Mjuzikl ‘’Naša bila štor’ja’’ romantična je priča o zabranjenoj ljubavi, ali i oda gradu Splitu i njegovim ljudima, običajima i jedinstvenom načinu življenja. U mjuziklu pjevaju Severina Kojić, Goran Karan, Danijela Martinović, Giuliano, Tedi Spalato, Stefan Kokoškov i drugi, a redateljica je Nina Kleflin. Autori 16 pjesama ‘’Naše bile štor’je’’ su Neno Ninčević i Goran Karan, a splitska premijera mjuzikla bit će 21. travnja u Športskoj dvorani Gripe, dok je zagrebačka 11. svibnja u Ciboni.

Neno Ninčević za Nacional je objasnio što je “Naša bila štor’ja”.

“To je ‘pivana’ priča u dva čina po starosplitskom govoru ili pjevana priča u dva dijela na štokavskom, što vam kao i uvijek i znači i dođe na isto. Songovi i scenarij nastali su u relativno kratkom vremenu, za tu fazu trebalo nam je oko dvije godine. Osnovna ideja predstave sažeta je u sloganu ‘Sve ča jubav složi nije grij…’ Zapravo, pomirenje u svakom smislu te riječi jer ponekad ni crno nije sasvim crno, bijelo na sebi ima pokoju fleku ili mrlju, a nebo i zemlja nisu tako daleko kako nam se ponekad čini. Druga faza jako se odužila, skoro sedam godina, tražili smo zvuk, drugačiji a opet mediteranski, a u ovoj poplavi i hiperprodukciji svega i svačega nije se jednostavno izmaknuti i biti svoj”, kazao je Ninčević i dodao da je u toj fazi bilo “i suza i smija’’. U tom razdoblju su mu, navodi, umrli i tata i mama, a to su ‘’tektonski poremećaji u duši’’.

“Čovjek se zapita ima li išta više smisla, padne pa ustane, ali to je život, moraš dalje. Otišao je i Vinko Coce, za njega sam bio vezan od njegovih početaka, pisao sam mu i ‘Pasike’ i ‘Lungo mare’, ‘Mirno spavaj ružo moja’ i još desetke pjesama koje se sada doživljavaju kao narodne. To nas je također zaustavilo, velika je tuga bila u meni. Autorski tim od početka bili smo Karan i ja, a nakon toga nam se pridružio aranžer Nenad Šiškov. Pamtim da smo radili nekoliko stotina mikseva, brisali odsvirano, sanjali neodsvirano. Eto, sad je to tu pred sudom publike i kritike, mi smo dali sve od sebe”, otkrio je Ninčević.

S obzirom na to da radnja prati ljubavnu priču dvoje mladih čije su obitelji međusobno posvađane, sličnost s “Romeom i Julijom” neizbježna je.

“William Shakespeare je veliko ime, ‘Romeo i Julija’ je romantična priča s tužnim krajem. Jedina dodirna točka tih dviju priča je u zavadi dviju obitelji. Prevedeno na današnji jezik to možemo usporediti s vladom i opozicijom, sukobima navijačkih skupina, besmislenim ratom različitih vjera. Jedino rješenje je u obostranom poštovanju i suživotu. Naša djeca zavrjeđuju da naslijede bolji svijet, uređeno i uljuđeno društvo u kojem čovjek nije čovjeku vuk. Stih iz ‘Štor’je’ kaže ‘Sva blaga svita čovik ima kad se rodi, mater i oca i zvizdu da ga vodi…’ Pametnome dosta. Naša priča završava happy endom jer jedino tu soluciju u životu prihvaćam”, objasnio je autor. Kaže da je rođen u Splitu 1961. i imao je tu sreću da nije bio iz bogate obitelji. Tata i mama bili su radnici pa je, kazao je, naučio život gristi svojim zubima, sve je morao zaslužiti i odraditi.

“Imao sam njihovu bezgraničnu ljubav i podršku i te crno-bijele slike danas su mi u sjećanju u najljepšim bojama. Zato su u mjuziklu i Split i Hajduk, zato i suze i ‘smij’, zato su valjda i sve ove pjesme koje sam pisao desetljećima. Neke su stare i 30 godina, a još su u ljudima, još se svaki dan pjevaju”, govori Ninčević i objašnjava zašto je glavnu ulogu povjerio Severini Kojić. Za nju je, istaknuo je, vezan od samih njenih početaka, napisao joj je sa Zrinkom Tutićem pjesme kao što su “Dalmatinka”, “Trava zelena” i “Paloma nera”.

“Ona je bila i moj i Karanov prvi izbor. Otpjevala je nekoliko senzacionalnih brojeva u ‘Štor’ji’. Kad čujete ‘Ispovid’ uživo, dođu vam suze na oči – ona je ta i nijedna druga. Nije ni nju život mazio, borila se i bori se i dalje. Ja poznajem pravu Severinu, čista je to duša. Naši glazbeni putevi trenutačno se ne dotiču, ali kad god jedno drugome trebamo, tu smo bez rezerve”, napomenuo je splitski umjetnik i pojasnio zašto je premijera mjuzikla nekoliko puta odgađana. Glavni razlog je nemogućnost usklađivanja termina jer u mjuziklu igraju mnoge zvijezde, Giuliano, Danijela Martinović, Tedi Spalato. Otkrio je i što misli o mjuziklu u Hrvatskoj i budućnosti te umjetničke forme.

“Hrvatska u umjetnosti ne zaostaje ni korak za svijetom. Možda nismo budžetirani, ali smo talentirani. Filmofil sam, gledam i pratim sve, nema toga što Hollywood može, a mi ne možemo. Nama samo nedostaje nekoliko nula u pokrivanju troškovnika. I naravno, pošteniji i transparentniji izbor ljudi kojima se odobravaju sredstva. Politika i umjetnost dvije su nepomirljive kategorije. Možda sad sam sebi skačem u usta, ali nikad režimski režiseri i skladatelji nisu stvarali povijest. Mozart se rađa, a Salieri nameće, ali publika nepogrešivo bira onog prvog. Hrvatski mjuzikl ima budućnost, ima i publiku, samo traži velika odricanja i nikakva materijalna očekivanja. Radiš to zato što voliš, investiraš u ljepotu i to ti mora biti nagrada”, naveo je Ninčević. Rekao je da ove izvaninstitucionalne izvedbe neće biti jedine jer je ipak lakše raditi uz institucionalnu podršku. Suradnja sa splitskim HNK-om, kazao je Ninčević, nije isključena, nego je to sljedeća faza.

“Jednom, ne tako davno, došao jedan mali plavi u Hajduk. Probali ga, zaključili da je netalentiran pa ga poslali kući. Danas igra u Real Madridu i zove se Luka Modrić. To je problem institucija, politika te dovede i zavede pa od pustih borbi da ostaneš na vlasti nemaš vremena obavljati posao za koji si plaćen. Nas je podržao HDS ZAMP jer su kolege Šaban, Pecotić i Bakić nakon preslušavanja rekli da je to senzacionalno i da struka mora stati iza nas. Od strukovnih organizacija uključio se i HGU i to je za sada sve”, rekao je za Nacional Nenad Ninčević i najavio da će ulaznice za oba koncerta u pretprodaji biti rasprodani, ali ta zarada neće pokriti troškove. Međutim, to mu je u ovom trenutku najmanje važno jer iz tih razloga nisu ni krenuli na ovo dugo putovanje.