RETROSPEKTIVA VASKA LIPOVCA U ZAGREBAČKIM KLOVIĆEVIM DVORIMA

U zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori 14. rujna otvara se velika kritička retrospektiva slikara, grafičara i kipara Vaska Lipovca (Kotor, 1931.-Split, 2006.), autora Zvonka Makovića koja će biti postavljena sve do 7. siječnja 2018.

Na izložbi će na dvije etaže Klovićevih dvora biti predstavljeno oko 250 umjetničkih radova – od skulptura, slika, grafika,crteža, reljefa, instalacija do sasvim intimnih crtačkih zapisa nastalih na samom kraju Lipovčeva života, kao „duboko je humanistički promišljen umjetnički imaginarij svijeta za koji je umjetnik vjerovao da ima svoju svrhu“ (Ana Medić). Umjetnička djela, najvećim dijelom iz vlasništva umjetnikove obitelji, od kojih će neka prvi put biti javnosti pružena na uvid, podcrtavaju važnost Lipovčeva ishodišta u najranijim dodirima sa stvaralaštvom unutar zavičajnih Škaljara, Kotora i lokalne kulture. Upravo je to popudbina kojom Vasko Lipovac unutar hrvatske moderne umjetnosti druge polovine 20. stoljeća gradi svoju autentičnu poziciju. Ova izložbena prezentacija njegova umjetničkog opusa pružit će rijetko viđen presjek kroz sve faze umjetnikova iznimno plodnog stvaralaštva, u rasponu od prvih radova nastalih početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, do zadnjih crteža nastalih na samom kraju umjetnikova života, tijekom 2006. godine.

Vasko Lipovac se kao rijetko koji drugi suvremeni umjetnik uspio nametnuti u svojstvu prepoznatljivog znaka sredine u kojoj je djelovao, a gledajući iz širega rakursa, može se reći i iz koje je potekao. „Bio je jedan od najznačajnijih umjetnika Splita druge polovice 20. stoljeća, a da istodobno osobine njegove umjetnosti odudaraju od svega što pripada bogatoj likovnoj tradiciji grada. Nametnuo se kao autentični komentator gradskih posebnosti, postigao nešto što je u književnosti i kazalištu unazad stotinjak proteklih godina izraslo u prepoznatljivu lokalnu tradiciju, jedinstvenu u korpusu hrvatske kulture. Figure koje je Lipovac oblikovao pripadaju onome svijetu koji živi punim intenzitetom na ulicama, trgovima, na rivi i dvorištima Splita. Te se figure ne zatvaraju u svoje volumene, svoja tijela“, pojašnjava u tekstu kataloga Zvonko Maković. Važan je i umjetnikov ljubavno-erotski ciklus koji radi tijekom cijeloga života, gdje se otkriva njegova vitalističko-humorna komponenta, ali i karakteristična mediteranska nostalgija i melankolija, jednako vidljiva i u njegovim možda najpoznatijim motivima mornara i kapetana.

Likovi koje umjetnik izabire i oblikuje ih nisu konkretni portreti, nego je riječ o tipovima i ta im osobina daje mjeru općenitosti. „Sve te osobine nimalo ne narušavaju čisti plastički govor pa se u Lipovca prepoznaju mnoge teme koje su obilježile umjetnost prošloga stoljeća. Ovdje se otkrivaju i elementi pop-arta i figuralike karakteristične za francuske „nove realiste“. Pokret je važna supstanca njegove skulpture, ali nije samostalni sadržaj kipa, nego je podčinjen narativnom aspektu. Od umjetnika ruske avangarde, Aleksandra Rodčenka, do Alexandera Caldera iz druge polovice prošloga stoljeća pokret je bio glavni sadržaj skulpture, točnije objekta“, navodi autor izložbe Zvonko Maković. Prema Makoviću, pokret kod Lipovca dopunjuje izgled i priču koje kip sadrži i priopćuje ih promatraču. Lipovac modelira snažno stilizirani ljudski lik kojemu će posebno značenje davati materijal, a to je u jednoj fazi metal visokoga sjaja; mesing obložen niklom. Radi seriju akrobata i sportaša, a osim čelika radit će i skulpture u drvu koje premazuje živim bojama, no potpuno shematiziranih tijela i glava. Bojom se postiže izražajnost te se tako kompenziraju nepostojeće individualne crte likova. Najkompleksnija cjelina iz kasnijega razdoblja Vaska Lipovca, iz prve polovice 90-ih godina, Biciklisti, predstavlja konačnu sintezu svih njegovih ranijih radova, a čine ih dvadesetak ljudskih figura od bojanoga drveta koje se na drvenim biciklima kreću u nizu poput natjecatelja s biciklističkih trka.

Godine 1955. završio je u Zagrebu Akademiju primijenjenih umjetnosti, a nakon toga do 1959. polazi Majstorsku radionicu Krste Hegedušića. Od 1967. živi i radi u Splitu. Od 1956. izlagao je na oko stotinu samostalnih i preko dvjesto skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Vasko Lipovac dobitnik je brojnih nagrada za skulpturu, ilustraciju te javne spomenike. Monografiju o njegovom opusu napisao je Ive Šimat Banov (Art studio Azinović,2001.), a Profil mu je 2008. tiskao knjigu njegovih ciklusa „Erotike“.