Prema tvrdnjama profesora sa sportskog fakulteta u Koelnu Wilhelma Blocha vrhunski sportaši imaju veći rizik od razvijanja poremećaja u prehrani od ostalih ljudi.

Prema Blochu, čak 10 do 20 posto vrhunskih sportaša ima problema s prehranom što bi za posljedicu moglo imati dugoročne posljedice u vidu hormonske slike, menstrualnog ciklusa, umor, depresiju, osteoporozu, bolesti probavnog trakta…

Osobito su tom problemu izloženi sportovi u kojima je bitan estetski dojam poput gimnastike, ritmične gimnastike i skijaških skokova, ali i trkači na duge pruge.

Zajednički naziv za te probleme je “anorexia athletica”, a veću pozornost javnosti ova tema je pridobila nakon što su brojni sportaši prekinuli šutnju vezanu uz te muke.

U nedavnom dokumentarnom filmu “Stradanje za zlato” njemačke televizijske kuče ARD o svojim problemima s prehranom između ostalih su progovorili finski vozač formule 1 Valtteri Bottas, francuska tenisačica Caroline Garcia te švicarska biatlonka Lena Haecki-Gross.

“Zbog napornih treninga sam i fizički i psihički obolio. Sve se otelo nadzoru i krenulo prema ovisnosti”, izjavio je Bottas.

No, rasprava o problemima s težinom traje već neko vrijeme. Poznat je slučaj njemačkog skakača na skijama Svena Hannawalda, koji je 2002. godine postao prvi koji je uspio pobijediti na sve četiri postaje “Novogodišnje turneje” u istoj sezoni, a koji je poslije imao problema s anoreksijom i depresijom.

Stoga je Međunarodni skijaški savez (FIS) još 2004. godine uveo indeks tjelesne mase (BMI) koji se računa prema visini i težini skakača. Ukoliko je BMI prenizak, skakač mora koristiti kraće skije kako bi se izgubila prednost koju donosi premala težina.

“Želio bih da se više sportova pozabavi tom problematikom i uvede potrebne mjere”, kazao je Bloch.