Nacional je od izvora bliskih donedavnom predsjedniku Uprave JANAF-a Draganu Kovačeviću doznao kako on planira obrazložiti stjecanje svoje imovine, odnosno da ona ne potječe od kriminalnih nego od legitimnih poslovnih aktivnosti.

Kovačević tijekom eventualnog nadolazećeg sudskog postupka namjerava priložiti dokumentaciju koja će osvijetliti i neke njegove dosad nepoznate poslovne aktivnosti. On smatra da bi ta dokumentacija trebala pokazati kako je ostvario znatnu zaradu koju nije prijavio u imovinskoj kartici. Prema tvrdnjama njemu bliskih izvora, on to objašnjava činjenicom da je taj novac držao na svom tekućem računu, što nije trebalo prijavljivati u imovinskoj kartici.

Prema navodima istih izvora, Kovačević će objasniti porijeklo novca i imovine vrijednih najmanje 2,5 milijuna eura. Najveći dio tog iznosa, dosad neprijavljenog u imovinskoj kartici i nepoznatog hrvatskoj javnosti, Kovačević planira objasniti prodajom dionica hotelske tvrtke Hoteli Jadran, i to još prije punih šesnaest godina. Kovačeviću blizak izvor o tome je rekao:

„Transakcija je realizirana još 2004. Udjele je njegov partner prodao mađarskim investitorima koji su tada ušli u vlasničku strukturu tih hotela.“

Isti izvori navode čak i da je dio te dokumentacije pronađen i izuzet tijekom pretresa poslovnih prostora tvrtki s kojima se Kovačević vlasnički povezuje. Navodi u toj dokumentaciji pokazuju, što se dosad nije znalo, da je Kovačević zapravo bio tajni vlasnik 20 posto dionica Hotela Jadran, koje je za njega vlasnički držao jedan njegov poslovni partner. Kovačevićevi odvjetnici pokušat će rekonstruirati tijek transakcija prema kojima je njegov poslovni partner iz tog vremena prodao tih 20 posto dionica po cijeni od 1,4 milijuna eura.

Po svemu sudeći, riječ je o jednoj od kompanija povezanih s Laszlom Attilom Kerekesom i Tamasom Vitezyjem, koji već dugi niz godina s partnerima mešetare nekretninama turističkih kompanija u Hrvatskoj. Prema pisanju tjednika Lider iz rujna, uz njihovo ime vežu se brojne afere, predstečajni i stečajni postupci, kao i dugovanja prema brojnim institucijama. Unatoč tome, već gotovo 20 godina njihove poslovne afere u Hrvatskoj ne izazivaju pozornost ni javnosti niti institucija.

Međutim, to se nedavno počelo mijenjati, nakon što su mađarski otkupljivači potraživanja preuzeli neke njihove tvrtke, uključujući i Hotele Jadran. Tjednik Lider ekstenzivno je opisao žestoku pravničku bitku oko prevlasti nad tom tvrtkom, koja se vodila između raznih mađarskih tvrtki i odvjetnika koji zastupaju njima suprotstavljene mađarske milijardere predvođene Danielom Jellinekom.

Tijekom proteklih petnaestak godina su mađarski investitori kojima je Kovačevićev partner 2004. prodao udjele u Hotelima Jadran, razvili mrežu od čak 30-ak tvrtki. Uglavnom su povoljno kupovali hotele i marine diljem obale, u Primoštenu, Tribunju, Kremniku i Jelsi. Većina tih tvrtki prošla je ili kroz stečaj ili predstečaj, s time da otvaranje predstečajnog postupka u slučaju Hotela Jadran traje još od 2013. i tek mu se koncem ove godine najavljuje kraj.

Novac od spomenute poslovne transakcije Kovačević je, kažu isti njemu bliski izvori, potom u najvećem dijelu prebacio na svoj bankovni račun u Addiko banci. U to vrijeme zvala se Hypo Alpe Adria banka, a ime je promijenila u Addiko banku u srpnju 2016. Na Kovačevićev račun prebačeno je milijun eura. Dvjesto tisuća eura Kovačević je odmah podigao u gotovini, a dvjesto tisuća eura ostalo je na računu tog njegova poslovnog partnera.

Kovačeviću blizak izvor navodi da taj novac godinama stoji na njegovu tekućem računu te da tom iznosu treba pripisati i iznos od kamata koje su se, kako tvrdi, u to vrijeme kretale između 5,5 i 6,5 posto godišnje. Taj izvor o Kovačevićevim prihodima kaže i sljedeće:

„Kovačević je već u to vrijeme bio izuzetno aktivan na burzi. Trgovao je dionicama i na tomu dobro zarađivao. Treba napomenuti i da u to vrijeme ne postoji nikakav porez na kapitalnu dobit i dividende.“

Navodi o polaganju milijun eura koji potječu od prodaje dionica hotelske tvrtke iz 2004., iz drugog kuta objašnjavaju činjenicu da se u dokumentaciji USKOK-a konstatira da je Kovačević početkom rujna sa svog računa u Addiko banci htio podići veću količinu gotovine. Navodi se da je 8. rujna 2020. u 15:39:52 Dragan Kovačević nazvao svoju osobnu bankaricu imena Nada, zaposlenu u Addiko banci, koja je od njega tražila da joj dostavi određene podatke. Bilo je to svega devet dana prije no što je Kovačević uhićen. Kako navodi USKOK, osobna bankarica je Kovačeviću rekla “da se mijenjalo od prošli put… da su stavili da nema međunarodnih transakcija pa da dođe do nje…” na što je on uzvratio da će promijeniti banku. Ona mu je odgovorila “da će ga sve druge banke tražiti isto što i oni”, na što joj je on replicirao “da ga nitko ništa drugi ne traži… da će sutra doći i da mijenja banku, nakon toliko godina da su postali…” te je dodao “da ne daje više podataka, da nisu oni istražni organ”.

Kovačeviću bliski izvori navode da on svu svoju stečenu imovinu može obrazložiti i bez da mu u tomu pomaže njegov 78-godišnji otac Franjo koji, među ostalim, obrađuje 36 hektara zemlje, a posjeduje i preko 80 grla krava i bikova. Franjo Kovačević je za Jutarnji list nedavno izjavio sljedeće: „Danas mu broje koliko novca ima, što je sve kupio. Pa prvi stan u Zagrebu sam mu ja kupio. Kad je išao na studij u Zagreb, otišao je Fordom Escortom, a tada su profesori na fakultetima vozili možda ‘stojadine’. Sve je to pošteno zarađeno, a on je kao dječak sve radio na imanju što je trebalo, kosio, vodio stoku na ispašu, orao, tanjurao…“ Dodao je da mu je sin završio ondašnji CUO “Zvonko Brkić” u Požegi, smjer Agroekonomika.

Nacional je i ranije prenio navode Kovačeviću bliskih izvora o tome kako bi on mogao racionalno objasniti porijeklo vlastite imovine:

„Kovačević je godinama izuzetno blizak sa Željkom Udovičićem, nekadašnjim vlasnikom Šted banke. Još prije petnaestak godina oni su na razne načine investirali upravo u poljoprivredna zemljišta i voćnjake u Republici Srpskoj, u blizini Banje Luke. Tada se to zemljište moglo kupiti u bescjenje. Ali oni su zajedno investirali i u brojne druge projekte. Kovačević je spretan financijaš. Pa upravljao je procesom mirovinske reforme i sudjelovao u kreiranju tržišta obveznih mirovinskih fondova, odnosno zakonodavnog okvira u što sve oni mogu investirati. Bio je to period naglog rasta tržišta dionica. On je bio među rijetkima koji su samo na trgovini dionicama unosno zarađivali. Vjerojatno sve to može i dokumentirati. Pa mu porijeklo kapitala možda neće biti teško dokazati. Naročito ako to potvrde neki njegovi prijatelji iz financijskih krugova.“˝

Nacional je odmah po izbijanju afere JANAF otkrio da je Samostalni sektor za financijske istrage unutar Porezne uprave USKOK-u dostavio Izvješće u kojem se analiziralo prihode i rashode Dragana Kovačevića i članova njegove obitelji. Prema navodima iz tog izvješća, utvrđeno je da kod Kovačevića „egzistira nesrazmjer legalnih primanja i imovine koju posjeduje u iznosu od cca četiri milijuna kuna“. Istražitelji su, među ostalim, zaključili da Kovačević „zbilja veliku količinu novca daje za vozila koja poklanja odabranim ženskim osobama, zatim ručkove, večere, ali i zabave na koje dolaze mlađe ženske osobe čije je društvo potrebno platiti“.

Potom je početkom prošloga tjedna temu o mogućem nesrazmjeru Kovačevićevih prihoda i imovine dodatno aktualizirao Jutarnji list, pišući kako je Županijski sud u Zagrebu po prijedlogu USKOK-a blokirao Kovačevićevu imovinu ukupne vrijednosti oko 25 milijuna kuna.

Prema pisanju Jutarnjeg lista, najveći dio tog iznosa, gotovo 19 milijuna kuna, zaplijenjen je u gotovini koju je Kovačević neposredno prije uhićenja sakrio na dvije lokacije u Samoboru i Zagrebu te na svoje bankovne račune.

U taj iznos najvjerojatnije je uključeno i gotovo 4,5 milijuna kuna zaplijenjenih u stanu na drugom katu zgrade u Ulici Božidara Adžije 22/1, gdje žive Mirela Alerić Puklin, zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu, i Goran Puklin. Oboje tvrde da je novac njihov i za to nude prilično čvrste argumente. Štoviše, Mirela Alerić Puklin zatražila je razrješenje s dužnosti iako su se oboje mogli braniti i bez te njezine inicijative. Primjerice, mogli su reći da je novac Kovačevićev te da ona za njega naprosto nije znala niti mogla znati. Drugim riječima, način na koji su obrazložili porijeklo tog novca sugerira da bi doista mogao biti njihov. Ako se to pokaže točnim, to bi olakšalo Kovačevićevu poziciju i smanjilo iznos Kovačevićeve imovine za 4,5 milijuna kuna.

Sud je Kovačeviću blokirao i nekretnine, mahom stanove, poslovne prostore i pripadajuće garaže na osam lokacija u Zagrebu. I to ne samo njemu, nego i nekretnine koje glase na njegovu suprugu i njegove tvrtke Finkor i Eko-glob.

Prema pisanju Jutarnjeg lista, istražitelji sumnjaju da je Kovačević dio nekretnina namjerno prebacio na svoju suprugu, kao i da je cijelo vrijeme, iako je u imovinskoj kartici naveo da je upravljačka prava nad tvrtkama prebacio na jedan odvjetnički ured, zapravo vodio poslovanje tvrtki i bavio se financijama vezanim uz kupnju i davanje tih nekretnina u najam.

Kovačević je, piše Jutarnji list, 4. ožujka prebacio dio sada blokiranih nekretnina na svoju suprugu. Citiraju se i tvrdnje istražitelja da je njegova tvrtka Finkor, koja je vlasnik “kluba” i trosobnog stana u Slovenskoj 9, stekla dodatne nekretnine iako kupoprodajne cijene nije mogla pokriti iz redovitog poslovanja. Riječ je o stanu u Veslačkoj ulici od oko 65 četvornih metara, kupljenom od Alfa stana, te stanu većem od 100 četvornih metara sa spremištem i garažom u Adžijinoj ulici.

Provjerom navedenih transakcija utvrđeno je da su novac u Finkor prije kupnje tih stanova “upumpavali” upravo Dragan Kovačević i njegov otac te druge s njim vlasnički povezane tvrtke. A to su redom Centar ekonomskog razvoja (CER), Globfi, Eko-glob i Euro-regija, koju formalno vodi njegova supruga.

Kovačević planira objasniti i prirodu i porijeklo pozajmica koje su plasirane u te tvrtke. Moguće je da se radi o dijelu novca koji se nalazio na njegovu tekućem računu, ali i novcu koji porijeklo vuče iz nekih od kredita koje je Kovačević dizao i u međuvremenu vraćao.

Prema tvrdnjama izvora bliskih Kovačeviću, on je digao dva hipotekarna kredita od 250.000 eura svaki. Što za 500.000 eura smanjuje iznos čije porijeklo treba dokazivati.

Istražitelji su provjerili i legalne prihode Dragan Kovačevića i njegove supruge od 2005. do ove godine. Oboje su u tom periodu ukupno ostvarili primanja nešto manja od sedam milijuna kuna, od čega je više od dvije trećine uprihodio Dragan Kovačević.

Međutim, citirajući navode izvora bliskih istražiteljima, Jutarnji list navodi da su u istom periodu stekli nekretnine vrijedne gotovo šest milijuna kuna, koje su manjim dijelom opterećene kreditima, a samo na bankovnim računima imao je još dodatnih blizu sedam milijuna kuna. Kada se tome pridoda i dodatno zaplijenjena gotovina od približno 12 milijuna kuna, nesrazmjer između legalnih prihoda i postojeće imovine je enorman.

Kovačeviću blizak izvor o tomu kaže:

„Ako se u procjeni njegove ukupne imovine spominje vrijednost od 25 milijuna kuna, onda se to može matematički relativno jednostavno pravdati. Sedam milijuna kuna uprihodio je sa suprugom. Gotovo deset milijuna kuna ostvario je prodajom udjela u hotelskoj tvrtki. Skoro 3,8 milijuna kuna potječe od kredita koje je podigao. Milijun kuna je poteklo od dodatnog kredita koji je također vratio. I tu je na koncu onih 4,5 milijuna kuna koje mu pripisuju, a nisu njegovi. Tu su još i kamate, trgovine dionicama na burzi, ali i drugi poslovi. Sve će to Kovačević tek temeljito poslagivati i prirediti kad bude trebalo. Istražitelji su se pobrinuli da većina njihove ‘računice’ dospije u javnost. Kovačević se ni o čemu praktički još nije oglasio.“

Ako bi to bilo tako, ostaje i dalje nejasno zašto je skrivao veću količinu gotovog novca, gotovo milijun eura, kod prijatelja u garaži. Radi se o novcu koji je držao u jednom od svojih stanova, navodno namijenjenom kupovini zemljišta u Slavoniji, što će tek trebati detaljno pojasniti istražiteljima. Nejasno je, na koncu, i zašto je neposredno uoči uhićenja bacao mobitele, čime je sam kreirao percepciju da nešto očito neugodno želi sakriti od istražitelja.