Grad Split je definitivno prelomio. Nakon 45 godina koliko je Dom mladih čekao svoje dovršenje i bio izraziti simbol splitske „nedovršenosti“ i nedosljednosti svih gradskih politika od početka 80-ih godina prošloga stoljeća, aktualna gradska vlast odlučila je u rekonstrukciju najvećeg hrvatskog kulturnog centra i sastajališta nezavisne kulture mladih uložiti 25 milijuna eura. „Građevinska dozvola očekuje se uskoro, predan je izvedbeni projekt s troškovnikom za građevinske i zanatske radove, u očekivanju smo pripreme natječaja za izvođača radova“, naglasio je splitski arhitekt Dinko Peračić, koji je sa suprugom, arhitekticom Mirandom Veljačić, autor projekta po kojem će se radovi na Domu mladih početi odvijati pred ljeto 2025. Zvuči nevjerojatno, ideja o dovršetku Doma mladih prisutna je u Splitu decenijama, ali arhitektonski par Peračić-Veljačić radi na tom projektu od 2004. „Dakle, punih 20 godina i u suradnji sa sedmoricom splitskih gradonačelnika“, ističe Dinko Peračić.

O njihovu po mnogo čemu posebnom i zanimljivom projektu transformacije postojećih zgrada za nove namjene, koji je predstavljen i na Venecijanskom bijenalu te na velikoj izložbi u muzeju MAXXI u Rimu, s arhitektom Peračićem razgovarali smo za Nacional u osvit procesa rekonstrukcije Doma mladih. „Taj projekt prepoznat je kao primjer transformacije prostora, ali i društvenih procesa koji se u njemu odvijaju“, naglasio je Dinko Peračić.

NACIONAL: Što ste Miranda i vi projektirali – rekonstrukciju zgrade, obnovu postojeće nedovršene zgrade Doma mladih ili potpuno novi Dom mladih?

Upravo završavamo projekt rekonstrukcije Doma mladih koji se odnosi na prilagodbu i obnovu postojeće zgrade. Osnova zgrade, njena prepoznatljiva betonska konstrukcija, ostaje ista, ali se mijenjaju načini njenog funkcioniranja i njena ukupna pojavnost, izvana i iznutra. Projekt je naručio Grad Split. Prije više godina posao smo dobili na javnoj nabavi za izradu projekta, kad smo izradili autorski projekt transformacije. Od tada smo ga u više navrata dopunjavali i prilagođavali, a sada je taj proces završen. Radi se o glavnom projektu za koji očekujemo da će se vrlo uskoro dobiti građevinska dozvola jer su konačno ispunjeni svi preduvjeti, u izvedbenom projektu i projektu opremanja. Sam projektni zadatak je sam za sebe velika priča. To je bio nateži i najveći dio ove avanture. Na tome se radilo godinama s predstavnicima Grada Splita, s Multimedijalnim kulturnim centrom koji upravlja zgradom i brojnim korisnicima koji aktivno i stalno rade svoje programe u zgradi. Nema sličnog primjera koji smo mogli kopirati ili direktno primijeniti.

Arhitektonski par Peračić-Veljačić na projektu Doma mladih radi od 2004. godine. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

NACIONAL: Kako će onda Dom mladih, prema vašem projektu, ispuniti različite razine očekivanja?

Projekt treba funkcionirati istovremeno na puno razina za različite vrste korisnika. Dom mladih ima dugu povijest i ljudi su za njega emotivno vezani. Postoje pojedinačne vizije i želje što on treba biti i kako se treba razvijati. Kao prvo, on je zamišljen, a tako je bio i nazvan – Dom socijalističke omladine. Ideologija je bila jasna i funkcija zgrade nedvosmislena – prostor za koncerte, predstave, prikazivanje filmova i druge scenske programe namijenjene omladini, koji vodi jedna ustanova. Kao takav nikada nije dovršen niti se tako koristio. U međuvremenu je ta ideologija postala stvar prošlosti, a s njom i očekivana funkcija Doma mladih. Od devedesetih godina praktički je skvotiran. U njega su ušle različite kreativne i vrlo aktivne grupe mladih, osvojile neke njegove dijelove i počele ga koristiti na svoje načine. Bio je prostor slobode, koji su sami stvarali. Od tada do danas u njemu uspješno funkcionira klub Kocka koji je epicentar splitske underground kulture, ali i brojne druge grupe koje se bave filmom, plesom, kazalištem, likovnim izložbama, cirkusom, aktivizmom, slobodnim penjanjem, skejtanjem. U svakom danu tamo se odvija barem desetak programa. Jedan dio ostao je underground, a veliki dio počeo se koristiti kao kulturni centar za različite radionice, edukacije, kulturne programe, izložbe nezavisne kulture, ali i drugih gradskih ustanova i fakulteta. Danas je to vrlo dinamičan prostor. U njemu se stalno nešto događa bez obzira na to što nije dovršen ni opremljen i što je tehnički problematičan i izuzetno zahtjevan za stvaranje kulturnih programa. Ideja dovršetka Doma mladih prisutna je od dana kada su radovi na njemu zaustavljeni, tamo davne 1984. godine. Od tada on stoji kao obećanje mladima Splita da će imati kulturni centar po svojoj mjeri koji će biti središte njihove kulture. Od onda ga se sanja kao nešto bolje od problematične strukture nedovršenog doma socijalističke omladine. Jedni ga zamišljaju kao potpuno pankersko, underground, brutalno i slobodno mjesto – kakav on dijelom još uvijek i jest. Drugi žele da bude klasičan građanski kulturni centar, sa svim edukativnim, kreativnim, stvaralačkim kulturnim programima koje građani trebaju. Treći ga vide kao mjesto kulturne industrije, koje se u njemu razvijaju i samostalno zarađuju, dio tržišta i turizma, kreativnih biznisa, konferencija, industrije zabave. Problem je u tome što su sve tri vizije legitimne. U njemu se trebaju pronaći i prkosni tinejdžeri, kreativci koji eksperimentiraju i traže svoje načine rada, građani koji žele i trebaju suvremenu kulturu kao dio života, na razne načine. Svi trebaju mjesto koje će ih okupiti, a da to nisu ni riva, ni šoping-centar, ni sportska dvorana, ni društvene mreže, nego mjesto kreativne, suvremene intelektualne razmjene, uživanja u kulturi.

NACIONAL: Posebno je zahtjevno graditi dom za kulturne potrebe mladih…

A što je kultura mladih, to baš i nije tako jednostavno odgovoriti. Pogotovo ne znamo što će ona biti sljedećih dvadeset, trideset, pedeset godina. Osamdesetih je svatko htio imati bend, devedesetih su brojni htjeli biti DJ-evi pa su svi bili u raznim kreativnim, aktivističkim udrugama, sve je to već iživljeno. Sada bi svi rado imali startup. I to će proći. Doći će neki novi dominantni formati rada. Dom mladih treba za njih biti otvoren, treba im dati mogućnosti, ali još više slobodu. O tome smo puno razgovarali dok se stvarao projektni zadatak. Taj razgovor nikada neće biti gotov. Tako i treba biti.

NACIONAL: Što se praktično od vas tražilo u prostoru od 12.500 četvornih metara? Po čemu se vaš projekt razlikuje od projekta arhitekta Frane Grgurevića, po kojem je prije 45 godina nastalo golo betonsko zdanje?

Prema prvom projektu koji je izradio Frane Grgurević, koji je dobio na natječaju s grupom kolega, Dom mladih izgrađen je kao specifično kazalište s pozornicom koja se otvara na dva gledališta i koja se može koristiti za razne scenske izvedbe. Ostali prostori služili su kao predvorja za publiku i tehnički i radni prostori za osoblje i umjetnike. To je slično kazalištu, koje ima jedan ulaz za publiku i ulaze za zaposlene i tehniku. Svime je trebala upravljati jedna ustanova. Projekt Doma mladih koji smo izradili, prati logiku njegova današnjeg korištenja. Rastavljen je na gotovo trideset odvojenih, više ili manje samostalnih prostora, koji se svaki može zasebno koristiti. U svakom je neka kreativna, umjetnička grupa, organizacija koja može samostalno stvarati svoj program. To više nije kuća s jednom direkcijom koja određuje cijeli program, nego centar s puno živih i aktivnih aktera, koji sam za sebe stvara događanja, a svi su pod istim krovom. Dijele sadržaje, zajedno grade program i lokaciju, kao scena stvaraju suvremenu kulturu. To je kao jedan grad u kući. Naš je projekt više urbanizam nego arhitektura.

NACIONAL: Kako je bilo raditi na projektu koji je 45 godina čekao dovršenje te bio spomenik i simbol splitske „nedovršenosti“? 

Na projektu radimo od 2004., dakle, evo, punih dvadeset godina. To je beskonačan proces koji je imao svojih uspona i padova, ali nikad nismo odustali. Vode nas vjerojatno neka želja i vizija, ma i potreba, da u Splitu postoji jedno takvo mjesto žive suvremene kulture. I sami smo njen dio i u njoj sudjelujemo tako da nije bilo opcije da se od toga odustane. Projekt smo predstavili i na Venecijanskom bijenalu arhitekture pod nazivom „to trebamo – to radimo“. Mislim da taj naziv sve govori.

Započeli smo projektom minimalnih intervencija – s minimalnim sredstvima do upotrebljivog stanja. Prije toga ta nedovršena betonska pećina bila je prilično opasna, problematična, ali i zavodljiva. Stalno smo i svima govorili: uđite, pronađite svoje mjesto u Domu, osvojite prostor, uključite se, radite tu svoje stvari, poticali smo tu slobodu. Kao arhitekti nastojali smo pratiti te potrebe i zalagati se da se one dogode. Istovremeno se stalno radilo na razvijanju ideje o cjelovitoj rekonstrukciji. Aktualna gradska vlast je sedma već s kojom na tome radimo. Konačno se pronašao interes i uložio stvarni angažman da se Dom mladih rekonstruira i obnovi, da se riješe sva tehnička pitanja, sigurnosni sustavi, energetski sustavi, primjerena oprema, odgovarajuća organizacija prostora.

NACIONAL: Što ste mislili kad ste istaknuli da će Dom mladih biti trostruko transformiran?   

Jedno je promjena organizacije prostora, koju smo spomenuli. To je promjena iz kazališnog prostora u kulturni centar koji okuplja puno odvojenih različitih programa, koji svaki ima svoj prostor.

Transformacija sadržaja potom je poticaj za razvoj koji se treba omogućiti novim uređenim prostorima. Do sada su svi uključeni radili u lošim uvjetima, dio prostora, posebno velike dvorane, mogao se koristiti samo u malom obimu. S uređenjem i opremanjem imat ćemo mogućnost da se stvaraju novi sadržaji, punim intenzitetom. To neće biti repertoar samo jednog kazališta, izložbeni program jednog muzeja, nego mnoštvo programa.

Za novi život Doma važna je treća transformacija – njegov novi izgled. Sada imamo ulazne prostore s trga koji su zauzeti i nepristupačni. Oni će se osloboditi i postati središnje mjesto susreta svih koji dolaze stvarati ili prisustvovati programima. Unutarnji ambijent bit će uređen jednostavno i racionalno, robusno i otporno. Uređenje smo testirali na jednom malom pojedinačnom, već uređenom dijelu koji se uspješno koristi. Po tome ćemo nastaviti i dalje. Dijelove prostora ostavit ćemo, koliko je to moguće, nedovršene, upravo radi toga da ostanu slobodni da ih oni koji će u njih ući, naprave po svojoj mjeri. Novi vanjski izgled Doma temelji se na zadržavanju brutalističke betonske arhitekture i njezinom nastavljanju aluminijskim oblogama koje će joj dati svježiji i suvremen izgled.

Projekt je predstavljen i na Venecijanskom bijenalu te na izložbi u muzeju MAXXI u Rimu. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Hoće li to biti najveći kulturni centar nezavisne kulture i kreativne industrije u Hrvatskoj?

Po kapacitetu i raznolikosti mogućnosti Doma mladih, to će sigurno biti najveći takav centar u našim prostorima. Pogon Jedinstvo u Zagrebu je uspješan, ali relativno mali. Rojc u Puli je veliki kompleks, ali je sastavljen od puno malih prostora za udruge i nema mjesta za velike dvorane i veće formate događanja. Split ima kulturni i kreativni potencijal, ima snagu iskoristiti Dom mladih kao regionalni i međunarodni centar suvremene kulture. Ovim projektom osiguravaju se značajne mogućnosti za razvoj kulturnih inicijativa. Iskreno vjerujemo da će to biti poticaj za buđenje starih i novih kreativaca i stvaranje dinamične suvremene scene.

Kako je Split izrazito turistički grad, naravno da se razgovara i o odnosu prema turizmu. Turizam je raspršio građane na periferiju. Uloga Doma mladih je okupljati u javnom prostoru, u okrilju suvremene kulture, što će privući i kreativce iz svijeta.

NACIONAL: Što će sve sadržavati Dom mladih?

Osnova Doma i dalje ostaju dva povezana gledališta s pozornicom, ali im ovim projektom dajemo veću funkcionalnost i fleksibilnost u korištenju. To su dvije međusobno povezane dvorane od oko 300 i 650 mjesta. Osim njih imamo tri manje dvorane za kino i razne male formate. Zadržava se i oprema galerija koja je i danas jedan od najvažnijih prostora za likovnu umjetnost u gradu. Dvije velike dvorane za ples, scenske umjetnosti i cirkus stvaraju se u tornju iznad pozornice. Veliki broj malih radnih, edukacijskih, prezentacijskih prostora bit će otvoren za stalno, redovito ili povremeno korištenje. U podrumu ostaju četiri slobodne zone za klub, urbane sportove, muzički studio. Uređuje se zajednički hol s kafeterijom kao centralno mjesto okupljanja. Projekt se najviše bavi suživotom različitih programa u zgradi. Takva odvojenost na puno manjih prostora omogućuje da različite grupe imaju mjesto za sebe. Dom nije prostor samo za jednu veliku organizaciju, npr. jedno nacionalno kazalište, već za brojne organizacije. Inicijative koje će koristiti pojedine prostore znat će jednostavno što od resursa koriste samostalno, a što dijele, što dobivaju, a što sami trebaju osigurati. To je pokušaj da se arhitekturom uspostavi red u korištenju. Reorganizacijom središnjeg velikog auditorija, transformirat će se zgrada koja je zamišljena kao kazalište, s prostorijama za ansambl i centralnom dvoranom u koju s jedne strane dolazi publika, a s druge strane izvođači – u kompleksni centar sastavljen od 27 različitih više ili manje samostalnih prostora koji žive zajedno.

NACIONAL: U što ćete preurediti veliki amfiteatar?

Današnja publika mogla je koristiti samo mali amfiteatar. Našim projektom stavlja se u funkciju i duplo veće gledalište koje je danas sirova betonska školjka. Ono je povezano s postojećim amfiteatrom preko pozornice. Projektom proširujemo pod pozornice tako da on ulazi u oba gledališta. Tako će se dobiti veliki središnji prostor za različite scenske formate, ali i razna druga događanja, partyje, izložbe, konferencije i slično. Praktički, multimedijalnu trodijelnu dvoranu s oko 700 mjesta. Svaka dvorana moći će funkcionirati i kao manji zasebni koncertni prostor. I sama pozornica moći će se koristiti zasebno. Tako dobivamo razne mogućnosti i jednostavnu prilagodbu prostora raznolikim sadržajima.

NACIONAL: Što znači i koja je funkcija „autonomne zone za samostalni boravak“?

Autonomija je ključna riječ u nezavisnoj kulturi. Radi se o tome da nema centralnog odlučivanja što će se i kako raditi. Sami određuju što će raditi, kako, sami eksperimentiraju, sami su odgovorni za svoj uspjeh i neuspjeh. Naravno, politike financiranja kulture to značajno oblikuju, ali sadržaj u konačnici određuju oni koji ga stvaraju. Dom mladih treba postati mjesto za veliki broj takvih inicijativa. Odabrano je 14 gradskih prostora koji se uređuju kako bi bili spremni preuzeti funkcije Doma mladih kad on postane gradilište.

NACIONAL: Što ste predvidjeli na vrhu zgrade?

U tornju iznad pozornice koji je izvorno bio planiran za scensku tehniku i strojarnice, smjestili smo dvije dvorane. Jedna je zatvorena punim zidovima tornja, ali visoka tako da se u njoj mogu održavati i probe suvremenog cirkusa i drugih scenskih programa. Druga dvorana, na samom krovu, otvara se na druge dvije strane prema gradu. Ona će imati panoramski pogled prema povijesnoj jezgri i luci, ali i kvartovima na istoku. Veliki volumen Doma koji strši nad gradom više neće biti zatvoren kao neki bunker, već će biti otvoren i svijetliti svojim sadržajima u noćnoj slici grada.

NACIONAL: Što znači da će Dom mladih biti „nearly zero-energy building“?

Svi energetski sustavi projektirani su tako da budu vrlo racionalni u korištenju. Najviše se radilo na kontroli i racionalizaciji potrošnje energije, bilo kroz raspodjelu i upravljanje sustavima grijanja, hlađenje i ventilacije bilo kroz kvalitetne nove izolacije, kako bi objekt bio gotovo energetski samoodrživ. Na krovovima će biti postavljene fotonaponske elektrane. Cilj je da korištenje zgrade bude što ekonomičnije.