Za današnju Grčku Aleksandar Veliki i njegov otac Filip II., veliki vladari antičke Makedonije, važan su dio povijesne baštine, ali drevni Grci nisu bili njima toliko oduševljeni.

Vlade Atene i Skoplja uz pomoć izaslanika UN-a Matthewa Nimetza zadnjih tjedana intenzivno pokušavaju riješiti višedesetljetni spor oko imena države Makedonije.

Prva gesta dobre volje makedonskog premijera Zorana Zaeva prošlog tjedna u Davosu sastojala se u objavi da će skopska međunarodna luka i glavna autocesta u zemlji, obje nazvane “Aleksandar Veliki”, promijeniti ime.

Makedonski vladar Filip II. bio je u 4. stoljeću pr.n.e. neprijateljska figura za grčke gradove koji su se protiv njega borili deset godina.

Filip II., general i vješt diplomat koji je od Makedonije, danas sjeverne regije u Grčkoj, napravio regionalnu supersilu oko grada Pele, svoju borbu protiv grčkih polisa okrunio je pobjedama protiv Atene i Tebe u Bitci kod Heroneje (338 godina prije Krista).

To je bilo prvi put da se većina kontinentalne Grčke našla pod vlašću jednog čovjeka, nakon desetljeća bratoubilačkih ratova.

“Filip je bio beskrupulozan vođa koji je uspio nametnuti makedonsku moć ostatku Grčke izazvavši, jasno, puno antagonizma protiv sebe”, objašnjava Reinhard Senff, direktor Njemačke arheološke škole u Ateni.

U to doba, većina Grka nije smatrala da Makedonci pripadaju helenističkoj kulturi, iako su govorili grčki i obožavali iste bogove.

Za slavnog atenskog govornika Demostena koji je napisao vatrene govore protiv Filipa II., makedonski vladar bio je “barbar”.

“Za Demostena svaka osoba koja se nije slagala s njim bila je ‘barbar’ pa su čak i neki njegovi atenski prijatelji bili za njega ‘barbari'”, kaže Stephen Miller, profesor emeritus s kalifornijskog sveučilišta Berkeley.

Međutim, stari Makedonci imali su veliki respekt za grčku kulturu.

Filipov sin i nasljednik Aleksandar se divio Homerovoj Ilijadi, a otac mu je za učitelja angažirao slavnog atenskog filozofa Aristotela.

“Helenistička kultura cijenila se i razvijala na makedonskom dvoru od V. stojeća prije Krista”, podsjeća Senff.

Kao i njegovi makedonski preci, Filip je čak sudjelovao na antičkim Olimpijskim igrama, iako su uobičajeno bile rezervirane isključivo za Grke.

Filipovi konji pobijedili su triput zaredom na Igrama, a kasnije je vladar dao podignuti na Olimpu, na jugu Grčke, impozantan spomenik – Philippeion, posvećen Zeusu.

“Može se reći da je grčko podrijetlo makedonskih vladara bilo opće prihvaćeno u V. stoljeću prije Krista”, primjećuje Miller, jer su ih se doživljavalo kao potomke poluboga Herakla, junaka grčke mitologije.

Sasvim je drukčije bilo s njihovim podanicima.

“Makedonce Grci nisu smatrali Grcima i, koliko znamo, krajem klasičnog razdoblja (IV. stoljeće), jedino je vladareva obitelj bila primana na Olimp” podsjeća Senff koji vodi istraživanja na tom području.

Nakon njegova oca, podvizi Aleksandra Velikog obilježili su vrhunac grčkog kulturnog utjecaja i moći u srednjoj i istočnoj Aziji te u sjevernoj Africi. Njegovo carstvo bilo je jedno od najvećih u povijesti.

Tijekom tri stoljeća, za helenizma koji je trajao gotovo do pojave Rimskog Carstva, Aleksandrovi nasljednici nastavili su dominirati golemim područjima današnjeg Egipta, Turske, Sirije, Afganistana i Indije.

Potom su Rimljani osnovali, mnogo kasnije, veliku provinciju nazvanu Makedonija koja je obuhvaćala dijelove današnje Albanije, Makedonije i Bugarske.