Rimski car Dioklecijan (lat. Gaius Aurelius Valerius Diocletianus; Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan) rođen je 245. godine u Saloni, antičkoj metropoli rimske provincije Dalmacije, gdje je i umro 3. prosinca 316. godine.

Za života je slavljen kao reformator koji je nakon 50 godina stalnih ratova donio stabilnost i prosperitet Rimskom Carstvu, a nakon smrti ostao je upamćen kao najžešći progonitelj kršćana. Poslije Dioklecijanove smrti zavladalo je takozvano ‘prokletstvo sjećanja’, uništen je svaki njegov trag, svaka njegova statua i natpis, njegovo se ime nije smjelo spominjati ni bilježiti, a nije se smjelo ni evocirati uspomenu na njega. Ipak, Dioklecijan je iza sebe ostavio baštinu koja se nije mogla tek tako uništiti, a najpoznatija je svakako njegova Dioklecijanova palača, koju je izgradio u uvali prepunoj brnistre (grč. aspalathos) u blizini rodne Salone, a poznata je priča o tome kako se nakon toga oko palače počeo razvijati Split, grad kakvog danas poznajemo.

Za Dioklecijanove vladavine proveden je i najsustavniji progon kršćana koji nisu željeli prihvatiti prinošenje žrtava caru kao božanstvu. Takav stav kršćana prijetio je autoritetu carske vlasti, pa su Dioklecijan i njegovi suvladari pokrenuli progone u kojima su stradali brojni kršćani širom Carstva. Dioklecijan je sam prekinuo progone razočaran činjenicom da su mu i žena i kći i veliki dio njegove svite kršćanske vjere.