Objavljeno u Nacionalu br. 756, 2010-05-11

Dizajner Mirko Ilić i fotograf Luka Mjeda, direktor Centra za dizajn pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, početkom 80-ih su, tri i pol godine, iznenađivali javnost inovativnim naslovnim stranicama lista Danas – likovnom i političkom provokacijom – a mnoge od njih korespondiraju i s današnjim vremenom

Bio sam mlad, drzak i bezobrazan i urednicima sam postavio jedan uvjet – da nema fotografija političara na naslovnicama Danasa”, kaže svjetski poznati dizajner Mirko Ilić, koji je u suradnji s nekoliko fotografa, a najduže s Lukom Mjedom, današnjim direktorom Centra za dizajn pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, u tri i pol godine realizirali 150 naslovnica političkog tjednika Danas. Te provokativne, kritične i inovativne naslovnice nailazile su na dobre reakcije publike i ubrzo su postale zaštitni znak tog tjednika te pravi dizajnerski fenomen, jer su na vizualni način oštro komentirale društvenu i političku stvarnost početkom 80-ih. Bile su zapravo preokret u dizajnerskom razmišljanju.

Te naslovnice omogućile su im dolazak u talijansku Panoramu, koja je objavila i nekoliko zajedničkih fotoilustracija, te Iliću u američki magazin Time, gdje su se iznenadili kako naslovnice Danasa radikalno prikazuju stvarnost u jednoj socijalističkoj zemlji. To im je bila velika satisfakcija, jer su time dobili potvrdu da naslovnice Danasa nisu bile relevantne samo na lokalnoj razini, nego i na međunarodnoj sceni. Također, za stotinjak Danasovih naslovnica dobili su 1986. godine, kad su već obojica bili izbačeni iz Danasa i radili u Americi, nagradu Zagrebačkog salona.

“Govorio sam im da je lav, kralj džungle, mrtav i da ne želim stavljati životinjsko carstvo na naslovnicu političkog tjednika”, nastavio je Ilić, glavni kreator Danasovih naslovnica. “Urednici su se na početku bunili, a zatim su prihvatili moj uvjet. Uvjeren sam da fotografije političara ne privlače čitatelje, znači, ne podižu tiražu, a vraćanje kojekakvih dugova političkim moćnicima objavljivanjem njihovih fotografija na naslovnicama novina nikad me nije zanimalo. Iznimku sam napravio samo u dva-tri slučaja, kada sam u povodu nekih obljetnica stavio fotografiju Josipa Broza Tita na naslovnicu.”
Ilić je počeo surađivati s Danasom od njegova petnaestog broja, ubrzo nakon pokretanja tog političkog tjednika u lipnju 1982. godine, a radio je pod imenom svog već poznatog trade marka SLS – Sporo, loše, skupo. U to je vrijeme Ilić već bio poznat kao član inovativne strip grupe Novi kvadrat, koju je lansirao omladinski tjednik Polet, a radio je i za reviju Start. Zajedno s Mjedom donosio je urednicima “gotov art, najčešće neku vrstu fotoilustracija na kojoj su ostavljali samo prostor za naslove”. U kreativnom smislu bio je pravi izbor za novi politički magazin, jer je među prvima shvatio i zagovarao “da su vizualni izraz i način prezentacije u političkom i tržišnom smislu iznimno važni”. No u političkom smislu njegov je kritički pristup provocirao vlast i često izazivao pravu buru u “političkim strukturama”, a čitatelje je tjerao na preispitivanje i razmišljanje.

“Osnovno pitanje je bilo: kako smisliti jaku i provokativnu naslovnicu, a da ne bude zabranjena”, objasnio je Ilić svoj idejni koncept Danasovih naslovnica. “Lako je bilo dizajnirati naslovnicu, koju nitko nije htio objaviti. Bio sam lukav i uvijek sam radio na rubu, predstavljajući ono što svi misle, a ne usuđuju se reći. Moja je ideja bila da stalno, malo-pomalo, pomičem granice. To je bila moja vizualna interpretacija političke stvarnosti. Primjerice, za neku godišnjicu konferencije u Jalti dizajnirao sam naslovnicu na kojoj Staljin, Churchill i Roosevelt stoje ispred globusa i škarama kroje svijet. Znači, slikom sam prikazao ono što su svi znali, ali je ovako poruka bila snažnija. Ja sam i svojim izgledom i načinom rada zapravo bio pljuska društvenom ukusu.”
Zbog toga su tadašnji glavni urednik Danasa Joža Vlahović te njegov zamjenik Dražen Vukov Colić, kaže, “nakon objavljivanja novog broja često išli na ribanje u Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske, gdje su morali opravdavati neka od žestokih rješenja”. Srećom, Vlahović i Vukov Colić zdušno su ih branili u tadašnjem sjedištu Partije u “kockici” na Prisavlju. “Da me nisu štitili, napravio bih jednu naslovnicu i odmah bi me skinuli”, svjestan je Ilić. Primjerice, Vlahoviću su htjeli “oderati kožu” zbog Danasove naslovnice koja prikazuje Ilićevo viđenje grba bivše Jugoslavije: grb je imao šest buktinja i jedan plamen, no do svake buktinje je vodila jedna plinska cijev. Vlahovića su “izribali” i zbog naslovnice, koja je objavljena na neku godišnjicu Ratne mornarice: na njoj je bila crvena petokraka zvijezda, simbol tadašnje vlasti, dopola uronjena u vodu. U CK SKH zaključili su da ta naslovnica poručuje da Ratna mornarica – tone, što je u to doba bilo ideološki neprihvatljivo. Kad se Vlahović vratio u redakciju Danasa i to im ispričao, oni su mu objasnili da “ta naslovnica zapravo prikazuje zvijedu kako izranja iz vode, što znači da je Ratna mornarica u usponu!” A Vlahović je tada odgovorio: “Kako se toga nisam sjetio!”
“Temu smo dobili u četvrtak oko dva sata poslijepodne, a naslovnicu smo morali završiti u roku od 24 sata”, prisjeća se fotograf Luka Mjeda nastajanja naslovnica Danasa. “To znači da smo imali samo 24 sata da smislimo ideju, posudimo rekvizite, pronađemo modele i organiziramo snimanje, što je podrazumijevalo ručno razvijanje i rezanje fotografija. Kad smo naslovnicu predali, mogli smo se samo nadati da će biti dobro otisnuta i da neće izazvati pretjeranu reakciju u CK SKH. Kako tekst još nije bio gotov – završavao se tek u petak poslijepodne – često nismo znali detalje, nego smo se morali osloniti na vlastite ideje i zato smo puno improvizirali. Kako je to bilo vrijeme velikih restrikcija, zamračenja, nestašica kave i par-nepar tablica, temu inflacije obrađivali smo barem dvadesetak puta na različite načine, što nam je bila, kako je Ilić jednom rekao, dobra vježba za mozak. Nismo imali novca i nismo mogli plaćati modele, pa su nam pozirali naši prijatelji i djevojke. Primjerice, na naslovnici s glavnim apelom ‘Mladi starenjem do budućnosti’ pozirao je ilustrator i strip crtač Igor Kordej, a glavnu temu ‘Stotinu lica privatizacije’ ilustrirala je fotografija današnje sutkinje u Uskoku, koju smo prikazali kao božicu Pravde. Često smo i sami bili modeli.”
Mjeda je objasnio da su uvijek tražili nešto što drugi još nisu napravili. Kako tada nije bilo photo-shopa ni digitalne tehnologije, morali su sami napraviti ono što iz današnje perspektive izgleda nezamislivo. Čak su izmislili, prisjeća se Mjeda, i novu tehniku rada, kojom su “stvarali neon bez pravog neona.” “Kako nismo imali novca da napravimo cijelu figuru iz neona, pomoću te tehnike mogli smo modelirati osobu da izgleda kao iz neona”, kaže Mjeda.

“Kad smo radili naslovnicu Danasa s temom ‘Što je važnije od dugova’, omotali smo model nepreglednom papirnatom trakom za račune iz tada najsuvremenije registar-kase, koju smo posudili preko veza”, objasnio je Mjeda princip rada. “Time smo htjeli sugerirati da smo toliko zapleteni u dugove da se ne možemo izvući iz škripca. Za ilustraciju teme ‘Brodovi u deviznom plićaku’ posudili smo mali model suvremenog broda, zatim smo ga stavili u kadu punu vode, onda smo u vodu uronili podlogu obojenu u plavo, a nakon toga smo bacali kamenčiće kako bi postigli efekt valova i tek tada bismo snimali. Za temu ‘Rastu li cijene do ucjene’ model je bio Ilić. Izrezali smo oštricu pile od nehrđajućeg čelika, a zatim smo taj odrezani dio prislonili na njegov vrat kako bi se stekao dojam da mu pila reže vrat. Zatim smo njegov vrat i prsa pokapali crvenom bojom, što je sugeriralo krv, a onda smo snimali.”
Zamoljen da usporedi tadašnje i današnje naslovnice političkih tjednika, Ilić je odgovorio da je u to vrijeme bilo maksimalno dv-tri apela na naslovnici, što je bilo preglednije i jasnije. “Danas se Europom proširio negativni utjecaj njemačkog Bilda i na naslovnice se trpa 50 naslova, tako da se ništa ne može pročitati”, rekao je Ilić. “Također, pogrešno se misli da su masna slova jasnija. Nisu! Tekst na prometnim znakovima u cijelom je svijetu pisan tanjim slovima upravo zbog bolje čitljivosti. Zatim, u tom dijelu Europe u tranziciji na naslovnici neće završiti onaj tko je zaradio milijun eura nego onaj tko ih je ukrao. Tako na naslovnicama hrvatskih novina ima previše ružnih ljudi, nalik na neobrijane fikuse sa skupocjenim satovima na ruci, koje im je netko poklonio. Ne promoviraju se rad i poštenje nego lopovluk. S druge strane, pod utjecajem loše talijanske štampe, stavljaju se fotografije polugolih modela jer se pogrešno misli da će gole guze bolje prodati novine. To je pogrešno! I ne zna se koja je varijanta naslovnica gora! Ni jedan ozbiljni tjednik na svijetu neće na naslovnicu staviti fotografiju gole žene jer onda prestaje biti ozbiljan i postaje neozbiljan. To je brkanje lončića!”
Ilić je objasnio da je to u bivšoj Jugoslaviji radio Start, no to je bio koncept te revije. Start je isključivo objavljivao fotografije golih žena na naslovnicama, kaže, a u reviji je imao tekstove i analize najbriljatnijih autora tog vremena, od Ive Mihovilovića do Veselka Tenžere i Vere Horvat – Pintarić, pa je mogao imati i bijele naslovnice, jer se Start kupovao zbog njihovih tekstova.
“Atraktivna i provokativna naslovnica privući će čitatelje, međutim, ako u novinama ne pronađu dobro obrađene teme, odbacit će ih i više ih neće kupovati, što znači da nikakva gola guza neće spasiti tiražu. Time se samo podcjenjuje publika”, zaključio je Ilić.
Na pitanje bi li u današnje vrijeme mogao funkcionirati koncept Danasovih naslovnica, Ilić je odgovorio potvrdno i naglasio da bi u tom slučaju magazin svakako trebao imati barem tri jake i analitički obrađene teme, koje bi problem sagledale iz nekoliko kutova. “Mi smo u Danasu radili kritičke i provokativne naslovnice, a u stajalištu smo nastojali ostati neovisni i ne podilaziti nikomu – ni političarima ni poduzetnicima, a ni određenim strujama i frakcijama, što znači da smo bili kritični i prema tzv. našim dečkima”, objasnio je Ilić. “Tako bi trebalo raditi i danas, a ne kalkulirati i trgovati. Znači, biti kritičan prema svojima. Iako sam dobio poziv za inauguraciju Baracka Obame, nisam otišao jer sam htio ostati neovisan kako bih mogao zadržati kritički diskurs i prema Obaminoj administraciji. Ti besplatni politički oglasi meni su preskupi!”

Mjeda kaže da u današnje vrijeme, nakon gotovo tri desetljeća, mnoge teme na Danasovim naslovnicama nisu zastarjele, što pokazuje da su mnogi od tadašnjih problema i danas aktualni. “Primjerice, Danasove teme iz 80-ih poput poskupljenja, pada standarda, stezanja kućnog budžeta, ekonomskih reformi, privatizacije, problema u brodogradnji i željeznici, te nedostatka strategije u razvoju turizma, mogu se preslikati i na naše vrijeme”, kaže Mjeda. “To pokazuje da ni nakon gotovo 30 godina ni nakon osamostaljenja Hrvatske nismo pronašli rješenja za te probleme. Dakle, više nas nitko ne koči kao nekoć, pa ispada da smo sami sebi problem. No optimističan sam i vjerujem da možemo pronaći rješenja za te probleme, ako se uspijemo dogovoriti i napraviti strategiju razvoja na dvije, a ne na stotinu stranica.”
Na pitanje da komentira kako je moguće da Danasove naslovnice odlično korespondiraju i sa sadašnjim vremenom, Ilić je odgovorio da je “svaka vlast korumpirana i ponavlja iste greške ako nije kontrolirana”. “Tužno je što se sve to ponavlja, a ponavljat će se sve dok ljudi ne nauče svoju povijest”, objasnio je Ilić. “Isto kao što onda za Jugoslaviju nije bilo dovoljno biti komunist nego je trebalo biti dobar komunist, tako ni danas za Hrvatsku nije dovoljno biti Hrvat nego treba biti jako dobar Hrvat. To je pogrešno. Treba razmišljati tko je danas za Hrvatsku dovoljno dobar ekonomist, ministar ili dizajner, a ne prebrojavati krvna zrnca. U Hrvatskoj danas postoje veliki stručnjaci, primjerice, Hrvatska ima dobre grafičke dizajnere, ali nema dobar dizajn časopisa, jer svi rade za lovu. Mi smo u ono teško vrijeme krize 80-ih radili za siću, iz ideala, iz potrebe da nešto promijenimo. Mislili smo da je to pravo vrijeme za promjenu. I to je bilo pravo domoljublje. Ljudi danas u Hrvatskoj prerano odustaju od borbe, a ako odustanu, nemaju se pravo žaliti”, zaključio je Ilić.