Velik dio njegovog opusa smatra se klasikom američke literature, a neka od njih doživjela su i ekranizaciju. Junaci njegovih djela obično su borci, grubijani, idealisti, dokoni milijunaši… opisani s malo riječi, jednostavno, ali snažno, s izraženim psihološkim obilježjima.

Hemingway radnju predstavlja objektivno, sažetim opisima, kratkim rečenicama, dijaloškom formom izlaganja, kolokvijalnim jezikom. Iako su mnogi oponašali njegov sirovi stil, iza Drugog svjetskog rata počeli su ga sve manje cijeniti. Onda se pojavio s posljednjim djelom ‘Starac i more’, koje mu priskrbljuje Pulitzera i Nobela, te mjesto među najistaknutijim američkim piscima.

Kad god je putovao, a bio je strastveni putnik, obavezno je nosio tri stvari: udice, pušku i pisaću mašinu. Volio je intenzivno življenje koje je podrazumijevalo putovanja, lov, koridu, piće, žene. On je istovremeno putovao, ratovao, uživao u ljepotama života i – neprekidno pisao. Putovanja i intenzivan život osiguravali su mu zanimljivu građu za pisanje, a pisanje mu je omogućilo da putuje i živi intenzivnim životom. A onda, kada je osjetio da čelično zdravlje popušta i onemogućava život kakav je želo  živjeti, 2. srpnja 1961. izvršio je samoubojstvo lovačkom puškom. Završio je kao i njegov otac 1928. godine.