Objavljeno u Nacionalu br. 855, 2012-04-03

Ako mislite da vam prijeti opasnost, možete šetati ulicama s pištoljem i tražiti kako ćete upucati nekog sumnjivca, što se i dogodilo Trayvonu Martinu

Tragično glupa odredba kaznenog zakona u američkoj saveznoj državi Floridi veli ovako: Ako na bilo kojoj javnoj površini, recimo u parku, na cesti ili u kafiću, zaključite da vam od nekoga prijeti velika opasnost, smijete ga ubiti na mjestu. Kad se pojave policajci, ležerno im objasnite da se radilo o samoobrani. Ako ste pazili da ne bude svjedoka i ako se toj vašoj tvrdnji ne usprotivi svježi leš pod nogama, policija će vas pristojno pustiti da krenete dalje svojim poslom. Odredba je nazvana Stand-your-ground.

Florida je i bastion organizacije NRA, National Rifle Association, udruge koja promiče prodaju, držanje i nošenje oružja. Pošto su isposlovali da Florida postane najliberalnija američka država u vezi s prodajom oružja građanima, sljedeći logičan korak bio je ozakoniti njegovu što češću upotrebu. Perjanica ove gluposti žena je po imenu Marion Hammer (u prijevodu: Čekić). Visoka samo 150 centimetara, no dozlaboga uporna, u svom nastojanju potpuno je uspjela i Stand-your-ground zakon je izglasan. Unatoč očajničkom protivljenju struke, policije i lokalnog pravosuđa, zakon je prošao oba doma floridskog parlamenta.

Zakon je sastavio i kroz parlament progurao Jebb Bush, brat bivšeg američkog predsjednika, kojemu je NRA obilno financirala sve kampanje. Posljedica je ovo: prije mjesec dana ubijen je 17-godišnji crnac Trayvon Martin dok je mlađem bratu iz dućana nosio bombone Skitters i ledeni čaj, a njegov ubojica, deset godina stariji i 54 kilograma teži bijelac George Zimmerman uživa u slobodi.

Trayvon Martin bio je u posjeti ocu, u bogatom kvartu gradića Sanford blizu Orlanda. Vraćajući se iz dućana, primijetio je da ga Zimmerman prati u stopu, razgovarajući na mobitel. U jednom je trenutku došao do njega, Martin je zavikao u pomoć, a ovaj ga je hladnokrvno ustrijelio u prsa. Pristigla je policija. Iz još neutvrđenog razloga na uviđaj nisu izišli policajci zaduženi za ubojstva, nego dvojac iz odjela za narkotike. Zimmerman im je rekao da je stvar u samoobrani. Vidjevši bijelca s pištoljem kako stoji iznad ubijenog crnca očito su zaključili da je sve u redu, jer se očito radi o samoobrani, pa su ga posjeli u auto i krenuli malo propitivati susjede. Tako ostaje zabilježeno da je jedna susjeda ustvrdila kako je čula Martinovu viku i pozive u pomoć, no stari lisac floridskog odjela za narkotike odmah ju je ispravio i rekao joj da je zapravo čula Zimmermana. Ispitali su, potom, i njega.

Objasnio im je da je on vođa takozvane kvartovske patrole, što se, u principu, svodi na to da građani šeću susjedstvom i zovu policiju ako uoče nešto sumnjivo. Rekao im je da je pratio Martina jer mu je djelovao sumnjivo i da je stoga zvao policiju. Dodao je i da ga je u jednom trenutku izgubio iz vida. Martin ga je tada, navodno, zaskočio s leđa, udario šakom u nos tako da je ovaj pao na pod te mu nastavio glavom udarati o pod. Kako se prestrašio da će ga ubiti, ispalio mu je metak u prsa. Nije im bilo nimalo sumnjivo kako je to 17-godišnjak težak 63 kilograma jednim udarcem srušio 108 kilograma teškog Zimmermana i nastavio se na njemu iživljavati. Profesionalci odjela za narkotike tog gradića s 50.000 stanovnika priveli su ga u postaju, napravili zapisnik i pustili kući. Otada je prošlo više od mjesec dana, Martina su roditelji pokopali, a Zimmerman i dalje uživa u slobodi. I sve bi to možda i ostalo tako da nakon 15-ak dana, uvidjevši da će ubojstvo proći neistraženo i očito zataškano, netko anonimno nije nazvao televizijsku postaju CBS. Danas, mjesec dana nakon ubojstva, pritisak javnosti urodio je plodom. Prije desetak dana lokalna je policija napokon pustila u javnost tonski zapis telefonskog razgovora između Zimmermana i policije. U njemu se jasno čuje da Martin zove u pomoć. Čuje se i kako Zimmerman policiji govori da mu je Martin sumnjiv jer je odjeven u trenirku s kapuljačom:

“Takvi se uvijek izvuku. Jebeni crnje”. Sasvim se jasno čuje kako mu policijski operater govori da se makne od Martina i prestane ga pratiti, te da su već poslali ophodnju. Posve je, dakle, jasno, da se Zimmerman sukobio s Martinom zbog boje njegove kože. Floridske vlasti u tom su trenutku oduzele istragu lokalnoj i predale ju državnoj policiji. Tako je, prije nekoliko dana, u javnost puštena i snimka kamera iz policijske postaje na kojoj se vidi Zimmermanovo privođenje. Na njegovoj majici nema ni kapi krvi, nos mu ne izgleda slomljen, a ni na zatiljku, kojim je navodno Martin zvjerski udarao o tlo, nema posjekotina. Nema, dakle, nikakve sumnje da je Zimmerman lagao ne bi li se samoobranom izvukao od zatvora, no i dalje nije jasno što još uvijek rade na slobodi on i policajci koji su ga priveli. Kako je moguće da su ga pustili na slobodu kad sve indicije ukazuju na to da čovjek naprosto laže.
Priča je dobila i politički kontekst. Republikanski mediji i javne osobe, čije kampanje u dobroj mjeri financira NRA, iako uz sućutne poruke Martinovoj obitelji, diskretno su krenuli u kampanju zaštite načela prema kojem je u pravilu najvjerojatnije kriv crnac. Nastavili su putem kojim je krenula sanfordska policija.

Štiteći vlastite postupke, dostavili su lokalnim medijima Zimmermanov iskaz prikazujući ga neupitnom istinom. Da CBS priču nije lansirao na nacionalnu razinu, vjerojatno bi sve ostalo na tome. U sličnim slučajevima primjene stand-your-ground zakona i samoobrane postupci su bili odbačeni i prije suđenja. Nakon što se pokazalo da situacija nije baš tako jednodimenzionalna, konzervativni su mediji otpočeli odvratnu kampanju ocrnjivanja Treyvona Martina. Navodeći da je klinac bio u posjetu ocu jer ga je škola suspendirala na dva tjedna, umjesto da pokušaju doznati uzrok suspenzije, naveli su dvadesetak razloga zbog kojih netko može dobiti dvotjednu suspenziju, među kojima su nanošenje teških tjelesnih ozljeda, raspačavanje droge, silovanje i ubojstvo. Naravno, Martin nije ubojica. Bio je suspendiran jer je sa sobom nosio vrećicu u kojoj su pronađeni tragovi marihuane. To nije bilo dovoljno. Kampanju ocrnjivanja predvodio je Glenn Back, konzervativni opinion maker, bivši televizijski voditelj CNN-a i Fox Newsa, autor nekoliko književnih bestselera. Kako bi relativizirao Zimmermanovu krivnju, Beck je naveo da su u tom kvartu učestali policijski pozivi zbog “sumnjivih zbivanja”. Nije naveo da je te pozive upućivao upravo Zimmerman, 46 u posljednjih godinu dana. Naposljetku, konzervativci poentiraju ovako: Zimmerman nije učinio ništa protuzakonito. Nije ni Martin. Za sve je kriva, ni više ni manje nego – Martinova kapuljača. To što je Martin na glavi imao kapuljaču, prema njima, navelo je Zimmermana da pomisli kako se radi o sumnjivom čovjeku pa ga je ustrijelio u prsa. Ukratko, sve je to bio loš splet okolnosti i nitko nije kriv.

U slučaj Treyvon, koji se polako pretvara u presedan tipa prebijanja Rodneya Kinga iz 1991. i čije se posljedice još ne naziru, naposljetku se uključio i američki predsjednik. Svojim već uobičajenim nastupom, u kojem se pravi da ne primjećuje nečiju boju kože, Obama je afroameričkoj javnosti poslao vrlo jasnu, iako standardno šifriranu poruku. Aludirajući na priču o kapuljačama koje su navodno oznaka crnačkih gangstera rekao je: “Da imam sina, on bi izgledao kao Treyvon.” Nastavio je: “Apsolutni je imperativ da istražimo svaki aspekt ovog slučaja sa svih razina – federalne, državne i lokalne.” Najavio je potencijalnu federalnu istragu. Promotorica zakona koji je Treyvona Martina položio u grob, Marion Hammer, nije izrazila sućut obitelji ubijenog tinejdžera. Braneći svoj zakon rekla je da njenom zakonu ne treba suditi na temelju jednog incidenta, nego da se on odnosi na pravo pojedinca da se obrani od napadača i da u tome nema ništa loše. Njezin je zakon možda ponajbolje opisao floridski sudac Terry Lewis, nevoljko oslobađajući dvojicu ubojica jednog 15-godišnjaka: “Ovaj zakon dopušta bilo kome da odabere metu, isprovocira ju i na kraju ustrijeli ako žrtva eventualno posegne za oružjem. Suprotno procjeni države Floride (koja ga je donijela), ovo uvelike podsjeća na Divlji zapad.”