Književnik Mehmed Meša Selimović rođen je u Tuzli 26. travnja 1910. godine, u uglednoj muslimanskoj obitelji iz Bileće, od oca Alije i majke Paše. Gligor, kako su Aliju sugrađani zvali, bio je izuzetno snažna ličnost – ulijevao je strahopoštovanje bilo gdje da se pojavio. Osnovao je prvu špediciju u Tuzli – imao je štajerske konje i bavio se prijevozom majevičkog uglja. Njihove kćeri Mulija, Safija i Fadila među prvima su se u Tuzli europski oblačile.

Aliju su Tuzlaci oduvijek smatrali dođošem. Zvali su ga – seljakom. On za to nije mario. Djeca su rasla okružena ljubavlju majke Paše. Bila su vezana za majku, a i međusobno su se pazila. Meša se ponosio sestrama, njihovom ljepotom i razboritošću, pa je svoje prijatelje volio dovesti u kuću. Bila je to uglavnom tuzlanska sirotinja.

Mešini suvremenici se sjećaju: čitao je mnogo, oduvijek. Piše prvu pripovjetku poput „Prvi put s ocem na jutrenje“ Laze Lazarevića. Sestra Safija mu je rekla da je „to slučaj s ocem“ njihovim, koji je na mjenicu izgubio cijelio imetak i propao. Mati je založila svoje dukate, ali sve to nije pomoglo, pa ni sedamdeset duluma zemlje sa voćem u Tušnju, kod đumrukane. U četvrtom razredu tuzlanske Gimnazije izdavao je školski list „Prvijenče“ i u njemu je objavio svoju prvu priču. Svirao je na gitari, igrao nogomet, plivao. U školi je osvajao većinu nagrada za pismene sastave.