Dina Vasić, nezavisna zastupnica u zagrebačkoj gradskoj skupštini, objašnjava zašto je napustila SDP i što sve zamjera trenutačnom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću i vladajućem bloku Možemo! te zašto želi biti gradonačelnica Zagreba

Moj pogled na Zagreb je da se grad treba razvijati, rasti i napredovati, a trenutna vlast u Zagrebu na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem tako ne razmišlja. Možemo! ne želi da se grad razvija, ne želi da bilježimo rast, pozivaju se na teoriju odrasta

„Jedino što propagiram je to da ljudi mogu raditi i pošteno zaraditi da bi pristojno mogli živjeti od poštenog rada. Nije baš najvažnije respektabilno obrazovanje već karakter, upornost, marljivost i ljudi oko nas“, rekla je 40-godišnja profesorica Dina Vasić, nezavisna zastupnica u Skupštini Grada Zagreba. Želi s vlasti skinuti gradonačelnika iz stranke Možemo! Tomislava Tomaševića. Uskoro će obznaniti i tim ljudi koji će pratiti njenu kandidaturu za gradonačelnicu. Tvrdi da se, za razliku od aktualnog gradonačelnika i stranke Možemo!, zalaže za razvoj Zagreba, a Možemo! to svjesno koči. Iako je u zagrebačku skupštinu ušla kao nezavisna kandidatkinja na listi SDP-a, kaže da se opredijelila za gradsku politiku, a ne nacionalnu politiku, jer je ona opterećena ideološkim pitanjima. Ipak, komentirajući politiku Možemo! koji je odbio ući u predizbornu koaliciju sa SDP-om i Rijekama pravde, ocijenila je da su tako pomogli HDZ-u i Andreju Plenkoviću da osvoji najviše saborskih mandata u Hrvatskoj. Po njoj, to se ne bi dogodilo da je Možemo! pristao na koaliciju.

NACIONAL: Zašto vas zanima gradska politika Zagreba, a ne i nacionalna politika u Hrvatskoj? Tako su vam sužene političke mogućnosti.

Zanima me gradska politika zato što se bavi komunalnim, opipljivim problemima i njihovim rješavanjem, a ne nacionalna politika koja je opterećena ideološkim pitanjima. Ideološka pitanja me u ovom trenutku ne interesiraju, ali me zanima i doseg čovjeka, pa onda i mene, koji je nešto odradio u životu. Trenutno sam zastupnica u Skupštini Grada Zagreba, pa o tome dosta znam, kao što znam i što bih radila kao gradonačelnica. Zagreb je moj grad, dugujem mu to.

NACIONAL: Što ste to dosad odradili?

Iako sam relativno mlada, napunit ću uskoro 40 godina, imala sam dio karijere u sportskom menadžmentu. Dugo sam se bavila plivanjem, a prestala sam zbog ozljede. Pala sam na bazenu, a dug mi je bio oporavak. Završila sam onda studij kao diplomirana ekonomistica na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, a danas sam na tom visokom učilištu i profesorica u predmetima iz financija. Mi na visokim učilištima imamo drugačiji nastavni status nego što je to slučaj na državnim sveučilištima. Imamo nastavna, a ne i znanstveno-nastavna zvanja. Doktorsku disertaciju trebam obraniti ovih dana na Ekonomskom fakultetu u Ljubljanu.

NACIONAL: Posebno inzistirate na poslovnim anđelima u svom pristupu ekonomiji. Tko su poslovni anđeli?

Poslovni anđeli su nevidljivi, vrlo uski krug gospodarskih entiteta koji financiraju poslovne pothvate. Jako puno je matematike i statistike u tome iako mnogi odbijaju to prihvatiti. Njihove se odluke reflektiraju na uspješnost regija, ali i na javne financije. To je jedan od fokusa mojeg doktorskog rada. Još kao kandidatkinja na prvim godinama studija osvojila sam nagradu za najbolji rad i na međunarodnoj konferenciji američkog Babson Collegea, koja je okupila 12 doktorskih kandidata iz cijeloga svijeta. Inače, Babson College je vrhunska poslovna škola za poduzetništvo, s kampusima u Wellesleyu, Bostonu i Miamiju i izabrali su 12 studenata iz cijelog svijeta da besplatno prate njihov specijaliziran program. Dobila sam prvu nagradu na tom programu. Tada je američka zaklada Ewing Kaufman platila sve troškove puta i boravka svih 12 studenata. To istraživanje bavilo se ekonometrijskim modeliranjem poduzetničkog financiranja u odnosu na poduzetnike. Osim toga, kao jedna od rijetkih Hrvatica, a ne znam niti jednog doktorskog kandidata iz mojeg područja, prezentirala sam jedno od svojih istraživanja na najprestižnijoj američkoj konferenciji Academy of Management. Sva istraživanja upravo su vezana za financiranje poduzetništva.

NACIONAL: Ambicija vam je postati gradonačelnica Zagreba, a nezavisna ste zastupnica u Skupštini Grada Zagreba. Na čiju potporu računate? Nemate stranku, a niste članica SDP-a, ni HDZ-a, a ni Možemo!.

U ovom trenutku imam podršku mnogih poznatih ljudi. To izgleda nevjerojatno, ali nije malo. Mobitel mi neprestano zvoni. Među njima je jako puno sportaša iz Zagreba kao i poduzetnika i obrtnika zbog toga što su zaista degradirani. Javljaju mi se i profesori s različitih fakulteta, znanstvenici, ljudi s instituta. Zato ne mogu i neću biti obeshrabrena.

NACIONAL: Podržava li vas to politička desnica?

Vidjela sam da me i oni podržavaju, a zapravo podržavaju me svi oni koji očekuju rješavanje komunalnih, a ne ideoloških pitanja u Zagrebu. Nisam se ideološki opredjeljivala iako svi znaju kakav je moj stav.

NACIONAL: Kažete da se niste ideološki opredjeljivali. Ali u Skupštinu Grada Zagreba ušli ste kao nezavisna zastupnica na izbornoj listi SDP-a. Bili ste i kandidatkinja za zamjenicu SDP-ova kandidata za gradonačelnika, aktualnog predsjednika zagrebačke skupštine Joška Klisovića. Klisović nije pobijedio na tim izborima, nego je gradonačelnik postao Tomislav Tomašević iz Možemo!, a s njim je i SDP u gradskoj vlasti.

Pripadam političkom centru i moji su stavovi ponajprije ekonomski. Ekonomija kao znanstvena disciplina se oslanja na tradicionalne modele, pa može djelovati konzervativno, ali gleda prema naprijed, nije kočničar razvoja. Moj pogled na Zagreb je da se grad treba razvijati, rasti i napredovati, a trenutna vlast u Zagrebu na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem tako ne razmišlja. Možemo! ne želi da se grad razvija, ne želi da bilježimo rast, pozivaju se na teoriju odrasta. A njih se naziva ljevičarima, pa onda mene slobodno možete svrstati i među desničare. Oni su salonski ljevičari.

NACIONAL: Kakvi su to salonski ljevičari?

Promiču lijeve vrijednosti više iz intelektualnog ili društvenog trenda, nego iz osobnog iskustva ili stvarne uključenosti u radničke ili socijalne borbe. Uglavnom rade za interese svojih sljedbenika, a građani koji žive od svog rada i trebali bi biti zaštićeni ostali su zaboravljeni. Da su oni prava ljevica ne bi tako šikanirali ni zaposlenike u gradskoj upravi, ni zaposlenike po gradskim poduzećima. Dijelili su otkaze šakom i kapom.

NACIONAL: Nisu li ti zaposlenici opstruirali gradonačelnika Tomaševića i novu vlast koja je došla nakon Milana Bandića? Neki od savjetnika gradonačelnika Tomaševića i javno su ga napadali.

Maknuli su ljude za koje su smatrali da su im najveća prijetnja. Ali to se tako ne radi kako su oni učinili.

NACIONAL: Zašto niste ušli u SDP pa biste dobili i na političkoj snazi?

U SDP kao stranku nisam željela ući, ali sam u gradskoj skupštini bila u njihovu zastupničkom klubu. Više nisam ni u klubu SDP-a. Tražili smo u gradskoj skupštini da stisnu koalicijskog partnera iz Možemo!. Da postanemo transparentni, da se napravi riznica grada, katalog gradske imovine, da vode transparentne i lako prihvatljive politike. Međutim, SDP je olako prihvaćao izvješća Možemo! u kojima nije bilo transparentnosti. Napokon, dogodio se jedan eksces nakon kojeg mi je kao osobi bez stranačke iskaznice dano do znanja da nemam pravo ni na kakvu zaštitu od stranke na čijoj sam listi ušla u gradsku skupštinu. Nisu me zaštitili od psovki.

NACIONAL: O kakvom je incidentu bila riječ?

Teodor Celakoski, siva eminencija Možemo!, opsovao me je sa skupštinske govornice. Nisam imala pravo čak ni na verbalnu zaštitu od SDP-a. Tada je zastupnik u Skupštini Grada Zagreba iz SDP-a bio i Viktor Gotovac. Tema u raspravi je bila kodeks ponašanja zastupnika. Zastupnički klub SDP-a u kojem sam tada još bila, tražio je da se amandmanom uvede da zastupnici u tom predstavničkom tijelu ne mogu istodobno biti i u radnim tijelima gradonačelnika. Jedno je predstavnička vlast što je gradska skupština, a gradonačelnik i njegov ured je nešto drugo, izvršna vlast, pa bi tako došlo do sukoba interesa. Za taj amandman digli su ruke i zastupnici SDP-a. Celakoski je na to podivljao jer su svi oni vezani u raznim radnim tijelima gradonačelnika i Poglavarstvu, odnosno u gradskoj upravi. Kasnije je Celakoski govorio da su te psovke bile upućene Gotovcu, a ne meni. No bez obzira na to kome su bile upućene, bile su to psovke, a prošle su ispod radara.

NACIONAL: Jesu li doista prošle ispod radara? Nije li nakon tog incidenta Gotovac, tadašnji predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a, kasnije izbačen iz stranke jer je u jednom trenutku čak raskinuo koaliciju s Možemo!?

I to je točno, ali mislim da i danas malo tko u javnom prostoru zna zašto je Gotovac tražio raskid koalicije s Možemo!. Psovke Celakoskog bile su kap koja je prelila čašu njegova strpljenja. Nakon tog incidenta Gotovac više nije ni u gradskoj skupštini, ni u SDP-u, a na njegovo mjesto u zastupnički klub SDP-a u gradskoj skupštini vratio se Ivan Račan. U svakom slučaju, nakon tog incidenta ja sam napustila zastupnički klub SDP-a i nastavila djelovati kao nezavisna zastupnica. Iako se gradskoj skupštini pojavilo još nezavisnih zastupnika, ni s kim od njih nisam ulazila u formiranje zastupničkog kluba. Djelujem samostalno.

NACIONAL: Zašto ste protiv osnivanja nekog zastupničkog kluba ako biste pronašli istomišljenike?

Osnivanje kluba sada, nekoliko mjeseci uoči lokalnih izbora, u svibnju sljedeće godine, bilo bi čisto profiterstvo. U ekonomiji je važan profit, ali u ovom slučaju političko profitiranje bilo bi krivo. Svi se ideološki svrstavaju, a ja se u tome nisam našla. Među tim nezavisnim zastupnicima sada su Dejan Kljajić iz BM 365 i Miroslav Škoro, kojeg sam samo jednom vidjela na sjednici Skupštine Grada Zagreba. Zatim je to i Nikola Vukobratović iz SDSS-a, ali ne znam zašto on nije u zastupničkom klubu Možemo! kada diže ruku za sve njihove prijedloge isto kao i Zorislav Antun Petrović iz Oraha.

NACIONAL: Niste u dobrim odnosima s gradonačelnikom Tomaševićem. Hoćete ga skinuti s vlasti, pa ne možete očekivati onda ni njegovu potporu.

Nisam u dobrim odnosima s gradonačelnikom Tomaševićem i želim ga pobijediti na izborima u svibnju sljedeće godine. Želim ga skinuti s vlasti, ali nema ni on milosti prema meni. Najradije bi me eliminirao iz Skupštine Grada Zagreba. Napokon, nije li Možemo! odbijanjem koalicije s Rijekama pravde omogućio pobjedu HDZ-a na parlamentarnim izborima. Tako su olakšali posao Andreju Plenkoviću oko sastavljanja saborske većine. Napravili su dobar posao za HDZ, jer su mu svojim postupkom donijeli najveći broj mandata u Saboru.

Postavlja se i pitanje jesu li to učinili u dosluhu s HDZ-om, u što mnogi sumnjaju. Valjda je danas svima jasno da su Rijeke pravde i Možemo! išli zajedno na izbore, u predizbornoj koaliciji osvojili bi više saborskih mandata od HDZ-a u 10 izbornih jedinica u Hrvatskoj.

NACIONAL: Pročulo se da protivnici koalicije nisu bili ni Tomislav Tomašević, a ni saborska zastupnica Sandra Benčić. Koliko je to pouzdano?

To je već postalo opće mjesto, da su gradonačelnik Tomašević i Sandra Benčić bili skloni predizbornoj koaliciji sa SDP-om, ali su se navodno tome žestoko usprotivi Teodor Celakoski i zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec.

NACIONAL: Zastupnica teorije odrasta, kojoj se protivite, profesorica je s Fakulteta političkih znanosti Danijela Dolenec, aktualna zamjenica gradonačelnika Zagreba. Ali ta teorija nije otkrivena u Zagrebu. Za tu teoriju smanjenja rasta tvrdi se da je svrhovita strategija za stabilizaciju gospodarstava i postizanje društvenih i ekoloških ciljeva, za razliku od cikličkih recesija, kaotičnih i destabilizirajućih za društvo ovisno o ekonomskom rastu.

Drago mi je da ste me to pitali jer vidim da nitko ne propituje teoriju odrasta koja se nalazi u znanstvenom fokusu Danijele Dolenec, ali i stavovima Tomislava Tomaševića i ostalih članova Instituta za političku ekologiju. Oni su za proučavanje toga primili značajna sredstva domaćih i stranih poreznih obveznika. Prošlog tjedna u vrhunskom znanstvenom časopisu Ecological economics objavljena je meta-analiza Jeroena van den Bergha s Universitat Autònoma de Barcelona (UAB), jednog od apsolutnih znanstvenih autoriteta po pitanju ekonomike klimatskih promjena, održivog rasta i tranzicije na nisko-ugljičnu ekonomiju. Čovjeka s preko trideset tisuća citata. Studija je analizirala velik korpus radova iz tzv. odrasta i zaključci su frapantni. Većina studija o odrastu temelji se na mišljenjima, a ne na empirijskim dokazima te koriste male, nereprezentativne uzorke. Također, prijedlozi za odrast su politički i društveno neprovedivi. S obzirom na to da literatura o odrastu nema čvrstih znanstvenih dokaza, autori pozivaju na rigoroznija istraživanja koristeći uvriježene makroekonomske modele prije nego što se odrast može ozbiljno razmotriti kao ekonomska politika. Drugim riječima, promatramo li ono što odrast danas predstavlja u znanstvenom smislu, teško da to možemo nazvati znanošću. S obzirom na to da je ta ideologija u fokusu gradonačelnika, time sam se i mislila detaljnije baviti u kampanji, a kritički članak Van den Bergha pokazuje da sam na pravom putu.