“Ispričavam se ako kasnim, moj Lamborghini nije baš najbrži”, prve su riječi koje je kroz smijeh izrekao po dolasku na dogovoreno mjesto. Stigao je – biciklom, svojim Lamborghinijem kojim redovno odrađuje rutu od kuće u kojoj je smješten do stadiona i natrag. Odmah se vidi da mu je ugodno u Vinkovcima u kojima boravi tek od ljetos, a kako i ne bi bilo jer u osam odigranih susreta pet puta je pogađao protivničke mreže, dovoljno za status najboljeg klupskog strijelca dosadašnjeg dijela sezone.

U gradu na Bosutu poznatiji kao “Đeri”, a punim imenom Gerald Chibueze Diyoke, rođen je 11. ožujka 1996. godine u Kaduni, četvrtom nigerijskom gradu po veličini u svijetu poznatijem kao Croc City ili grad krokodila. Iz samog naziva poprilično je jasno i zašto. Iako su u njemu zastupljeni polo i golf, sportovi za bogatiji sloj stanovništva, odabrao je nogomet. Vrata Europe otvorila mu je Abuja Football College Academy zahvaljući kojoj je, zajedno s nekolicinom svojih sunarodnjaka, stigao u Rijeku.

“Nogomet je za mene i moju obitelj do sada bio samo trošak, ali ja sam to odabrao i ne žalim. Još početkom 2014. godine potpisao sam ugovor s Rijekom, a sve nakon toga bila je velika borba, kako sam i očekivao. Prošao sam nekoliko posudbi, bio u Šibeniku, Krškom, Dugopolju, potom Brežicama, da bi stigao u Cibaliju. Moglo je biti i drugačije, ali nisam imao ni sreće, prije svega jer sam imao problema s ozljedama koje su utjecale na puno toga. Iza mene su dvije operacije koljena, ali nisu ostale nikakve posljedice. Odlično se osjećam i što je najvažnije – spreman sam.”

U Vinkovcima je, što potvrđuje i sam, mogao biti i ranije. Međutim, problem su, baš kao i u Sloveniji predstavljali papirnati razlozi.”Već smo bili u kontaktu, to je točno, ali nije došlo do realizacije i konačnog dogovora. Kako mi je rečeno, problemi su nastali oko registracije i nije mi preostalo ništa drugo nego potražiti drugo rješenje kako bih mogao igrati”, kaže Diyoke, ali i dodaje: “Gledajući sve iz današnje situacije, možda i bolje da je tako završilo, možda sam stigao u pravo vrijeme. Tko zna kako bi tada sve izgledalo.”

24-godišnji ljevak, iako se često čini da jednako dobro igra s obje noge, najveći je dobitak nove drugoligaške sezone. To se dalo naslutiti još tijekom pripremnog perioda u kojem je također bio na popisu strijelaca. Klub ga je vezao stipendijskim ugovorom na dvije godine. Iako susretljiva i razgovorljiva osoba, istovremeno i samozatajan mladić kojeg je teško vidjeti među ljudima. Slobodno vrijeme, kaže, koristi na drugačije načine. “Obitelj sam napustio sa svojih 18 godina, ali baš kako sam rekao – to je bio moj izbor i vjerujem da ću uspjeti. Teško mi je i danas, ali zahvaljujući tehnologiji sve je lakše, pa tako i kontakt s njima. Osjećaj nije isti, ali tako je. Ne volim gužve, mjesta gdje je veliki broj ljudi. Tek nekoliko puta sam izašao na večeru sa svojim suigračima. Više volim pogledati neki film ili se zaigrati FIFA-om.”

Vinkovčani su ga prihvatili jer su, prije svega, prepoznali ono što pokazuje na terenu. Osim pet pogodaka, iako četiri s bijele točke, najistaknutijih je Cibalijin igrač. “Moram priznati da sam više puta doživio da mi ljudi dovikuju, ali nikada da cijela tribina skandira moje ime. Ne mogu ni opisati kako se osjećam zbog toga i općenito podrške koju osjećam u Vinkovcima. Na meni je da se odužim dobrim igrama.”

Nešto mu je, međutim, promaknulo.”Zbog jedne stvari mi je žao. Naime, iako se služim hrvatskim jezikom, nisam razumio da me navijači dozivaju nakon pogotka. Nadam se da to nisu zamjerili.”

Svoju priču u Cibaliji otvorio je na način koji je mogao samo poželjeti, a svaka nova utakmica bit će novo dokazivanje. Prva već u subotu kada će Cibalia biti gost Rudešu.