Objavljeno u Nacionalu br. 720, 2009-09-01

SRPSKI PARLAMENT usvojio je u ponedjeljak izmjene Zakona o medijima koje omogućuju da medij, za koji smatraju da ih je oklevetao, trenutačno zatvore i otjeraju u stečaj

Srpski parlament usvojio je promjene Zakona o informiranju čiji je cilj, kako tvrdi Vlada, uvođenje reda na medijskoj sceni, odnosno veća odgovornost osnivača javnih glasila, glavnih i odgovornih urednika i distributerskih kuća. Promjene su usvojene nakon dugih stranačkih pregovora i tek pošto su prihvaćeni amandmani na zakon. Protivnici predloženih promjena su ocijenili da će novi zakon kao rezultat imati ugrožavanje novinarske profesije i uvođenje cenzure u Srbiji, kakva nije postojala ni za 13-godišnje vladavine Slobodana Miloševića.

Usvajanju novog zakona nije se suprotstavila kompletna opozicija, ali ga nisu podržale ni sve članice Vlade. Kada je krajem srpnja postalo jasno da sve članice vladajuće koalicije neće u parlamentu glasovati za zakon, što je moglo ugroziti opstanak Vlade, poslanici su dobili jednomjesečni odmor, a predlagači mogućnost da do 31. kolovoza osiguraju podršku. Liberalno demokratska partija (LDP) Čedomira Jovanovića snažno se protivila predloženim izmjenama, tvrdeći da je zakon neprimjenjiv i da će narušiti ugledu Srbije u europskim institucijama.

Mjesec dana kasnije LDP je obećala podršku, s obrazloženjem da se zakon može popraviti usvajanjem amandmana. Jovanović je izjavio da njegova stranka ima obvezu zaštititi europsku budućnost Srbije, koja bi bila ugrožena raspadom aktualne vlade i dolaskom na vlast koalicije Demokratske stranke Srbije (DSS) bivšeg premijera Vojislava Koštunice, Srpske radikalne stranke (SRS), čijem se lideru Vojislavu Šešelju pred Haaškim tribunalom sudi za ratne zločine, i Srpske napredne stranke (SNS), na čijem je čelu donedavni drugi čovjek SRS-a Tomi slav Nikolić. “Nemamo pravo pristati na postojeći medijski kaos zbog lažne solidarnosti, koja je pravi opis današnjih odnosa među medijima”, rekao je Jovanović. On je izjavio da su se i Nezavisno udruženje novinara Srbije i OESS složili da je amandmanima moguće poboljšati zakon. Sama Vlada je, pod utjecajem brojnih kritika, predložila šest amandmana na vlastiti prijedlog zakona. Izmjenama se protive članice Vlade – Socijalistička partija Srbije (SPS) dugogodišnjeg Miloševićevog suradnika Ivice Dačića i Jedinstvena Srbija Dragana Markovića Palme, bliskog prijatelja pokojnog ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana. Marković je ocijenio da su promjene nedemokratske, dok je Dačić izjavio da SPS “nikada više neće biti povezivana s pritiscima na medije”. Glas protiv je digao i drugi čovjek SNS-a Aleksandar Vučić, uz obrazloženje da je novi zakon mnogo gori od onog koji je 1998. godine, kada je on kao kadar SRS-a bio ministar informiranja, hitno izricanim visokim sudskim kaznama gotovo onemogućio novinarstvo u Srbiji.

Stav SNS-a je da novi zakon znači da mediji mogu prenositi samo ono što vlast govori. Vlada je predložila da se izmjene zakona usvoje po hitnom postupku, usred ljeta, kada je zanimanje javnosti za politiku manje. O zakonu nije vođena nikakva javna rasprava. Ministarstvo kulture i informiranja nije konzultiralo čak ni vlastitu Radnu grupu za izmjenu medijskih zakona. Iako sva srpska ministarstva generalno traže analizu stručnjaka Vijeća Europe o usklađenosti prijedloga zakona s europskim standardima, to ovog puta nije učinjeno. Nije poznato tko je pisao tekst zakona, niti tko je promjene inicirao. Pitanje zašto se ne koriste postojeća zakonska rješenja koja sprječavaju i kažnjavaju nekorektno ponašanje medija ostalo je bez konkretnog odgovora. Tvrdi se da iza novog zakona stoji potpredsjednik Vlade i lider partije G17 Plus Mlađan Dinkić, koji izmjenama želi stati na put vlasniku listova Kurir i Glas javnosti Radisavu Rodiću. Tabloid Kurir pokrenut je 2003. godine, tri mjeseca nakon ubojstva srpskog premijera Zorana Đinđića. Lansiranjem brojnih afera Kurir je imao značajnu ulogu u rušenju vlade Đinđićeva nasljednika Zorana Živkovića, koji je napravio kobnu pogrešku i s funkcije guvernera Narodne banke smijenio Mlađana Dinkića. Prema riječima ljudi iz uredništva Kurira, Dinkić je bio glavni izvor materijala za afere vezane za ministre Mariju Rašetu Milosavljević i Dušana Mihajlovića, člana parlamenta Nedu Arnerić…

Od aktera tih afera, međutim, praktično nitko nije proglašen krivim pred sudom. Neki do suda nikada nisu ni stigli, ali je Kurir nastavio s pokretanjem afera i napada na Čedomira Jovanovića, predsjednicu Fonda za humanitarno pravo Natašu Kandić, predsjednicu Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonju Biserko… Među omiljenim metama ubrzo se našao i Dinkić. Odnosi Rodića i Dinkića zahladili su kada je Glas javnosti 2005. godine počeo objavljivati feljton “Demokratska pljačka Srbije”. Feljton se bavio sudbinom državnog novca prebačenog tijekom Miloševićeve vladavine iz Srbije na Cipar. Navodno je Dinkić taj novac pronašao, ali nikada nije vraćen u Srbiju. Dinkić tvrdi da je neophodno promijeniti Zakon o informiranju “jer trenutno ne postoje nikakve sankcije za medije koji rade karakterna ubojstva, objavljuju najteže laži, pornografiju i šire govor mržnje”. Iz G17 Plus rečeno je da građani trebaju biti brzo, istinito i objektivno informirani, što predložene mjere omogućavaju “jer će podići nivo odgovornosti za ono što se zove javna riječ”. Međutim, stručnjaci tvrde da promjene zakona krše Ustav Srbije i Europsku konvenciju o ljudskim pravima. Navodi se i da će ne samo nastati strepnja i nepovjerenje u medijima i među novinarima, već će i publika početi sumnjati u iskrenost novinara, koji će pod velikim pritiscima pribjegavati autocenzuri. Najmanja propisana fiksna kazna je s oko 1000 eura podignuta na više od 20.000 eura, a najveća s 10.000 na 200.000 eura. Profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Vladimir Vodinelić kaže da bi primjena tog zakona dovela do brojnih sporova, koje bi Srbija izgubila pred Europskim sudom pravde u Strasbourgu.

“Taj sud smatra nedopustivom svaku kaznu koja dovodi do ugrožavanja egzistencije medija ili novinara. Kazna ne smije biti nedopustivo visoka jer odvraća medije od objavljivanja informacija značajnih za javnost”, izjavio je Vodinelić. On tvrdi da su najviše kazne u Srbiji one koje se odnose na medije i dodao: “Izgleda da je, prema nečijem tumačenju, medijska djelatnost najopasnija u državi i da bi se trebali pribojavati za život čim se pojave novinari”. U povodu uvođenja za medije obaveznog osnivačkog kapitala od 50.000 eura Vodinelić je rekao: “To nismo imali 100 godina. U zakonu iz 1898. novine u Srbiji imale su obavezu početnog kapitala od 5000 talira. Zanimljivo je da sada traže 50.000 eura. Vlasti direktno guše slobodu medija. U 19. stoljeću kaucija je služila kao obrana vlasti. Novac je bio jamac u slučaju ako novina pogriješi da vlast može naplatiti kaznu. Toga nigdje više u svijetu nema. Suvremeno pravo ima suprotnu ideju, štititi slobodu medija od vlasti i drugih centara moći”. Zakon je predvidio i zatvaranje medija ako je račun u blokadi 90 dana, kao i kazne u visini ukupnih tiraža i prodanog oglasnog prostora na dan objavljivanja informacije ili tijekom sedam dana ako se radi o informaciji s naslovne strane. Stručnjaci tvrde da se klevete i uvrede treba regulirati zakonom, dok se istragom kako neki medij izlazi a nema novca na računu ni novca za plaćanje izgubljenih tužbi, trebaju baviti policija jer to nema veze sa zakonom o informiranju. ostavlja se i pitanje što bi se dogodilo kada bi izbori donijeli promjenu i na vlast došle snage čijim se predstavnicima način rada Kurira sviđa? Što bi se tada dogodilo s medijima drugačijim od Kurira?