U sklopu drugog festivala Ljetna klasika Opere HNK Ivana pl. Zajca u pulskoj Areni izvest će se tri iznimne izvedbe. Verdijeva „Aida“, s Kristinom Kolar u naslovnoj ulozi, bit će izvedena 25. Srpnja, a dirigirat će Ville Matvejeff. Glasovita Beethovenova „Deveta simfonija“ izvest će se 27. srpnja, a Bizetova „Carmen“, u kojoj će naslovnu ulogu tumačiti Ivana Srbljan, bit će izvedena 1. kolovoza. Objema predstavama dirigirat će 38-godišnji Bugarin Yordan Kamdzhalov.

Nacional: Pulska Arena je pravo mjesto za „Carmen“, slažete li se? Savršeno se preklapa sa Sevillom i arenom za koridu.

Da, u potpunosti se slažem. „Carmen“ koja 1. kolovoza dolazi u Arenu naprosto me oduševila, kreativni tim postavio je inscenaciju kakvu do sada nikada nisam vidio. Publika može očekivati izvanredno iskustvo.

Nacional: „Carmen“ je puna strasti, ljubavi, mržnje… Što za vas predstavlja ta opera?

Obožavam ovu operu. Ona je ujedno bila i moj operni debi u berlinskoj kući Komische Oper te me za nju veže mnoštvo uspomena i nagrada. Kod „Carmen“ me najviše oduševljava strast, a Ivana Srbljan, koja nastupa u naslovnoj ulozi, te Aljaž Farasin, njezin scenski partner u ulozi Don Josea, tu strast savršeno iznose. Ne govorim tu samo o njihovom pjevačkom umijeću nego i o kemiji i glumačkoj snazi. Također, ova opera u sebi nosi snažnu poruku slobode, do te mjere da je Carmen za slobodu spremna umrijeti. Smatram da je upravo poruka najvažnija za vrijednost glazbenog djela, a „Carmen“ sadrži poruku prijeko potrebnu današnjem svijetu netolerancije i oduzimanja sloboda. To nije samo fizička sloboda, često smo u suvremenom svijetu robovi a da toga nismo svjesni. Zato je glazba iznimno važna jer njezina univerzalnost, koja nadilazi jezike, može odaslati poruku.

Nacional: Već neko vrijeme boravite u Rijeci, što vam se najviše sviđa?

Veoma sam sretan u Rijeci i zahvalan sam što sam postao šef dirigent upravo u HNK-u Ivana pl. Zajca. Volim energiju kojom zrači ovo mjesto, karaktere svojih kolega, cijeli kolektiv. Sviđa mi se energija grada, dobro se u njemu snalazim. Teško je objasniti, ali smatram ovaj spoj slavenskog i neslavenskog, Istoka i Zapada, koji karakterizira ovaj prostor veoma inspirativnim i produktivnim. Takvi susreti kultura, koji obiluju različitim idejama i emocijama, stimulativno djeluju na moje stvaranje glazbe.

Nacional: Rijeka će 2020. godine nositi titulu europske prijestolnice kulture. Koji će biti vaš doprinos?

Moj doprinos bit će velik broj produkcija, što opernih što koncertnih događaja. Istaknuo bih koncertno otvorenje kazališne sezone 2019./2020. uz Brucknerovu „Devetu simfoniju“, kojom ću ravnati. Također, iako neću tom operom dirigirati, istaknuo bih Wagnerovu operu „Tristan i Izolda“, naslov koji zaista volim te sam sretan i ponosan što će se riječko Kazalište uhvatiti u koštac s tom operom. Tu je i Mahlerova monumentalna „Druga simfonija“ te, naravno, Puccinijeva trilogija u sklopu koje će biti izvedene „Tosca“, „Madama Butterfly“ i „La Boheme“. Mene ovaj program osobno veseli jer mi je Richard Wagner omiljeni skladatelj, a uz bok su mi Bruckner i Mahler, a kao što vidite, svi moji favoriti u programu su za sljedeću sezonu. Dalo bi se još nabrajati. Mislim da na ovakav program i na ono što će se u riječkom HNK-u zbivati tijekom 2020. može biti ponosna ne samo Rijeka nego i cijela Hrvatska.

Nacional: Što mislite o klasičnoj glazbi u Europi danas? Ima li ona i dalje istu snagu ili se promijenila?

Klasična glazba i njezin položaj kroz povijest su se mijenjali, što je normalno i prirodno za svaku ljudsku djelatnost. Diljem Europe danas nalazimo vrlo dobre tendencije i prakse klasične glazbe, no smatram da Zapad pati od velike krize operne režije. To je još jedan od razloga zbog kojih sam sretan što sam u Rijeci jer smatram da je operna režija ovdje na zavidnoj razini, višoj od mnogih drugih većih europskih gradova. To ne govorim samo kao dirigent i glazbenik nego i kao čovjek, posjetitelj i obožavatelj kazališta.

Nacional: Zašto volite klasičnu glazbu?

Volim klasičnu glazbu jer ona ima mogućnost poslati poruku, prikazati emociju i stvoriti viziju budućnosti. Glazba je čisti izraz čovjekove psihologije te je sredstvo kroz koje možemo bolje razumjeti samu prirodu ljudskog bića. Kroz glazbu se povezujemo s drugima, ona gradi mostove među dušama. Mislim da je upravo to ključan dio odgovora na ovo pitanje – glazba je za mene most i poveznica s drugim ljudima.

Nacional: Zašto ste se odlučili posvetiti klasičnoj glazbi i dirigiranju? Ima li takva odluka izvorište u vašem djetinjstvu?

Glazba je oduvijek bila dio mog života. Majka mi je bila glazbenica te smo u kući imali tri velika glasovira. Gdje god bih se okrenuo, glazba me pratila. Nešto sam se kasnije odlučio posvetiti izučavanju glazbe, bio je to izbor između prirodnih znanosti, točnije astrofizike, i glazbe. Moj je profesor primijetio moj potencijal te sam postao prvi Bugarin koji je učio dirigiranje pri Berlinskom institutu. Iako, pravi odgovor na to zašto se bavim dirigiranjem je taj da sam u tome dobar. Volim glazbu i želim dirigirati, ali ne bih bio tu da nisam zaista dobar u tome i predan napretku.

Nacional: Često se karakterizirate strastvenim. Koliko je strast važna za dirigenta i za interakciju s orkestrom?

Ovo je jako važno pitanje. Bez strasti ne možemo stvarati glazbu, ne možemo komunicirati s ljudima ni odaslati poruku. Strast je najvažnija u svemu što radimo. Čovjek bi trebao u sve što radi unijeti strast jer tek sa strašću proizvod našeg djelovanja može biti dobar. Bilo koji posao dobiva smisao tek ako ga radimo strastveno, ako se strastveno bavimo sportom, tada je to dobar sport, ako strastveno učimo, tada je to učenje dobro, ako se strastveno bavimo administrativnim poslovima, tada su ti poslovi dobri. To vrijedi za svaki posao, pa i za posao dirigenta.

Nacional: NASA je jedan asteroid imenovala po vama. Kako je do tog imenovanja došlo i kako ste se osjećali?

Nisam nikada mogao ni sanjati da će neko nebesko tijelo nositi moje ime. To me posebno veseli jer, kao što znate, velik sam zaljubljenik u proučavanje svemira. Bilo je to u vrijeme kada sam bio šef dirigent u Heidelbergu, gdje sam ujedno i proučavao astronomiju. Bio sam iznenađen i uzbuđen, ne mogu ni opisati taj osjećaj. Mislim da je najtočniji opis taj da sam se osjećao kao dijete u prodavaonici slatkiša.

Nacional: Na stranicama NASA-e stoji objašnjenje da vaša „strast za astronomijom povezuje svijet glazbe i fascinaciju svemirom“. Zašto ste počeli proučavati astronomiju i koji su vaši planovi na tom području?

Moj je cjeloživotni plan nastojati ulaziti sve dublje u tajne svemira, glazbe i ljudske duše. Smatran da je ono što povezuje prostranstvo svemira i glazbu upravo beskonačnost i univerzalnost. Glazba i svemir u meni izazivaju jednaku fascinaciju, čuđenje, znatiželju i divljenje. Oduvijek sam bio zainteresiran za znanost, još od malena, a smatram da se odabirom glazbe ipak nisam previše odmaknuo niti od svemira. Svemir i glazba u svojoj su suštini zapravo identični. Univerzalni, beskonačni, mistični i dio svih nas.

Nacional: Velika ste europska dirigentska zvijezda, što je po vašem mišljenju najvažnije za uspjeh u profesiji dirigenta?

Kao što sam ranije rekao, uspjeh se nije dogodio, on je rezultat velikog truda i predanosti, ali i talenta. Dirigent prije svega mora biti dobar u tome što radi. Potrebno je također biti dobro obrazovan, poznavati struku i imati dobru teorijsku podlogu i dobru memoriju. No nije ništa manje važno biti inovativan i maštovit. Važno je biti otvoren za komunikaciju s ljudima budući da je u našem poslu komunikacija s kolegama umjetnicima ključna. Moramo vjerovati u ljude i u glazbenike, vjerovati u sebe, vjerovati u skladatelje koje izvodimo, u publiku i, prije svega, vjerovati u glazbu i njezinu poruku.