalizacije nije dobro. Da sa sobom nosi ogromne rizike. I da treba raditi na tome da se ide na ponovno dodjeljivanje te koncesije, te da cijeli taj projekt završimo sa cca milijun kuna investicije. I Miličević i Vlajo su bili za to. Odjednom, Žorž počeo kritizirati kako smo trebali ići na dokapitalizaciju. I jučer, zadnjeg dana za davanje jamstva za dokapitalizaciju, pojavi se jedan ponuđač. Za sada, sumnje padaju na trio: Žorž, Šumanovac, Hrgarek. Ne kažem da je to istina. To ćemo saznat ovih dana. Usput budi rečeno, spominje se da je Žorž ušao u projekt Radio Cibone. To je čuo Miličević. Kada zbrojimo, Cibona, pokušaj otimanja koncesije Otvorenog i R101 – dolazimo do zaključka da Žorž ima platformu duplog sistema.

Šefe, evo – opet sam se raspisao. No, smatram ovo brifom temeljem kojeg ćeš moći donijeti vlastite zaključke. Za kraj htio bih naglasiti, svoja razmišljanja iznosim u dobroj vjeri – moralno i odgovorno…”.

Nacional posjeduje i e-mail poruku u kojoj je Kaćunić Kutli poslao prijedlog kompletne nove organizacije vlasništva nad radijskom scenom. Taj e-mail započinje s dvije velike tablice u kojima je Kaćunić pobrojao u tom trenutku organizaciju vlasništva nad većim brojem radijskih postaja na hrvatskoj radijskoj sceni te uprave koje su tada tim sustavom upravljale.

U tablici vlasništva, čiju presliku Nacional ekskluzivno objavljuje, Kaćunić je formirao šest stupaca sa sljedećim kategorijama: društvo, postotak vlasništva, nominalno vlasništvo, realno vlasništvo, posredništvo, te društva u vlasništvu.

Kaćunić je potom u istoj tablici doslovno priznao da on figurira kao paravanski vlasnik za Miroslava Kutlu. Primjerice, tada je napisao kako on za Kutlu drži 25 posto u Obiteljskom radiju. Jednako toliko za Kutlu je tada držao Juraj Hrvačić, dok je Rojko Zamora drugu polovicu vlasništva držao za Juraja Hrvačića. Iz istog e-maila proizlazi da je Hrvačić tada za Kutlu držao 40 posto vlasništva u Radio Croatiji, a Katijan Knok 30 vlasništva za Kutlu u Totalnom radiju. Posebno je intrigantno to da je 10 posto vlasništva u Totalnom radiju za Kaćunića držao Hrvoje Barišić. Isti onaj Barišić koji je odnedavna preuzeo direktorske pozicije u većem broju radijskih postaja u kojima je Kaćunić sve do prije par tjedana bio direktor. Pa se otvara pitanje je li Barišić i danas samo paravan za Kaćunića u tim radijskim postajama u manevru koji je trebalo provesti kako bi se Kaćunić uopće mogao kandidirati za koncesiju koju je donedavno koristio Radio 101.

Kaćunić dalje u istoj poruci piše što je glavni cilj prijedloga nove organizacije vlasništva: “zaštititi temeljna prava iskonskog osnivača”. Iz strukture i sadržaja kompletne poruke nedvojbeno proizlazi da Kaćunić podrazumijeva da je taj iskonski osnivač Miroslav Kutle. Zanimljivo je da se već u tom periodu spominje tvrtka pod nazivom Top radio, istog naziva kao i tvrtka koja je nedavno dobila koncesiju koju je donedavno koristio Radio 101. Prema Kaćunićevu tadašnjem prijedlogu, trebala je to biti “tvrtka kapitala za projekt mreže i ujedno računovodstveno financijske službe s posebnim zadacima monitoringa i stvaranja i zaštite banke podataka”. Evo kako je Kutli tada lojalni Kaćunić u istom e-mailu objasnio koja je ideja tvrtki kapitala u njihovu tajnom ortačkom projektu: “… po ovom prijedlogu dvije su tvrtke kapitala – Narodni radio i Top radio; u obje tvrtke imamo jednog osnivača i jedinstvenu osobu (moju malenkost); drugim riječima, imamo minimum ljudi koji znaju istinu; preko tvrtki kapitala trebali bi se ostvarivati osnovni interesi tvoji i Catovi – plasman dobiti.”

Kutle je od Nikice Jelavića najprije dobio poruku da se Zoran Pripuz (na slici) neće petljati u radijski sustav ako mu se vrati što je uložio. PHOTO: Zeljko Lukunic/PIXSELL

Koliko su Kaćunić i Kutle intenzivno diskutirali otkriva i sljedeće poruka koju je Kaćunić Kutli poslao tijekom provođenja operacije preslagivanja odnosa među tajnim ortacima. Njih dvojica tajne ortake nazivaju nadimcima, a ključnim su tada smatrali rješavanje odnosa sa Žoržom.

Tu poruku Kaćunić počinje ovako:

“Dragi prijatelju, nakon sati provedenih u razmišljanju o sadržajima našeg razgovora u Sarajevu i zaključaka da se treba brzo djelovat i polučit pobjedničke rezultate, predlažem akcijski plan „Konačno rješenje“ koji se sastoji od intenzivnih operativnih djelovanja na više razina. Naime, mišljenja sam prije nego kreneš u konačnu operaciju prema Žoržu, da njega i sina mu treba dovesti u uvjerenje da je pametno da se iz projekta treba „izvesti“ Cata i da on i ti trebali biti 50:50 u svemu…

Jučer sam bio s Catom. Bio je jako nepovjerljiv prema nama. Uvjeren da si se ti sa Žoržom sve dogovorio itd. Rekao sam mu da ja tebi i dalje vjerujem. Da sam neki dan bio kod tebe i da smo o svemu razgovarali. Objasnio si mi da si se odlučio na ovakav potez jer su Žoržove aktivnosti išle predaleko i da se radilo o tvojoj, njegovoj i mojoj glavi. Upozorio si me da Silni nije čist. Odlučio si napravit obrat. Smirit situaciju. Dati Žoržu priliku da popegla sva sranja. No da i dalje imaš iste stavove o Žoržu i da ćeš se s njim obračunati na svoj način, legalno i s papirima koje imaš. No, da o tome nećeš i nisi nikome ništa rekao. Da to nije nepovjerenje prema njemu i meni, već taktika. Nakon što sam mu to rekao pitao je: „Znači ti mu vjeruješ?“ Odgovorio sam mu: „Da! Posebno jer Miro, između ostalog, želi tebi kroz ove nove odnose osigurati materijalnu sigurnost“. On je na to rekao: „Onda si me smirio. Ovo sve skupa me jako uznemirilo“. Jasno sam mu rekao da si ti nama prirodni partner. Da si cijelo vrijeme jako naklonjen nama. I da mi sad moramo pokazat da smo uz tebe. Jer, u ovoj zadnjoj fazi možemo očekivat Žoržovo približavanje i njemu i meni. I da sa Žoržom ne smijemo trgovati. Obećao je da neće. Nakon toga sam ga pitao: „Jesi li ti spreman odigrati igrokaz po kojem si, nakon svega, voljan izići iz sustava uz određenu pravičnu naknadu? Sve radi jednostavnije provedbe zadnje faze. I da to bude provedeno uvjerljivo, ali i diskretno?“ On je rekao: „Ako ti to od mene tražiš i jamčiš da me Žorž neće izigrati i da neću ostat bez svega – hoću. Napravit ću to za tebe i Mira. Samo se moramo dogovorit kako će taj igrokaz izgledat“…”

Imao je taj igrokaz više živopisnih činova. U jednoj fazi koja je prethodila obračunu s Hrvačićem, Kaćunić, Kutle, Juraj Hrvačić i Ratko Maček, nekoć glasnogovornik vlade Ive Sanadera, pripremali su tajni ortački ugovor o svom prikrivenom suvlasništvu nad dvadesetak radijskih postaja širom Hrvatske. Kutle, Hrvačić i Maček trebali su imati po trideset, a Kaćunić deset posto suvlasništva u toj radijskoj mreži.

Potom je u jednoj fazi tog igrokaza Kaćunić prvo 5. ožujka 2012. kod javnog bilježnika Vladimira Marčinka u Zagrebu preuzeo sto posto poslovnih udjela u Narodnom radiju.

Dva dana kasnije, 7. ožujka 2012., Kaćunić je pristupio u javnobilježnički ured Marije Marković u Banjoj Luci i zamolio je da sačini Ponudu za sklapanje Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu Narodni radio za Miroslava Kutlu. U toj ponudi, među ostalim, pisalo je:

“Ja Jurić-Kaćunić Ivan dajem gospodinu Miroslavu Kutli pravo kupovine mog poslovnog udjela u društvu i to 100 poslovnih udjela u ukupnom nominalnom iznosu od 20 tisuća kuna, što predstavlja sto posto osnovnog kapitala društva, a za slučaj njegove smrti njegovim nasljednicima, neopozivo nudim kupovinu i preuzimanje navedenog poslovnog udjela u društvu po cijeni koja odgovara nominalnom iznosu poslovnih udjela. Ova ponuda je obavezujuća i vrijedi deset godina računajući od dana davanja ove ponude. Ova ponuda ne gubi učinak u slučaju smrti ponudioca ili gubitka poslovne sposobnosti ponudioca. Istovremeno se ja, Jurić-Kaćunić Ivan odričem od prava na povlačenje ove ponude…”

Devet dana kasnije, 16. ožujka 2012., Kaćunić je potpisao potvrdu o primitku kojom je izjavio i potvrdio da je od Kutle primio 20 tisuća kuna za stopostotni udio u Narodnom radiju. I obavezao se na prvi poziv Miroslava Kutle izvršiti javnobilježnički prijenos navedenih udjela na Kutlu. U potvrdi dalje piše: “Istovremeno izjavljujem da gospodinu Miroslavu Kutli od današnjeg dana priznajem isključivo pravo vlasništva na navedenim poslovnim udjelima, pravo upravljanja društvom temeljem navedenih udjela, kao i sva ostala prava koja iz tih udjela proizlaze.”

Ponuda za sklapanje ugovora o prijenosu poslovnog udjela u društvu Narodni radio d.o.o. koji je Ivan Jurić Kaćunić potpisao kod javne bilježnice Željke Maroslavac 24. srpnja 2013.. PHOTO: Nacional

Nacional je u ožujku, usred Kutlina obračuna s braćom Pripuz, koje je upravo preko Nacionala optužio da su mu preoteli radijsko carstvo, objavio kako taj dokument potvrđuje da je Kaćunić tada zapravo bio Kutlin paravan u Narodnom radiju.

Jer kako drugačije objasniti da je on stopostotno vlasništvo nad tom radijskom postajom Kutli prodao na temelju ponude koju mu je ranije potpisao, a kojom se obavezao da mu Narodni radio prepiše u kompletno vlasništvo samo za 20 tisuća kuna.

Ali kasnije se sve to skupa više puta zakompliciralo, o čemu je Nacional također objavio ekstenzivnu poslovnu prepisku.

Kutle za navodnu otimačinu radijskog sustava proziva svog kuma Zorana Pripuza. Njega optužuje da je Kaćunića nagovorio da mu otkaže poslušnost i ostavi ga izvan kontrole radijskog sustava na koji Kutle polaže vlasnička prava. On je, prema tvrdnjama izvora bliskih Kutli, skriven iza mreže paravanskih vlasnika koji čuvaju svoje udjele za Kutlin račun. A Kaćunić je, prema Kutlinim tvrdnjama, samo jedan od tih paravanskih vlasnika koji se odmetnuo pod okrilje Zorana Pripuza.

Sada se isti taj Kaćunić pojavio kao kandidat čija je ponuda ocijenjena najboljom za preuzimanje koncesije koju je donedavno koristio Radio 101. Ništa od navedenoga, uključujući ranije objavljenu dodatnu dokumentaciju o prikrivenoj nedopuštenoj koncentraciji vlasništva nad većim brojem radijskih postaja s Kaćunićem kao protagonistom tih manipulacija, nije navelo da Agenciju za elektroničke medije da posumnja u Kaćunićevo poštenje, transparentnost i kredibilitet.