Objavljen je još jedan alarmantni izvještaj koji bilježi pogoršanje medijskog pluralizma u cijeloj Europi. Jedva sedam europskih zemalja ima zadovoljavajuću razinu medijskog pluralizma, a posebno žalosti činjenica da se Hrvatska po mjerenim parametrima zabarikadirala na samom začelju.

Izašlo je najnovije izdanje Monitora medijskog pluralizma (MPM2024) Europske federacije novinara. Od 32 analizirane europske zemlje, jedva sedam (Njemačka, Švedska, Danska, Nizozemska, Belgija, Finska i Litva) ima zadovoljavajuću situaciju.

I drugdje europskim građanima nije u potpunosti zajamčen pristup raznolikim i neovisnim izvorima informacija. Opći trendovi pokazuju sve veće komercijalno i političko uplitanje u medije. Izvještaj također ukazuje na pasivnost europskih vlada i medijskih kompanija pred ovom demokratskom prijetnjom.

Najnoviji izvještaj objavio je Centar za medijski pluralizam i medijske slobode (CMPF). Pokazuje se sveukupno pogoršanje situacije medijskog pluralizma diljem Europe. Studija procjenjuje rizike za medijski pluralizam u 32 europske zemlje: 27 država članica EU-a i 5 zemalja kandidatkinja (pojedinačni izvještaj za svaku zemlju može se pogledati ovdje).

Izvještaj dokumentira zdravlje medijskih ekosustava, detaljno iznoseći prijetnje medijskom pluralizmu i slobodi. Rezultati pokazuju da nijedna od analiziranih zemalja nije slobodna od rizika za medijski pluralizam.

Hrvatska – posebni slučaj

Hrvatska ima ocjenu srednjeg rizika u tri područja: osnovna zaštita (53%), politička neovisnost (60%), društvena uključivost (59%) i visoki rizik u tržišnom pluralizmu (68%).

Rezultati u posljednjih nekoliko godina bili su relativno dosljedni u svim mjerenim područjima. A nije bilo sustavnih promjena koje bi zahtijevale značajnije povećanje ili smanjenje rizika u nekom od područjima, ističe se u izvještaju.

Međutim, tržišna pluralnost nalazi se na donjoj granici procjene visokog rizika.

Kao i prethodnih godina, pokazatelj visokog rizika u osnovnoj zaštiti (53%) je Novinarska profesija, standardi i zaštita. Problemi novinarske profesije dobro su dokumentirani i obrađeni.

Prema istraživanju HND-a u svibnju 2023. bilo je aktivno 945 tužbi protiv novinara, od čega se 910 odnosilo na optužbe za klevetu. Osim široj javnosti nepoznatih fizičkih osoba, tužitelji su često iz javnog i političkog života, uključujući političare na vlasti, pravne osobe i suce. Hrvatska je na ljestvici slobode medija Reportera bez granica (RSF, 2023.) zauzela 42. mjesto.

Nominacijski postupak glavni je problem neovisnosti jedinog hrvatskog medijskog regulatora (nadležnog za elektroničke medije, a ne za tiskane niti digitalne usluge prema DSA). Hrvatski sabor imenuje predsjednika i ostale članove Vijeća na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, ostavljajući prostor za izravni politički utjecaj.

Pokazatelji visokog rizika u području tržišnog pluralizma (68%) su pluralizam medijskih pružatelja, pluralizam na digitalnim tržištima i urednička neovisnost o komercijalnim i vlasničkim interesima.

Međutim, krajnji stvarni vlasnici ponekad mogu biti skriveni iza poslovnih subjekata. Štoviše, kriteriji ekonomske koncentracije nisu povezani sa socio-kulturnim kriterijima.

Izvor: cmpf.eui.eu

Na primjer, ograničenja se prvenstveno odnose na udjele u kapitalu za horizontalno i višemedijsko vlasništvo i prodane primjerke tiskanih izdanja za višemedijsko vlasništvo.

Ne postoje razmatranja o udjelima publike, koja bi omogućila bolju procjenu preklapanja između ekonomske koncentracije i društvenog utjecaja.

Osim toga, regulatorni nadzor se u najboljem slučaju može opisati kao pasivan. Digitalna tržišta općenito su slabo regulirana. Ne postoje inicijative za reguliranje tržišta oglašavanja kroz medijske zakone, iako nova industrijska udruženja u digitalnoj sferi (HUDI) postaju sve aktivnija u postavljanju industrijskih standarda.

Oporezivanje digitalnih usluga nije postalo dio javne ili političke rasprave. U općim strukturnim uvjetima malih medijskih tržišta gdje je teško uspostaviti ekonomiju razmjera i zbog učinaka globalnih platformi koje dominiraju oglašavanjem na internetu, utrka za privlačenjem prihoda od oglašavanja često se odvija nauštrb profesionalnih standarda.

Zakonski i samoregulacijski mehanizmi poput statuta medija neučinkoviti su u zaštiti novinara od komercijalnih interesa i vlasnika.

U području političkoj neovisnosti (60%) visokorizični pokazatelji uključuju političku neovisnost medija i uređivačku autonomiju. Politička ovisnost vidljiva je u svim vrstama medija, a posebice na regionalnoj i lokalnoj razini.

Izvor: cmpf.eui.eu

Zbog općeg nedostatka izvora prihoda i financijske stabilnosti, mediji mogu ovisiti o financiranju iz izvora gradske ili županijske lokalne samouprave.

Odredbe o sukobu interesa i ograničenja vlasništva nad medijima su slabo usklađeni. Što se tiče uređivačke autonomije, medijski statuti i etički kodeksi vrlo su neučinkoviti.

Zakon o medijima i Zakon o elektroničkim medijima ne sadrže odredbe o zaštititi od političkog utjecaja ili autonomiji u imenovanju i razrješenju glavnih urednika. Ovaj pokazatelj dosljedno pokazuje najveći rizik, što ukazuje na neučinkovitost samoregulacije.

Pokazatelj regulacija državnih resursa i potpore medijskom sektoru bilježi povećanje rizika za 16 postotnih bodova u odnosu na prethodnu godinu. Krajem 2023. godine, prema novinarskim izvorima i otkrivenim transkriptima komunikacije, bliski savjetnik ministra gospodarstva i održivog razvoja zloporabio je svoj položaj i ovlasti vršeći pritisak kako bi izravno utjecao na raspodjelu proračuna za oglašavanje državnih tvrtki i institucija.

Što se tiče društvene uključivosti (59%), dva pokazatelja, zastupljenost manjina u medijima i medijska pismenost, povezana su s visokim rizikom.

Sukladno Ugovoru koji su sklopili Vlada Republike Hrvatske i HRT (čl. 49.) (Vlada Republike Hrvatske, 2023a), HRT je dužan emitirati programe na svim svojim nacionalnim radijskim postajama radi pružanja informacija pripadnicima nacionalnih manjina na hrvatskom jeziku.

Prema ovom Ugovoru, javna radiotelevizija emitira vijesti na jezicima nacionalnih manjina na regionalnim radijskim postajama na područjima sa značajnim udjelom stanovništva nacionalnih manjina. Javni servis na svojim nacionalnim televizijskim kanalima emitira programe namijenjene informiranju nacionalnih manjina, dijelom i na jezicima nacionalnih manjina. Javni servis nema sveobuhvatnu politiku raznolikosti kojom bi promovirao zastupljenost marginaliziranih zajednica unutar svoje organizacije.

S priljevom novih radnika migranata problemi vezani uz društvenu uključenost u medijski prostor postali su naglašeniji. Manjine koje nisu priznate zakonom nemaju zajamčen pristup vremenu emitiranja na svojim jezicima. Medijsko izvještavanje obično se bavi problemima i izazovima nedovoljno razvijene integracijske politike u Hrvatskoj.

Izvor: cmpf.eui.eu

Stanje politike medijskog opismenjavanja vrlo je kontradiktorno, fragmentirano i nefokusirano

Medijska i informacijska pismenost prisutna je u gotovo svim kurikulumima i međupredmetnim temama poput informacijske i komunikacijske tehnologije ili Građanskog odgoja i obrazovanja. Međutim, politika se slabo provodi u obrazovnom procesu, a učitelji obično nemaju odgovarajuće obrazovanje i kvalifikacije za izvođenje nastave medijske pismenosti.

Područje političke nezavisnosti ima srednji rizik od 60%, što je povećanje u odnosu na 2022. Pokazatelji uredničke autonomije i političke nezavisnosti medija i dalje su pod visokim rizikom. Audiovizualni mediji, online platforme i izbori te regulacija državnih resursa i potpora medijskom sektoru ostaju pokazatelji niskog odnosno srednjeg rizika. Nezavisnost javnih medijskih servisa također je pod srednjim rizikom.

Politička nezavisnost medija ocijenjena je visokim rizikom (71%). Zakon o sprječavanju sukoba interesa zakonski je okvir kojim se posredno regulira ograničenje vlasništva nad medijima za političare, uz primarni cilj je sprječavanje sukoba interesa. Naime, člankom 19. Zakona propisano je da je javni dužnosnik koji ima više od 5% udjela u trgovačkom društvu dužan svoja prava prenijeti na drugu osobu ili posebno tijelo za vrijeme trajanja mandata.

Zakon o elektroničkim medijima također ima ulogu u ovoj regulativi određujući ograničenja za tzv. “povezane osobe” u članku 64. No, on ne uključuje stranke, stranačke skupine ili političare u definiciju “povezanih osoba”. Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma izmijenjen je 2019. godine kroz članke 32.– 36. kako bi se uspostavio Registar stvarnih vlasnika poslovnih subjekata koji je stupio na snagu. u 2020.

Registar stvarnih vlasnika može pružiti određeni uvid u stvarne vlasnike nekih medija, ali podaci su dostupni samo putem Nacionalnog sustava za identifikaciju i autentifikaciju (NIAS). Lokalne televizije, radijske postaje i novine nalaze se u ekonomskim problemima i znatno su podložnije izravnom prikrivenom političkom utjecaju na uređivačku politiku.

Urednička autonomija postiže visok rizik (97%). Zakon o medijima i Zakon o elektroničkim medijima ne sadrže odredbe koje štite od političkog utjecaja ili osiguravaju autonomiju imenovanja i razrješenju glavnih urednika. Dok članak 24. Zakona o medijima propisuje da izdavači moraju pribaviti mišljenje uredništva prije takvih imenovanja ili razrješenja, nijedan izričit tekst ne govori o sprječavanju političkog utjecaja ili jamčenju autonomije.

U istraživanju iz 2021. na 23 novinara i urednika, dvije trećine je odgovorilo da su bili svjedoci pritisaka na uredničku neovisnost (komercijalne i političke prirode) tijekom obavljanja svog posla (Klancir, 2021). U istraživanju provedenom u sklopu projekta Lokalni mediji za bolje društvo 2022. (Vozab, 2022.), najmanje zastupljena skupina u regionalnim lokalnim medijima bili su lokalni oporbeni političari, dok nekoliko urednika nije željelo biti intervjuirano zbog straha od prepoznavanja i mogućih posljedica.

Izvor: cmpf.eui.eu

Novinari koji istražuju korupciju, organizirani kriminal i ratne zločine, posebice na lokalnoj razini, često su na udaru kampanja uznemiravanja, a značajan problem predstavljaju fizički napadi, prijetnje i cyber nasilje. Uplitanje države u upravljanje HTV-om i dalje je izraženo. (Reporteri bez granica – Hrvatska 2023.).

Nezavisnost medijskih javnih servisa ocijenjena je srednjim rizikom (50%). Rezultat odražava visok rizik od politizacije uprave i uredničke linije PSM-a. Izmjene Zakona o HRT-u iz 2012. godine predviđaju izbor glavnog ravnatelja HRT-a većinom glasova Sabora, koji bira i 9 od 11 članova Programskog vijeća HRT-a te 4 od 5članova Nadzornog odbora HRT-a.

Na temelju javnog poziva i mišljenja novinara i poslodavaca HRT-a, glavni ravnatelj imenuje i razrješava urednike HRT-a. Ugovor između Vlade i HRT-a (2023.-2027.) odobren je nakon burnog javnog prijema njegovog nacrta. U prosincu 2023. Vlada je potpisala aneks ugovora kojim je omogućeno dodatno financiranje programiranja izravno iz državnog proračuna. Odluka je obrazložena inflatornim pritiscima koji utječu na poslovanje PSM-a.

Pristojba osigurava PSM-u stabilno financiranje bez političkog uplitanja i nejasno je zašto je odabrano izravno financiranje umjesto povećanja pristojbe.

Lokalni/regionalni mediji i mediji zajednice bilježe srednji rizik (59%), prvenstveno zbog političkog uplitanja u lokalne i regionalne medije i medijski nedovoljno pokrivenih prostora (engl. news deserts). Najveća koncentracija lokalnih medija je u Gradu Zagrebu, s 96 lokalnih medija. No, od 22 županije u Hrvatskoj, njih 12 ima šesnaest ili manje lokalnih medija: Varaždinska (16), Koprivničko-križevačka (16), Bjelovarsko-bilogorska (16), Šibensko-kninska (15), Krapinsko-zagorska (15) , Karlovačka (12), Ličkosenjska (12), Požeško-slavonska (11), Međimurska (10), Vukovarsko-srijemska (10), Sisačko-moslovačka (9), Virovitičko-podravska (6) (Skender, 2023.).

Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, kojim upravlja Agencija za elektroničke medije, potiče proizvodnju i emitiranje audiovizualnih i radijskih programa televizijskih i radijskih nakladnika na lokalnoj i regionalnoj razini od javnog interesa, audiovizualnih i radijskih sadržaja, programa neprofitnih nakladnika televizije i radija (članak 71. stavak 1. Zakona o elektroničkim medijima).

No, kako je vidljivo iz godišnjih izvještaja Agencije za elektroničke medije o dodijeljenim sredstvima, svim lokalnim i regionalnim medijima uglavnom se dodjeljuje manje od 50 posto traženih sredstava. Država također podupire medije nacionalnih manjina, a to su u nekoliko slučajeva regionalni i lokalni tisak s ograničenim subvencijama. Manjinski mediji godišnje se (financijski) podupiru iz državnog proračuna, dok Vijeće nacionalnih manjina dodjeljuje proračunska sredstva.

Manjinski mediji moraju se natjecati predlaganjem projektnih prijedloga koje Vijeće nacionalnih manjina na kraju prihvaća ili odbija, što pridonosi financijskoj nestabilnosti manjinskih medija.

Neizravne potpore lokalnim i regionalnim medijima nisu sistematizirane i teško ih je procijeniti. U Analizi financiranja lokalnih medija javnim sredstvima, koju su izradili Hrvatsko novinarsko društvo (HND) i Sindikat novinara Hrvatske (SNH) u 2022. godini, navodi se da oba mehanizma zaštite neovisnosti medija (transparentnost kriterija financiranja i postavljanje jasne granica između oglasa i uredničkog medijskog sadržaja) nisu adekvatno zadovoljeni u hrvatskom medijskom prostoru.

Potrebno je učiniti više kako bi se u Zakonu o elektroničkim medijima proširila definicija medija zajednice.

INSTITUT REUTERS Mediji u Hrvatskoj su pod snažnim pritiskom HDZ-a. Spominju i aferu Mreža koju je otkrio Nacional

Indikator medijske pismenosti postiže visoki rizik od 67%. Medijska i informacijska pismenost prisutna je u gotovo svim kurikulumima i međupredmetnim temama poput informacijske i komunikacijske tehnologije ili Građanskog odgoja i obrazovanja.

U kurikulumu hrvatskog jezika medijska pismenost je u domeni Kultura i mediji, gdje se medijska pismenost ističe kao preduvjet za osobni razvoj, uspješno školovanje, cjeloživotno učenje i kritičko mišljenje. Različite dimenzije medijske pismenosti prisutne su u nastavnim planovima i programima geografije, matematike, fizike, kemije, biologije, prirode i društva, likovne kulture, glazbene kulture, tehničke kulture, povijesti, engleskog jezika i informatike. Medijska je pismenost prisutna i u raznim neformalnim obrazovnim programima organizacija civilnog društva (OCD).

Medijska pismenost ugrađena je u odabrane odredbe Zakona o elektroničkim medijima i Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. U Nacionalnom planu oporavka i otpornosti (2021.-2026.) medijska pismenost prepoznata je kao dio uspostave provjere medijskih činjenica i sustava javne objave informacija.

Agencija za elektroničke medije središnje je regulatorno tijelo koje u suradnji s UNICEF-om provodi projekte medijskog opismenjavanja djece, upravlja portalom medijskapismenost.hr, financira programe medijskog opismenjavanja i organizira Dane medijske pismenosti. Unatoč spomenutim aktivnostima u formalnom i neformalnom obrazovanju, medijska je pismenost fragmentirana, nepovezana i marginalizirana.

Politika je fragmentirana i slabo se provodi u obrazovnom procesu, a nastavnici obično nemaju odgovarajuće obrazovanje i kvalifikacije za izvođenje nastave medijske pismenosti. Opća populacija ima očigledan nesklad između digitalnih vještina, kritičkog mišljenja i vještina produkcije sadržaja i aktivnog sudjelovanja (Bilić i Brajdić-Vuković, 2023).

Zaključci i preporuke

Hrvatska ima ocjenu srednjeg rizika u osnovnoj zaštiti (53%), političkoj neovisnosti (60%) i društvenoj uključivosti (59%). Postiže visok rizik u području tržišnog pluralizma (68%).

Rezultati po područjima tek neznatno variraju u usporedbi s prethodnom godinom. Nije bilo značajnijih sistemskih promjena koje bi zahtijevale izrazitije povećanje ili smanjenje rizika.

Neki problemi se i dalje ne rješavaju sustavno, uključujući zlouporabu optužbi za klevetu i tužbe SLAPP-a, nominacije i imenovanja za regulatorna tijela i javni medijski servis, nerazvijenu politiku prema digitalnim medijima, nedostatak transparentnosti i podataka o održivosti medija, lošu samoregulaciju novinarstva i uređivačku neovisnost, društvenu uključenost ustavno priznatih i nepriznatih manjina, fragmentiranu i nerazvijenu politiku medijskog opismenjavanja.

Osnovna zaštita:

• Osigurati da se optužbe za klevetu u Kaznenom zakonu ne zlorabe za ograničavanje slobode izražavanja.
• Smanjiti utjecaj države na imenovanje članova Vijeća za elektroničke medije.

Tržišni pluralizam:

• Vijeće za elektroničke medije i Hrvatska gospodarska komora trebali bi poboljšati svoje strategije prikupljanja podataka kako bi bolje razumjeli i regulirali digitalno gospodarstvo, posebice u području medija.
• Unaprijediti ograničenja koncentracije u Zakonu o medijima i Zakonu o elektroničkim medijima kako bi se vrednovali udjeli u publikama.
• Treba razviti mehanizme neovisnog nadzora nad provedbom medijskih statuta i smanjiti komercijalni utjecaja na uređivačku politiku.

Politička neovisnost:

• Ograničenja vlasništva nad medijima u Zakonu o elektroničkim medijima i Zakonu o medijima potrebno je pobliže uskladiti sa Zakonom o sprječavanju sukoba interesa.
• Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji treba izmijeniti kako bi se promijenio postupak imenovanja na rukovodeća mjesta i smanjilo političko uplitanje.
• Treba razviti učinkovitiji sustav izvješćivanja o državnom oglašavanju.
• Zakon o medijima i Zakon o elektroničkim medijima treba izmijeniti i dopuniti odredbama koji posebno štite od političkog utjecaja i osiguravaju autonomiju u imenovanju i razrješenju glavnih urednika.

Društvena uključivost:

• Adresirati društvenu uključivost manjina koje nisu priznate ustavnim zakonom (adekvatno vrijeme emitiranja).
• Izraditi nacionalnu strategiju razvoja medijske pismenosti, jačajući formalno i cjeloživotno obrazovanje u medijima.
• Razviti sveobuhvatnu politiku pristupačnosti medija za osobe s invaliditetom.
• Nadzirati primjenu nove politike rodne ravnopravnosti na HRT-u.

Kompletni Nacionalni izvještaj za Hrvatsku za 2024. godinu možete pročitati ovdje.

INDEKS DEMOKRATIČNOSTI O ovome se Plenković zasigurno neće oglasiti