Nacional je proteklog tjedna doznao da je varaždinska tvrtka Vodogradnja, izvođač radova na 400 tisuća eura vrijednom gradskom projektu sadnje oko 1329 stabala u Virovitici, podatak od koga i po kojoj cijeni kupuje sadnice proglasila “poslovnom tajnom” usprkos tome što je magistar šumarstva i oporbeni vijećnik u virovitičkome gradskom vijeću Siniša Prpić, predsjednik lokalne Hrvatske stranke pravne države (HSPD), javno iznio sumnju da su sadnice posađene u sklopu tog projekta i deset puta skuplje od uobičajene cijene. Prema Prpićevu tumačenju, cijena jednog stabla u tom projektu penje se i na deset puta višu svotu u odnosu na uobičajene cijene sadnica Hrvatskih šuma te dosiže čak 399 eura, što je “mirovina svakog četvrtog umirovljenika u Hrvatskoj”.

Nacional se proteklog tjedna uvjerio da je takve cijene teško braniti jer, primjerice, sadnica crnog bora, koju među ostalim u Virovitici sadi varaždinska Vodogradnja, po uobičajenom cjeniku Hrvatskih šuma iznosi 14 eura bez PDV-a, pri čemu rasadnici Hrvatskih šuma za veće količine daju popust čak i od dvadeset posto. Činjenica, dakle, da tvrtka izvođač – varaždinska Vodogradnja, inače u vlasništvu tvrtke Radnik moćnog križevačkog građevinskog poduzetnika i utjecajnog člana HDZ-a Mirka Habijanca – ključni podatak koji bi mogao opovrgnuti javno iznesene sumnje u namještanje natječaja i nepropisno trošenje državnog i gradskog novca, proglašava “poslovnom tajnom”, osnažuje prigovore koje je javno iznio Siniša Prpić, naročito kada se zna da su cijeli projekt, od natječaja do izvedbe, provela tijela i tvrtke čiji čelnici imaju važnu poveznicu – članstvo u HDZ-u.

Gradonačelnik Virovitice, poznati HDZ-ovac Ivica Kirin, bivši ministar unutarnjih poslova, pokrenuo je projekt ‘Grad koji diše’ te će posaditi ukupno 2500 stabala. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

Želeći razjasniti plaćaju li nositelji spomenutog projekta pod nazivom “Grad koji diše” – a to su Grad Virovitica, čiji je načelnik Ivica Kirin, i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji vodi Mario Šiljeg – uistinu sadnice i deset puta skuplje, kako tvrdi šumarski stručnjak i oporbenjak Siniša Prpić, Nacional je proteklog tjedna zatražio objašnjenja od svih nositelja tog projekta: varaždinske Vodogradnje koja izvodi radove te Grada Virovitice i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji projekt plaćaju u omjeru 20 posto Grad i 80 posto Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Ključna rečenica u odgovorima koje smo primili jest ona iz objašnjenja Vodogradnje Varaždin, u kojoj stoji kako informacije “o ugovornim odnosima trgovačkog društva Vodogradnja Varaždin d.o.o. i njegovih dobavljača predstavljaju poslovnu tajnu te vam predmetne nismo u mogućnosti dostaviti”. Istodobno, voditeljica Odsjeka za protokol i odnose s javnošću Grada Virovitice Martina Bašić u svom nas je odgovoru izvijestila kako “sukladno ugovorenom troškovniku nije definirana sama cijena sadnice”, a “s obzirom na to da u stavci troškovnika nije izražena sama cijena sadnice, poslan je upit ugovorenom izvođaču radova na koji do trenutka slanja nismo dobili odgovor te vas upućujemo da se obratite ugovorenom izvođaču, odnosno Vodogradnji d.o.o. te zatražite podatak o pojedinoj vrijednosti stabala i o kojoj se vrsti radi.”

Drugim riječima, Grad Virovitica ne samo da ne zna koliko plaća sadnice drveća, nego od ugovorenog izvođača nije dobio ni odgovor na to pitanje koje bi, po logici stvari, moralo biti među prvima kada se dogovara takav posao. Kada je, pak, Nacional pitao Vodogradnju od koga kupuju sadnice i koliko one koštaju, dobili smo odgovor kako je riječ o “poslovnoj tajni”. Pa tko ne bi pretpostavio kako “nešto tu ne štima”? I nije li neobično da Grad Virovitica tvrtku plaćenu novcem građana Virovitice, a pritom još i novcem europskih fondova ili novcem hrvatskih poreznih obveznika, ugovorom nije obvezao da mu dostavi elementarni podatak – onaj o cijeni po kojoj plaća sadnice? Jer iz cjenika Hrvatskih šuma može se doznati kako cijena sadnice, primjerice, hrasta kitnjaka iznosi oko 35 eura, hrasta lužnjaka 32 eura, lipe 35 eura, breze 17 eura… Upućeni izvori s kojima je razgovarao Nacional tvrde kako ukupna cijena po jednoj sadnici od onih posađenih u Virovitici, čak da su sađene i najskuplje, sa svom popratnom opremom nije mogla biti viša od 100 eura – a ako je tako, kamo je nestala razlika od čak dvjesto do tristo eura po sadnici? A prema najavama gradonačelnika Virovitice Ivice Kirina, riječ je tek o prvoj fazi projekta: planiraju se i sljedeće, koje bi mogle premašiti ukupni iznos od dva milijuna eura; za drugu fazu, kažu u Gradu Virovitici, novac je već odobren.

Prva faza projekta “Grad koji diše” traje otprilike godinu dana. Kako stoji na mrežnim stranicama Grada Virovitice, odobrena je u prosincu 2022., a osamdeset posto troškova, 354.917,23 eura, snosi Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, dok ostalih 20 posto osigurava proračun Grada Virovitice. Raspisan je natječaj na koji su se javila dva ponuditelja: Zajednica ponuditelja Vodogradnja d.o.o. Varaždin i Cvjećarsko-trgovački obrt “Frezija” te, zajedno, virovitički komunalac Flora VTC d.o.o. i Arbornig j.d.o.o. Zanimljivo, usprkos tome što virovitička Flora ne bi imala troškove dovoza sadnica i prijevoza materijala iz Varaždina, povoljnija ponuda bila je ona Vodogradnje i Frezije, pa je lokalna tvrtka, koju vodi utjecajni član lokalnog HDZ-a Željko Iharoš, izgubila posao vrijedan gotovo pola milijuna eura, precizno 443.646,54 eura. Ugovor su 18. listopada prošle godine potpisali gradonačelnik Virovitice Ivica Kirin i direktor varaždinske Vodogradnje Mario Lacković, a tom je prigodom gradonačelnik Kirin iznio ambiciozan desetogodišnji plan koji daleko nadilazi prvu fazu projekta “Grad koji diše”.

“U sljedećih desetak godina cilj nam je potpuno revitalizirati gradske ulice, posaditi drvorede čak i na nerazvrstanim cestama, što smo već i počeli raditi, kako bismo ozelenili naš grad i uklopili urbani dio s područjem Bilogore”, izjavio je Kirin dodajući kako će “ukupno u sljedeće dvije godine biti posađeno 1630 stabala preko natječaja na koje se prijavljujemo”. Direktor Lacković tada je objasnio kako je, u prvoj fazi, “od ukupno 1329 stabala, sedam do osam vrsta po oko 200 komada od svake vrste”, ali nije precizirao cijenu niti rekao o kojim se vrstama radi. Grad Virovitica izvijestio je kako je izvođač radova početkom studenoga prošle godine uveden u posao te kako se početak radova očekuje sredinom tog mjeseca.

Fotografije pristigle Nacionalu dokazuju da su sadnice debele pet, a ne 15 centimetara kako tvrdi virovitički gradonačelnik Kirin. FOTO: Privatna arhiva

Posao je očito i počeo jer je HSPD u rujnu ove godine, na konferenciji za novinare na jednome od mjesta gdje su sadnice posađene, ustvrdio kako je “projekt sadnje nešto više od 1300 stabala težak 480 tisuća eura i ne treba biti veliki matematičar da izračunamo kako jedna sadnica dođe 365 eura”, što je “mirovina svakog četvrtog stanovnika Hrvatske”. Na aktualnom satu sjednice Gradskog vijeća poslije te konferencije za novinare projekt je, odgovarajući na tvrdnje Siniše Prpića, branio gradonačelnik Kirin. Govoreći o cijeni sadnica, neodređeno je rekao kako je “u cijenu jedne sadnice uračunata nabava, doprema, sadnja sadnice, zalijevanje, nabava kolaca te učvršćivanje kolcima”. Podsjećajući kako se u sklopu prve faze projekta “Grad koji diše” sadi ukupno 1329 stabala, Kirin je, prema izvještaju na mrežnim stranicama Grada Virovitice, dodao da su Gradu “odobrene tri faze projekta ‘Grad koji diše’ koje će sufinancirati Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kao i Pilot projekt razvoja zelene infrastrukture i/ili kružnog gospodarenja prostorom i zgradama užeg centra grada Virovitice, a u sklopu svih njih na području grada bit će posađeno više od 2548 novih stabala”.

“Prva faza projekta ‘Grad koji diše’ je u provedbi, za drugu fazu uskoro očekujemo raspisivanje nabave, dok treća faza još nije u provedbi. Za Pilot projekt razvoja zelene infrastrukture, koji je također odobren, u tijeku je izrada glavnog projekta. Sva četiri projekta vrijedna su više od dva milijuna eura”, kazao je gradonačelnik Kirin. On je, želeći opravdati visoku cijenu pojedine sadnice, rekao i kako su pojedine sadnice debele i petnaestak do dvadeset centimetara, što ih čini skupljima, ali je Nacional u posjedu fotografija koje dokazuju suprotno: sadnice lipe i bora, zasađene u sklopu projekta “Grad koji diše”, debele su, pokazuju fotografije, pet i šest centimetara.

Magistar šumarstva i oporbeni vijećnik u virovitičkome gradskom vijeću Siniša Prpić, predsjednik HSPD-a, sumnja da su sadnice posađene u sklopu projekta i deset puta skuplje od uobičajene cijene. FOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

Želeći razjasniti nedoumice, Nacional je varaždinskoj Vodogradnji u srijedu, 23. listopada, poslao pitanja u kojima smo željeli doznati preciznu specifikaciju cijene jedne sadnice te od koga kupuju sadnice i po kojoj cijeni. Zanimala nas je i cijena najskuplje i najjeftinije sadnice sa i bez dodatnih troškova kao što su kolci i trake za pridržavanje sadnice, vreće za navodnjavanje i ostalo. Zanimalo nas je koju vrstu drveća sade te jesu li Gradu Virovitici i Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost poslali precizan pismeni plan kupnje sadnica i utroška novca, kao i koji je mehanizam kontrole utroška novca za prvu fazu projekta „Grad koji diše“.

Odgovor smo primili u petak, 25. listopada, i u njemu, među ostalim, stoji: “U odnosu na Vaše upite o ugovornim odnosima trgovačkog društva Vodogradnja Varaždin d.o.o. i njegovih dobavljača, iste informacije predstavljaju poslovnu tajnu te vam predmetne nismo u mogućnosti dostaviti, dok vas u odnosu na upite o preciznom pismenom planu kupnje sadnica i utroška novca, dostave istog Gradu Virovitici i Fondu za zaštitu okoliša te mehanizmu kontrole utroška novca ponovno upućujemo da u okviru osnovnog i primarnog istraživačkog novinarstva, pročitate javno dostupni sklopljeni Ugovor, odnosno analizirate dokumentaciju javne nabave te zatim utvrdite temeljem kojih bi to odredaba istih, proizlazile predmetne obveze trgovačkog društva Vodogradnja Varaždin d.o.o.”

Nacional je pitanja istoga dana, u srijedu, 23. listopada, poslao i Gradu Virovitici, a dva dana kasnije odgovorila nam je voditeljica Odsjeka za protokol i odnose s javnošću Martina Bašić. Odgovarajući na pitanje o preciznoj specifikaciji cijene jedne sadnice u prvoj fazi projekta, u sklopu kojega je najavljena sadnja 1329 stabala, Bašić je odgovorila: “Sukladno ugovorenom troškovniku, koji je sastavni dio Ugovora o izvođenju radova na provedbi projekta ‘Grada koji diše’ – 1. faze, a za koji ste poslali upit, nije definirana sama cijena sadnice. U svakoj pojedinoj stavci obuhvaćeno je sljedeće: nabava, doprema i sadnja svakog pojedinog stabla s određenom vrstom i specifikacijom stabla, jednokratno zalijevanje, nabava i postava kolaca te učvršćivanje gurtnama, kao i sav potrošni materijal te jednokratno zalijevanje. S obzirom na to da u stavci troškovnika nije izražena sama cijena sadnice, poslan je upit ugovorenom izvođaču radova na koji do trenutka slanja nismo dobili odgovor te Vas upućujemo da se obratite ugovorenom izvođaču, odnosno Vodogradnji d.o.o. te zatražite podatak o pojedinoj vrijednosti stabala i o kojoj se vrsti radi.”

Na pitanje o točnoj cijeni najskuplje i najjeftinije sadnice sa i bez dodatnih troškova kao što su kolci i trake za pridržavanje drveta, vreće za navodnjavanje i ostalo, te koja se vrsta drveća sadi i koje je najskuplje, a koje najjeftinije, Bašić je odgovorila: “Najveća stavka iznosi 399,09 eura bez uračunatog PDV-a, a najjeftinija 240,63 eura, također bez uračunatog PDV-a. Najskuplja stavka iznosi 399,09 eura bez uračunatog PDV-a, a u navedenu stavku uključeni su svi radovi i nabava materijala potrebnog za sadnju koji smo prethodno naveli. U najskupljoj stavci, osim navedenog, nalazi se i nabava samog stabla, a riječ je o Hrastu mladuncu (lat. Quercus pubescens) i Crnom boru (lat. Pinus nigra), dok se u najjeftinijoj stavci radi o vrsti Hrastu ceru (lat. Quercus cerris).”

Izvještaj lokalnog portala Virovitica.net o presici HSPD-a na kojoj su upozorili da projekt provodi tvrtka HDZ-ova donatora. FOTO: Screenshot

Na pitanje od koga tvrtka izvođač, Vodogradnja Varaždin, kupuje sadnice, odgovoreno je ovako: “Temeljem Ugovora o izvođenju radova izvođač nije dužan obavijestiti investitora – Grad Viroviticu, gdje nabavlja sadnice. Izvođač radova je dužan pridržavati se troškovnika i specifikacije stabala te dostavlja biljne putovnice kao dokaz o nabavljenoj biljnoj vrsti stabla. Pregled kvalitete dostavljenih stabala utvrđuje ovlašteni nadzorni inženjer koji ujedno nadzire i kvalitetu izvođenja radova, odnosno sadnje.”

Nacional je pitao i je li izvođač Gradu Virovitici i Fondu za zaštitu okoliša poslao precizan pismeni plan kupnje sadnica i utroška novca te je glasnogovornicu Bašić molio da pošalje taj plan, ali odgovor je ovakav: “Temeljem Ugovora o sufinanciranju, koji je sklopljen s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, plan sadnje i utroška sredstava izvođač radova i Grad Virovitica nisu dužni dostavljati Fondu, izuzev ako Fond to sam ne zatraži. Također, sukladno Ugovoru o izvođenju radova, izvođač nije dužan dostavljati plan kupnje sadnica i utrošak novca.”

Na pitanje kako Grad Virovitica kontrolira utrošak novca za prvu fazu projekta, glasnogovornica Bašić je odgovorila: “Grad Virovitica radove plaća temeljem privremenih ispostavljenih situacija, a kao dokaz obavljenim radovima služi Građevinska knjiga i dnevnik te kontrola na terenu koju vrši nadzorni inženjer.” Iz odgovora glasnogovornice Grada Virovitice, dakle, proizlazi kako Grad ne zna koliko košta jedna sadnica premda zna iznos najskuplje i najjeftinije stavke. Štoviše, Vodogradnja naručitelju posla, Gradu Virovitici, nije odgovorila na pitanje koliko košta jedna sadnica. Povrh toga, Vodogradnja financijere, Grad Viroviticu i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, nije dužna obavijestiti ni o tome od koga kupuje sadnice ni o planu sadnje i utroška novca.

Nacional je objašnjenje potražio i u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Pitanja smo poslali glasnogovornici Fonda Lidiji Tošić, želeći doznati financira li se projekt “Grad koji diše” iz fondova EU-a ili iz hrvatskih izvora te kako Fond za zaštitu okoliša kontrolira utrošak tog novca. Glasnogovornicu Tošić pitali smo i o cijenama sadnica te od koga tvrtka izvođač, Vodogradnja d.o.o. Varaždin, kupuje sadnice, kao i je li Vodogradnja Gradu Virovitici i Fondu za zaštitu okoliša poslala precizan plan utroška novca. Tošić nam je odgovoria u ponedjeljak, 28. listopada, a odgovor glasi ovako: “Projekt ‘Grad koji diše’ jedan je od ukupno 201 projekta koji su odobreni u sklopu javnih poziva za sufinanciranje mjera prilagodbe klimatskim promjenama u svrhu jačanja otpornosti urbanih sredina. Radi se o nacionalnim sredstvima koja su osigurana kroz budžet Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a ne iz EU izvora financiranja. S obzirom da je predmetni zahtjev udovoljavao svim uvjetima javnog poziva, Fond i Grad Virovitica sklopili su u veljači 2023. godine ugovor o sufinanciranju predmetnog projekta u visini od 80% opravdanih troškova, odnosno do 354.917,23 eura. Kao i kod svih ostalih projekata za koje su s korisnicima zaključeni ugovori o sufinanciranju, Fond prati namjensko korištenje odobrenih sredstava. U svrhu toga kontroliraju se dostavljeni zahtjevi za isplatu sredstava koji moraju biti potkrijepljeni plaćenim računima i ostalom vjerodostojnom dokumentacijom za izvedene usluge i radove te nabavljenu opremu, a koja također uključuje i fotodokumentaciju provedenog projekta. Uz stručno-tehničku, financijsku i pravnu kontrolu djelatnici Fonda također na licu mjesta provjeravaju jesu li potraživani troškovi za radove i opremu stvarno i izvedeni. Što se tiče prve faze projekta ‘Grad koji diše’, u sklopu kojeg je predviđena sadnja 1329 stabala, Fond još nije zaprimio zahtjev za isplatom sredstava. Grad Virovitica kao korisnik sredstava obvezna je provesti postupak javne nabave te Fond na isti nema utjecaja. S obzirom da nismo još zaprimili zahtjev za isplatu sredstava na temelju kojeg bi, nakon provjere sve relevantne dokumentacije, isplatili sredstva, nemamo ni informaciju je li i od koga korisnik nabavio sadnice i za koliku cijenu. Sukladno ugovoru, maksimalni rok za provedbu cijelog projekta je 36 mjeseci.”

Ivica Kirin jedan je od najdugovječnijih gradonačelnika u Hrvatskoj. Vodi grad od 2003. godine, a njegov gotovo dvadesetogodišnji mandat teško bi se mogao opisati drukčije nego kao uspješan: Virovitica je u Kirinovu mandatu, uvelike zaslugom vještog korištenja europskog novca, dobila posve novo lice. Temeljito je, među ostalim, obnovljen lijepi barokno-klasicistički dvorac Pejačević s početka 19. stoljeća s parkom u središtu grada koji je pomlađen i temeljito preuređen, pa je staro središte grada, po kojemu je Virovitica vjerojatno najpoznatija, dobilo posve novi sjaj. Kirin je položaj gradonačelnika bio napustio od 2005. do 2008., kada je bio ministar unutarnjih poslova u vladi Ive Sanadera. Iz tog razdoblja potječe jedan od dvaju neugodnih skandala koji su obilježili Kirinovu inače uspješnu karijeru gradonačelnika: bio je optužen u jednom kraku afere Fimi media – jednom od skandala zbog kojih je bivši premijer Sanader završio u zatvoru – da je od 2006. do 2008. zloupotrijebio položaj i ovlasti tako što je, kao ministar unutarnjih poslova, stručnim službama u MUP-u naložio da dvije promidžbene kampanje ugovore izravno s Fimi medijom. Time je, prema optužnici, znao da se tako prikuplja novac za financiranje HDZ-a, bez obzira na financijsku štetu za MUP. No Kirina je Županijski sud u Zagrebu 2019. oslobodio, a presudu je dvije godine kasnije, 2021., pravomoćno potvrdio i Vrhovni sud. Sve vrijeme suđenja, zanimljivo, Kirin je bio gradonačelnik Virovitice, i ne samo to: na lokalnim izborima 2017. osvojio je 60,50 posto glasova i peti uzastopni gradonačelnički mandat, koji je šesti put potvrdio 2021., iste godine kada ga je Vrhovni sud pravomoćno oslobodio krivnje.

Iste te godine, 2021., Kirin je oslobođen i sumnje koju su protiv njega i dviju njegovih suradnica u gradskoj administraciji u kaznenoj prijavi iznijeli Živi zid, Darko Lešković, Nikola Grmoja i Gordana Mišić, osumnjičivši ih da su sudjelovali u šokantnom nestanku čak 17 milijuna kuna iz proračuna Grada Virovitice. Riječ je bila o javnosti poznatom, iznimno neugodnom slučaju samoubojstva pročelnika za financije i gospodarstvo Grada Virovitice Siniše Palma, nakon kojega je gradonačelnik Kirin sam objavio kako u gradskoj blagajni manjka tolika svota, kao i da je taj novac pronevjerio sam Palm potrošivši ga na kockanje. Nakon iscrpne istrage, praćene snažnim medijskim sumnjama u način kojim je Kirin upravljao tim potresnim događajima, Uskok je u travnju 2021. odbacio sve sumnje u Kirina i ostale, potvrdivši u opsežnom izvješću ono što je Kirin ustvrdio odmah poslije Palmova samoubojstva: da “iz sadržaja provedenih izvida ne proizlazi da bi bilo tko, osim Siniše Palma, na bilo koji način sudjelovao u protupravnom prisvajanju novca na štetu Grada Virovitice ili prikrivanju navedenih radnji, slijedom čega nema ni osnovane sumnje da bi prijavljene osobe počinile kaznena djela za koja se terete”, prenijeli su mediji dio izvješća Uskoka. Danas, tri godine kasnije, kada je riječ o projektu “Grad koji diše”, neprijeporna je činjenica da sve odgovorne za njegovu provedbu – čelnike Grada Virovitice i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kao i obje tvrtke nositeljice prijave na natječaj, virovitičku Floru i varaždinsku Vodogradnju, koja posluje u sklopu križevačke tvrtke Radnik poduzetnika Mirka Habijaneca – povezuje jedna nit: članstvo i utjecaj u HDZ-u, od gradske do nacionalne razine.