Usprkos ugovorima kojima su vezane za Hrvatsku vojsku, hrvatske kadetkinje na američkim vojnim školama masovno ostaju u SAD-u: sve se to odvija uz odobrenje Washingtona, kojim njihovo daljnje školovanje stipendira za svoje potrebe, jer riječ je o najkvalitetnijim polaznicama

Masovna pojava ostanka hrvatskih kadetkinja u SAD nakon završetka školovanja na američkim vojnim akademijama poprima dramatične razmjere i prijeti diplomatskim skandalom na relaciji Washington – Zagreb. Unatoč ugovornoj obavezi kadetkinja da se vrate u hrvatske oružane snage, SAD prešutno odobrava njihov ostanak i daljnje školovanje i po svemu sudeći stipendira ih za vlastite potrebe, jer se radi o vrlo kvalitetnim polaznicama koje su u svojoj generaciji bile najuspješnije. Zbog novonastale situacije idući će mjesec SAD službeno posjetiti hrvatski ministar obrane Berislav Rončević koji će razgovarati i o spomenutom problemu s najvišim američkim obrambenim dužnosnicima. Slučaj hrvatske kadetkinje Deborah Herceg, Varaždinke koja je nakon završetka četverogodišnjeg školovanja na američkoj zrakoplovnoj vojnoj akademiji US Air Force Academy odbila povratak u hrvatske oružane snage, a time i ugovornu obavezu da osam godina provede u HV-u, prvi je ali ne i jedini primjer s podužeg popisa istih slučajeva koji su se dogodili u samo posljednje dvije godine.

Svim slučajevima je zajednička činjenica da se radi isključivo o ženama koje su nakon završetka četverogodišnjeg školovanja odbile povratak u hrvatske oružane snage i nastavile školovanje na američkim sveučilištima uz stipendiranje raznih američke zaklada i fondova. Nacional doznaje kako su još četiri hrvatske kadetkinje sa završenim američkim vojnim akademijama Sandra Ugrina (Naval Academy), Maja Starešina (Citadel Academy), koja se u međuvremenu udala za američkog dočasnika, Mihaela Guberović (Virginia Military Institute) i Andrea Kotris (Citadel Academy) tijekom 2002. i 2003. odbile povratak u hrvatske oružane snage. Šesta pripadnica hrvatskih oružanih snaga, kadetkinja Danijela Tunjić, već je najavila kako se nakon završetka školovanja 2005. također neće vratiti u Hrvatsku i da je spremna raskinuti ugovor s MORH-om.

Sudeći po broju kadeta koji se nisu vratili ili se ne žele vratiti iz SAD-a, problem zbog svoje masovnosti prelazi okvire MORH-a i postaje kamen spoticanja u vojnim odnosima između SAD-a i Hrvatske i to prije svega zahvaljujući licemjerju američkih obrambenih struktura. Predstavnici SAD-a bili su upoznati s ugovornim obvezama kadetkinja da se trebaju vratiti nakon školovanja u Hrvatsku, no s američke strane nije ništa učinjeno da se to poštuje. Ministar Rončević u razgovorima će pokušati ono što nije uspjelo njegovim prethodnicima Jozi Radošu i Željki Antunović, a to je da uvjere američku stranu kako je neprimjereno da se na takav način trguje ljudima i znanjem, odnosno da su SAD od onog trenutka kada hrvatski kadet završi školovanje na američkim vojnim akademijama dužne ispratiti diplomca u zračnu luku i poželjeti mu sretan put. Svaki drugi postupak predstavljat će problem za odnose između dviju država, povećanje troškova, probleme za rodbinu kadeta i slično. Prigodom posjeta SAD-u u lipnju 2002. američka je strana, umjesto da objasni slučaj ostanka Deborah Herceg, tadašnjem ministru Radošu održala prodiku o tome kako HV neprimjereno postupa i raspoređuje hrvatske časnike nakon završetka američkih vojnih akademija što je i bila najava za ono što se kasnije dogodilo s ostalim hrvatskim polaznicama.

Sveukupna financijska šteta nanesena hrvatskoj državi iznosi s kamatama približno 10 milijuna kuna. Troškovi koji terete Deborah Herceg od lipnja 2001. do sada su se popeli na 2.140.000 kuna, Mihaela Guberović tereti se za 1.222.000 kuna, Andrea Kotris po ugovoru duguje 905.000 kuna, Maja Starešina 1.700.000 kuna, Sandra Ugrina 1.800.000 kuna, a očekuje sa da bi i Danijela Tunjić mogla imati troškove za svoje školovanje u iznosu od milijun kuna. Premda SAD plaća od 80 do 90 posto troškova školovanja hrvatskih kadeta, a Hrvatska ostatak, računajući dnevnice i zrakoplovne karte, to ne znači da kadetkinje pri raskidanju ugovora moraju državi vratiti samo manji financijski udio koji je plaćen za njihovo školovanje, već mnogo više. Posredni troškovi bi uključivali klauzulu ugovora po kojoj kadetkinja mora ostati u HV-u najmanje osam godina nakon završetka školovanja. Na temelju bilateralne vojne suradnje između SAD-a i Hrvatske kadeti su poslani na američke vojne akademije, pa proizlazi da kadetkinja nije išla kao pojedinac u osobnom aranžmanu već kao pripadnica oružanih snaga. Amerikanci su školovanje “darovali” Hrvatskoj, a ne pojedincu, pa bi kadetkinje trebale obeštetiti državu, jer je umjesto njih na školovanje mogao otići netko drugi koji bi se vratio u oružane snage.

“Licemjerno je da nam Amerikanci već godinama govore kako su naši ljudi u obrambenim strukturama najveća vrijednost koju treba čuvati i u nju ulagati a, s druge strane, iste te ljude prvom prilikom kao na nekom NBA draftu uzimaju sebi, ne obazirući se na činjenicu da su pristali školovati hrvatske kadete na američkim vojnim akademijama s jasnim ciljem njihova povratka u Hrvatsku”, rekao je Nacionalu prošlog tjedna izvor blizak MORH-u. Premda se stvorio dojam kako hrvatski diplomci s američkih vojnih akademija bježe glavom bez obzira iz HV-a, brojke govore suprotno. Od ukupno 44 kadeta koji su završili školovanje ili se još nalaze u SAD-u samo je sedam izašlo iz sustava. Najveći broj vojnih akademija u SAD-u koje polaze hrvatski kadeti ne mogu se podvesti isključivo pod vojne akademije, jer se osim vojnog zvanja ili usmjerenja polaznicima nude različiti civilni programi, pa je jasno da su hrvatske kadetkinje mogle uspješno nastaviti svoju stručnu civilnu naobrazbu.

Nekolicina je primjera gdje su hrvatski časnici s američkom diplomom nakon zaposlenja u oružanim snagama imali prevelika očekivanja, a s druge strane, zakazalo je i personalno upravljanje tim osobama, odnosno nije im se posvetila dovoljna pažnja kako bi se profesionalno i dalje nastavili uspješno razvijati, a nisu rijetki ni slučajevi kako su bili šikanirani od ratne generacije zapovjednika. Činjenica je da HV treba ljude za borbenu potporu u postrojbama što američke vojne akademije podučavaju samo jednim dijelom, a ponajviše vremena u nastavnim programima posvećuju matematici, fizici ili pak povijesti. Razumljivo je da iz tih razloga nakon povratka u Hrvatsku mladi časnici nemaju dovoljno vojničkih znanja za bilo kakve veće dužnosti, a nisu ni upoznati s organizacijom HV-a, jer ih nije bilo četiri godine. Zbog toga povratkom u Hrvatsku kadeti moraju završiti temeljnu časničku školu i krenuti od početka, odnosno od razine zapovijedanja vodom što za neke predstavlja razočaranje ili degradaciju.

Međutim, strpljenje se ponekad i isplati. Primjerice, poručnica Irena Peharda, pripadnica 350. obavještajne bojne s završenom američkom vojnom akademijom West Point, u međuvremenu je magistrirala i odlazi u misiju UN-a u Kašmir. Poručnica Vlasta Zekulić, također kadetkinja američke vojne akademije, koja se smiješi s promidžbenih plakata MORH-a pozivajući zainteresirane da pristupe oružanim snagama, bit će vjerojatno prva žena zapovjednik voda vojne policije u mirovnoj misiji u Afganistanu. Nedavno se iz američke zrakoplovne vojne akademije vratio i časnik koji je između dvije tisuće polaznika rangiran kako drugi u generaciji. Sad je raspoređen u postrojbama hrvatskog ratnog zrakoplovstva, strpljivo očekuje obuku za pilota MIG-a, a u MORH-u su nam rekli kako takvu osobu u vojnoj karijeri očekuje generalsko mjesto, naravno uz kvalitetno personalno praćenje i doškolovanje. Ima i negativnih primjera, primjerice slučaj poručnika Jasena Drnasina, prvog hrvatskog časnika koji je završio West Point. Prije četiri godine Drnasin je s nožem napao svoju zaručnicu, zbog čega je i otpušten iz HV-a, a nagađalo se kako je to sve zapravo posljedica stresa i maltretiranja koje su mu priređivali kolege u vojsci. Mario Bogunović, koji je završio američku padobransku obuku, krenuo je od dužnosti zapovjednika voda na kojoj je ostao dvije godine, a zatim je bio i negativno ocijenjen. Već dvije godine Hrvatska nije poslala ni jednog kadeta na školovanje u SAD, jer je zbog nepotpisivanja bilateralnog sporazuma o neizručivanju američkih vojnika kaznenim sudovima kažnjena uskraćivanjem vojne pomoći i slanjem svojih vojnika na školovanje. Ove se godine u Hrvatsku vraća osam kadeta sa školovanja u SAD-u, koji su svoje obrazovanje započeli prije uvođenja američkih vojnih sankcija. Vrijeme će svakako biti iskorišteno da se studiozno analiziraju dosadašnji učinci školovanja u SAD-u, sve njegove dobre i loše strane i da se konačno zauzme jedinstveni stav o napredovanju, personalnom praćenju i karijeri svih hrvatskih diplomaca s američkih akademija koji se trenutno nalaze u hrvatskim postrojbama.