Zdravstvena inspekcija utvrdila je propuste u varaždinskom Zavodu za hitnu medicinu nakon što je pacijentica u neizdrživim bolovima satima čekala hitnu pomoć da bi na koncu preminula u bolnici.

Slučaj se dogodio početkom siječnja ove godine, a u priopćenju Ministarstva zdravstva navodi se da je propust otkriven kod dispečerice, prvostupnice sestrinstva u varaždinskoj medicinskoj prijavno-dojavnoj jedinici, koja je drugom pozivu dodijelila kriterij nižeg stupnja hitnosti, odnosno zeleni kriterij koji označava stanja i situacije koje ne zahtijevaju hitnu medicinsku skrb. Pozivu se trebao dodijeliti žuti kriterij II. stupnja hitnosti koji predstavlja stanja koja su potencijalno opasna za život, naglasili su, javlja N1.

O svemu su se sad oglasili hitnjaci na Facebooku te prozivaju ministra Vilija Beroša kako je moguće prebaciti odgovornost na tako mladu osobu koja pacijenticu nije ni vidjela. Njihovu objavu koju potpisuje Tomislav Petrušić prenosimo u cijelosti:

“KRIVA JE!!!

Kriva je medicinska sestra, naša kolegica. Zadnjih nekoliko dana nema medija koji nije prenio vijest da je za smrt žene u Varaždinu kriva medicinska sestra jer nije prepoznala hitno stanje te poslala tim hitne medicinske službe. Dva poziva prema MPDJ bila su upućena 3. siječnja u 3 i 4 sata ujutro. Gospođa je nažalost preminula 5. siječnja, 48 sati nakon dolaska u Varaždinskoj bolnici. Je li ovih 6 sati odgode za hospitalizaciju bilo presudno za ovaj tragičan slučaj, pokazat će istraga DORH-a. Veliki upitnik je i taj zašto je trebalo toliko vremena da postave dijagnozu plućne embolije u bolnici kada znamo da je pacijentica primljena ujutro tog dana pod dijagnozom bolova u leđima na odjel neurokirurgije, da bi tijekom popodneva bila premještena na jedinicu interne skrbi kad joj se je stanje naglo pogoršalo te je tek tada postavljena dijagnoza plućne embolije. Inspekcija Ministarstva zdravstva proglasila je krivom našu kolegicu koja je morala procijeniti stanje pacijentice na račun telefonskog razgovora bez prilike da ju je vidjela. Istu onu natečenu nogu pacijentice koju je suprug preminule opisivao u telefonskom razgovoru našoj kolegici, ujutro toga dana morali su vidjeti i u bolnici ali očito da nisu! Ako je natečen zglob jasni pokazatelj plućne embolije, zašto ta dijagnoza nije odmah uspostavljena i zašto pacijentica nije odmah dobila potrebnu terapiju nego je umjesto na internom odjelu završila na odjelu neurokirurgije? Je li onih 6 famoznih sati jedino izgubljeno vrijeme u ovom nesretnom slučaju, koji je završio smrtnim ishodom nečije supruge, majke, prijateljice ? Je li naša kolegica koja je proglašena KRIVOM najslabija karika u lancu koji je u tom trenutku pukao? Što je s drugim karikama koje su u ovom sustavu?

Poštovani ministre Beroš, znate li da u MPDJ radi 95 % medicinskih sestra i tehničara? Znate li da je pravilnikom o minimalnim uvjetima za rad u MPDJ propisano da medicinske sestre moraju imati 4, odnosno 6 godina radnog iskustva u timu izvanbolničke hitne medicine ovisno o stručnoj spremi da bi stekle uvijete za rad i edukaciju u MPDJ? Poštovani ministre, znate li da danas 2/3 županijskih zavoda ne ispunjavaju te uvjete jer u njima kao dispečeri rade ljudi bez dana iskustva s terena? Pa Vas pitamo gdje je odgovornost krovnog zavoda koji provodi 10 godina edukacije iz trijaže, a prethodno ne traže iskustvo koje je propisano pravilnikom ministarstva?

Bitno je da sve te tečajeve i relicence dobro naplaćuje! Gdje je odgovornost HZHM kojem je zadatka da nadzire i kontrolira rad županijskih zavoda? Gdje je odgovornost ravnatelja županijskih zavoda koji takve sestre i tehničare šalju, a znaju da ne mogu raditi jer ne ispunjavaju uvjete, dok ih krovni zavod bez problema educira? Kako netko tko tek završi školu ili je premješten iz neke druge zdravstvene ustanove može bez ispunjavanja gore propisanih uvjeta ići na tečaj za dispečera u MPDJ? Zašto pravilnik o edukaciji dispečera ne traži prethodno iskustvo, a donio ga je sam krovni zavod na čelu s Majom Grbom Bujević?

Poštovani ministre, tko je odgovoran za sav ovaj nered u sustavu hitne medicinske službe? Da nije možda kolegica iz Varaždina koja je proglašena krivom? Ili smo možda mi krivi jer dvije godine javno upozoravamo na očigledne nepravilnosti u HMS?

Poštovani predsjedniče HKMS, Mario Gaziću! Na čelu ste tijela kojem je između ostalog cilj da provodi nadzor nad radom medicinskih sestara, ali isto tako i zaštita nas medicinskih sestara i tehničara. Danas u izvanbolničkoj hitnoj medicinskoj službi 60 % djelatnika čine medicinske sestre i tehničari koji rade na sljedećim radnim mjestima: dispečeri u MPDJ, tehničar i T1 i T2, vozači u T1 i T2. Gospodine Gaziću, ono jedino što ne radimo na papiru je posao liječnika u HMS, mada u nama velika većina mladih doktora koji u hitnu dođu direktno iz fakultetskih klupa u prvim danima svoga rada vide svoju desnu ruku, sigurnost i povjerenje. Gospodine Gaziću, na Vas kao čelnu osobu HKMS apeliramo da dobro iz analizirate cijelu situaciju u slučaju Varaždin prije nego Sud časti HKMS donese bilo kakvu odluku po pitanju naše kolegice koja je za neke već proglašena krivom. Kako je hitna medicinska služba temelj zdravstvenog sustava, isto tako su medicinske sestre i tehničari temelj hitne medicinske službe. Ne dopustite u budućnosti da zbog neodgovornih ljudi na čelu sustava, žrtva bude opet netko od vaših članova. Ne zaboravite da je u cijeloj ovoj strašnoj tragediji nakon supruga i sina preminule najteže onoj koja je proglašena KRIVOM od strane inspekcije sustava za koji je preminula još samo jedna u nizu mogućih pogrešaka!”