Stranih radnika koji u Hrvatsku dolaze iz zemalja koje nisu u Europskom gospodarskom području (nego iz tzv. trećih zemalja) najviše je zaposleno u graditeljstvu, a kako se ispostavlja, značajan je i njihov udjel među radnicima koje hrvatski poslodavci, uz ishođenje posebne potvrde, upućuju u druge članice EU-a na privremeni rad.

U pitanju je legalna procedura (za razliku od slučajeva kada strani radnici sami odluče otići trbuhom za kruhom, a u džepu imaju dozvolu za boravak i rad samo u Hrvatskoj), iako sugovornici FORBES Hrvatska napominju da i tu postoji siva zona.

Kako kažu iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), koji je nadležan za primjenu uredbi EU-a i upućivanja radnika od strane hrvatskih poslodavaca u države članice EU-a, Europskog gospodarskog područja (Norveška, Island i Lihtenštajn) te Švicarsku, u 2023. godini je izdano ukupno 43.848 potvrda A1 za upućene radnike, a čak 11.891 za državljane trećih zemalja, odnosno 27 posto. Iz Zavoda napominju, doduše, da se navedeni podaci odnose na broj izdanih potvrda, a ne i na, nužno, broj radnika jer je moguće da je istom radniku izdano više potvrda.

Uglavnom se radi o graditeljstvu, a prošle je godine ukupno izdano 68.912 dozvola za boravak i rad stranih radnika u graditeljstvu, prema službenim podacima MUP-a.

Kako u Hrvatskoj godinama nedostaje građevinskih radnika, „uvoz“ se prelilo i na tzv. upućene radnike. Uvjeti bi im trebali biti, u skladu s europskim direktivama, kao u zemlji u koju su upućeni, što uključuje jednaka primanja, a doprinosi na plaću im se plaćaju u Hrvatskoj. Mirko Habijanec, direktor građevinske tvrtke Radnik iz Križevaca, a ujedno i predsjednik HUP-Udruge graditeljstva, napominje  da je cijeli model dobro razrađen, a plaće se isplaćuju prema kolektivnim ugovorima u zemlji gdje su radnici upućeni. Pritom, doprinos za mirovinsko i zdravstveno osiguranje se uplaćuju u Hrvatskoj i prema zakonu uvećavaju za 20 posto. Sindikat graditeljstva Hrvatske je, kako nam kaže predsjednica Jasenka Vukšić, u nekim europskim zemljama, poput Švedske, čak i supotpisnik kolektivnih ugovora.

Kako žive strani radnici u Hrvatskoj? Vlasnici su me vratili u Zagreb, više im nisam bio koristan

Napominje da se „ozbiljne kompanije drže pravila iz europske direktive o upućenim radnicima jer žele dugoročno raditi vani“, ali nisu sve takve. U europskoj praksi upućivanja radnika bilo je, naime, raznih nepravilnosti, a kad su u pitanju državljani trećih zemalja, znanstvena savjetnica s Instituta za migracije Sanja Klempić Bogadi upozorava da su oni obično manje informirani o pravima nego domaći radnici. Kad je 2022. godine provodila istraživanje s različitim dionicima vezano za zapošljavanje stranih radnika u Hrvatskoj, navodi da su joj sugovornici skrenuli pozornost baš na temu upućenih radnika, odnosno da je to „u praksi poprilično sivi teren i da su česte zlouporabe posebno kada je riječ o državljanima trećih zemalja“.  Komentirajući pak postojeću praksu upućivanje radnika unutar EU-a, izdvaja i to da su „doprinosi u matičnoj  zemlji često niži nego u zemljama gdje su radnici upućeni, što onda čini troškove manjim i daje prednost tim poslodavcima“. Ukratko, i to je konkurentska prednost za dobivanje poslova, piše FORBES Hrvatska.

Jasenka Vukšić kaže da na građevinskom tržištu i danas postoje „divlje tvrtke“ koje se uglavnom bave dealovima s uvozom stranih radnika i njihovim upućivanjem na strana gradilišta nakon što prođe mjesec dana od dolaska radnika u Hrvatsku, pri čemu potpisuju razne „kvaziugovore“ o izvođenju poslova s drugim tvrtkama. Nema, međutim, konkretnih informacija o takvim slučajevima ili primjera jer sindikat nema, kako kaže, kapaciteta da bi se i time bavio. Inspektori bi, kako se iz toga čini, trebali provjeriti što se zbiva (ne samo u Hrvatskoj nego i u zemljama gdje su radnici upućeni).