Književnica Ivana Brlić-Mažuranić, koja je i svjetsku slavu stekla pričama za djecu, rođena je 18. travnja 1874. u Ogulinu. Podrijetlom je iz poznate obitelji – djed joj je bio hrvatski ban Ivan Mažuranić, a baka sestra preporoditelja Dimitrija Demetra.

Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja na francuskome. Nakon udaje za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića preselila se u Brod na Savi (današnji Slavonski Brod) gdje se posvetila obrazovanju i književnom radu. Iako je počela pisati vrlo rano, prvi radovi su joj objavljeni tek početkom 20. stoljeća.

Nakon nekoliko relativno nezapaženih radova 1913. objavljuje roman ‘Čudnovate zgode šegrta Hlapića’ koji postiže uspjeh kako kod publike tako i kod kritike. Tri godine kasnije objavljuje zbirku pripovjetki ‘Priče iz davnine’ koju književni kritičari smatraju njezinim krunskim djelom. Ova bajka ponovno vraća u život izgubljeni svijet pretkršćanskih vjerovanja Hrvata. Likovi poput Kosjenke i Regoča, Stribora, Jaglenca, Rutvice, Palunka, Vjesta, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića i Bjesomara, utjelovljenja su ljudskih moralnih osobina i osjećaja, kako vjernosti, ljubavi i dobrostivosti, tako i nestalnosti i slabosti. Osim bajki pisala je i pjesme, pripovijetke, romane, basne, eseje te i članke te se bavila prevodilačkim i redaktorskim radom.