Prva i najveća europska retrospektivna izložba slavnog dizajnera Alexandera McQueena jedno je od hit događanja u modnoj industriji cijelog svijeta. Do ulaznice za “Alexander McQueen: Savage Beauty”(Alexander McQueen: Divlja ljepota) u londonskom Victoria and Albert muzeju gotovo je nemoguće doći do srpnja, a prve ulaznice – puštene u prodaju putem interneta – prodane su u svega nekoliko minuta.

[quote_box_center]

• Prva i najveća europska retrospektivna izložba slavnog britanskog dizajnera Alexandera McQueena

• Nacional donosi ekskluzivnu reportažu iz londonskog Victoria and Albert muzeja

[/quote_box_center]

Zbog velikog interesa izložba tog modnog velikana produžena je za dva tjedna, pa će je tako posjetitelji moći vidjeti do 2. kolovoza, i to do večernjih sati. Nacional je uspio ući u muzej i razgledati više od 200 izloženih djela podijeljenih u nekoliko dijelova, odnosno dvorana. Izložbom “Savage Beauty”obilježava se peta godišnjica smrti Alexandera McQueena, a cijena ulaznice od 180 kuna (17,6 funta) očito nije bila nikakva prepreka za posjet muzeju i uživanje u toj raskošnoj modnoj predstavi.

Originalna verzija izložbe postavljena je 2011., godinu dana nakon njegove tragične smrti, u Metropolitan Museum of Art u New Yorku i bila je jedna od deset najbolje posjećenih izložbi te godine u svijetu te ju je posjetilo više od 660 tisuća ljudi. S obzirom na to da je McQueen, iako škotskih korijena, rođen u Londonu 1969., ne čudi da je interes za tu izložbu još i veći. Ova londonska “Alexander McQueen: Savage Beauty” prikazuje radove još od njegove diplomske kolekcije “Jack the Ripper Stalks his Victims” iz 1992. pa sve do nedovršene “A/W” iz 2010., kad je izvršio samoubojstvo i ostavio modni svijet u nevjerici.

London je bio središte MCQueenova života. To najviše pokazuje njegova rečenica, istaknuta i na izložbi: “London’s where I was brought up. It’s where my heart is and where I get my inspiration” (Odrastao sam u Londonu. Ondje je moje srce i ondje crpim svoju inspiraciju). Kao sin taksista, McQueen je odrastao u East Endu i napustio je školu s 15 godina da bi postao krojački šegrt u skupoj četvrti Mayfair. Godine 1990. upisao je modni tečaj na prestižnom Central Saint Martinsu, gdje su svoje modno obrazovanje završili i, primjerice, Stella McCartney ili John Galliano. Budući da je već bio vrstan krojač, u ovoj instituciji je McQueen naučio kako biti modni dizajner, crpeći inspiraciju iz londonske povijesti i tada prominentne dolazeće britanske umjetničke scene.

Izjave poput “Morate poznavati pravila da biste ih mogli kršiti. Zato sam ja ovdje, da uništim pravila, ali i da održim tradiciju”, ili “Pronalazim ljepotu u groteski, poput većine umjetnika. Moram tjerati ljude da gledaju stvari”, govore o drugačijem pristupu Alexandera McQueena, ne samo modi, nego svim segmentima života. Izložba “Alexander McQueen: Savage Beauty” iznimno je dojmljiva, pa ne čudi što su brojni posjetitelji kradomice nastojali svojim mobitelima ovjekovječiti barem djelić izložbe, što je strogo zabranjeno. Brojnima od njih bilo je neugodno kada su u tom prekršaju “uhvaćeni” i potom upozoreni da je fotografiranje zabranjeno. Izložba “Savage Beauty” uvelike se razlikuje od drugih izložbi takvog tipa. Primjerice, u Parizu prije nekoliko godina bila je postavljena retrospektiva Cristóbala Balenciage, koja je također bila zadivljujuća, ali nije ni blizu izazvala pozornost publike poput ove londonske. McQueenov rad je posve drugačiji od rada ostalih modnih dizajnera. Može se na izložbi vidjeti haljina napravljena od žileta i suknja od šperploče, koje mogu stvoriti i osjećaj nelagode. No mogu se vidjeti i prekrasni modni komadi, više umjetnički primjerci nego odjevni predmeti. McQueen je često stvarao izuzetno uznemirujuće komade – sugestivne i okrutne. Neki su namjerno odbojni. Na svaku izvanserijski lijepu toaletu dolazi nekoliko njih gotovo prijetećeg izgleda, koje izgledaju kao da su iz nekog zagrobnog života. McQueen je bio poznat po svojoj izjavi: “Želim da se ljudi boje žena koje ja odijevam.” Taj citat višestruko se analizirao, a u tom smislu možda treba i promatrati element straha koji je uvijek kod njega bio prisutan ili činjenicu da je često prekrivao lica žena koje su na modnim revijama nosile njegove haljine.

McQueenova priča je potpuno londonska. Prva prostorija na izložbi to i naglašava i podsjeća na Gatliff Road skladište, gdje je prikazana njegova prva revija – ona u kojoj su se mogle naći kreacije u koje je dizajner ušivao pramen svoje kose. Druga prostorija sa sivim zidovima i sivom rasvjetom priziva ugođaj Hoxton studija iz njegove rane faze. Tu su izložene i njegove čuvene hlače s niskim strukom. Prostorije se dalje povećavaju i postaju sve raskošnije kako raste i njegov uspjeh, dizajnira visoku modu za Givenchy i izlaže na Pariškome tjednu mode; sivi zidovi i rasvjeta dalje prelaze u drvene podloge s pozlatom, a industrijska rasvjeta zamijenjena posebnom rasvjetom prilagođenom pozornici, tzv. Stage Spotlight.

Srce izložbe “Savage Beauty” su dvije središnje prostorije – The Cabinet of Curiosities i Pepper’s Ghost. The Cabinet of Curiosities je prostorija dvostruko viša od ostalih, podijeljena u višestruke “boxove” u kojima se nalaze pojedini komadi. U središtu te prostorije smještena je čuvena “Spray Paint” haljina, koju je nosila Shalom Harlow, kada su je odijevali i uređivali roboti u finalu revije, kao majušnu balerinu u dječjoj kutiji. Ta soba prilično dobro odražava McQueenovu profesionalnu priču, s obzirom na to da samo stajanje u njoj može kod posjetitelja stvoriti uzbuđenje. Tu se pogledom na izložene eksponate može osjetiti i nešto opresivno i pomalo zastrašujuće.

MCQUEENOVA TARTAN KOLEKCIJA IZ 2006. GODINE, POSTAVLJENA NA DRVENE PLATOE
FOTO: IVANA STIGLEITNER GOTOVAC I V&A MUSEUM

Pepper’s Ghost vraća sjećanje na finale revije za “Udovice iz Cullodena” te predstavlja optičku iluziju u staklenoj piramidi, uz sablasnu muziku u kojoj duh dobre vile, koji utjelovljuje Kate Moss, doslovce leprša poput zračne vizije u viktorijanskoj tehnici uz korištenje projektora i ogledala, što kod gledatelja stvara iluziju da zaista vidi duha. To je osobito intrigantno i zastrašujuće zbog toga što je McQueen 2010. počinio suicid, tako da posjetitelj lako može zamisliti da je taj duh zapravo sam dizajner. To se posjetiteljima sugerira već od samog ulaznog hodnika ispred prve sobe, u kojem čeka crna kutija. U njoj dominira hologramska slika u kojoj se ukazuje McQueenovo lice te se pretvara u lubanju koja obilježava njegov dizajn sve do danas.

Sobe na izložbi postavljene su izuzetno zanimljivo – svaka je uređena tako da odgovara temi, pa je tako galerija u kojoj je postavljena McQueenova tartan kolekcija iz 2006. obučena u drvo; tribal dizajn, odnosno dizajn inspiriran plemenima, postavljen je na zidove prekrivene kostimima… Svi izloženi komadi minuciozno su osvijetljeni i zadržavaju pozornost posjetitelja. Izložba nije pretjerano opterećena McQueenovom biografijom, nego je sav naglasak stavljen na njegovo stvaralaštvo.

Velik broj izloženih primjeraka potječe iz privatne kolekcije njegove bliske prijateljice, pokojne stilistice Isabelle Blow, koja se pojavljuje u mini filmu na samom početku izložbe, iako nigdje nakon toga nije posvećena posebna pozornost njihovu odnosu i njezinoj ulozi u McQueenovu životu.

Posebna pozornost nije posvećena ni izuzetnoj važnosti njihova prijateljstva, kao ni utjecaj njezina suicida 2007. na McQueena i njegov daljnji život i rad. Dizajneri-vizionari, kakvima je sigurno pripadao McQueen, često privlače muze, odnosno, nekoga tko će se potpuno prilagoditi njihovu načinu razmišljanja i promišljanja.

To se ne događa često, ali kad se dogodi, nastaje magija. To se dogodilo kada su se upoznali i prepoznali McQueen i Isabelle Blow. Ta je priča često prepričavana u modnom svijetu, nakon što je Isabelle Blow kupila cijelu njegovu prvu kolekciju i dala mu intelektualnu, emocionalnu i duhovnu podršku na samom početku njegove karijere. Ali utjecaj Isabelle Blow je često bio i praktičan, s obzirom na to da je upravo ona bila ta osoba koja je McQueena, kao svog štićenika, upoznala sa svijetom Swarovski kristala i predstavila ga Nadji Swarovski, koja ga je savjetovala o kreativnom radu s kristalima. Njihovo upoznavanje rezultiralo je nekim spektakularnim kreacijama, u kojima je McQueen pokazao kako se može iskoristiti snaga i ljepota kristala. Poznata je njegova izjava iz 1998. kada je rekao: “Bio sam kao dijete kada sam otkrio kristale Swarovski. Želio sam imati sve i dodirnuti sve. Ja ne želim samo koristiti kristale – želim izmisliti nešto novo.” Zato je Swarovski i jedan od glavnih sponzora izložbe “Alexander McQueen: Savage Beauty”.

Tijekom svoje karijere McQueen je volio tjerati zanatske vještine preko granica kreativnog limita, s dizajnom više usmjerenim na formu i način kako se ona može postići s mekim, rastezljivim tkaninama. Analitičari modne industrije tvrde da je postigao očaravajuće efekte u nekima od najznačajnijih i najsnažnijih modnih kreacija sačinjenim u proteklih 20 godina. Potaknut od Isabelle Blow, uz podršku kolega dizajnera Philipa Treacyja i Shauna Leanea te uz upotrebu Swarovski kristala i drugih bogatih tkanina, dizajner je ostavio neizbrisiv kreativni pečat u svijetu modnog dizajna.

Kako su prostorije na izložbi postavljene tematski, posjetitelji su pomalo lišeni same naracije, što je osobito došlo do izražaja u sobi koja je nazvana “The Cabinet of Curiosities”, u kojoj se nalaze brojni modni dodaci – šeširi, cipele, maske, nakit, također i predmeti drugih dizajnera s kojima je McQueen surađivao na svojim revijama. Jedna od najvažnijih suradnji bila je s čuvenim britanskim dizajnerom šešira Philipom Treacyjem, čiji su klijenti pripadnici britanske kraljevske obitelji. Treacy je kreirao pokrivala za glavu u obliku leptira za McQueenovu reviju “La Dame Bleue” 2008. ili “Bubble Wrap”šešir od banane i najlona za reviju “The Horn of Plenty” 2009.

McQueen je bio izuzetno poznat po tome što je kreirao “sa strane” najgoreg ugla tijela, tako da se osigura da njegova odjeća odgovarajuće stoji sa svih strana i da postigne osjećaj “oklopa”, koji pristaje i iznimno sitnim ženama kao što su Isabella Blow ili Daphne Guinness – njegova druga najbolja prijateljica koja je napisala njegovu biografiju – ali i ženama regularne ili veće konstitucije. Njegove haljine, kaputi i jakne prate i ocrtavaju konturu tijela, a ujedno prikrivaju svaku i najmanju nesavršenost koju žena eventualno želi prikriti. McQueen je majstorski odvlačio pozornost od svake takve nesavršenosti. Sve to pomaže da se shvati zašto ova izložba već sad obara rekorde u posjećenosti.