Hrvatska plivačica koja je postala najmlađa žena koja je isplivala Oceanovih sedam, svih sedam velikih plivačkih maratona, za Navigare govori o novom pothvatu u kojem će oplivati 104 dalmatinska otoka i potaknuti svijest o zaštiti mora

Dina Levačić, 28-godišnja daljinska plivačica, prva Hrvatica i najmlađa žena koja je isplivala Oceanovih sedam, svih velikih sedam plivačkih maratona – Sjeverni kanal, La Manche, Gibraltarska vrata, Cookov prolaz te prolaze Tsugaru, Molokai i Catalina – započela je novi pothvat. Oplivat će 104 dalmatinska otoka, otočića ili hridi do sredine studenoga, u sklopu humanitarnog projekta 104 Dalmatinca. Plivanja su razna, od najmanjih od 50-ak metara, pa do Palmižane koje će biti dugo oko 16 kilometara. Ukupno se radi o oko 160 kilometara plivanja, a najveći izazov je organizacijski, dakle kako doći do svakoga otoka.

Dina Levačić rođena je 14. ožujka 1996. u Splitu. Prva četiri razreda osnovne škole završila je u područnoj školi Kraljice Jelene u Mravincima, mjestu gdje živi, a preostala četiri u Solinu. U Splitu je završila opću gimnaziju Marko Marulić, a u Zagrebu je 2014. upisala Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, gdje je i diplomirala u srpnju 2019., nakon čega je upisala doktorat na Medicinskom fakultetu u Splitu i specijalistički studij Rane intervencije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu.

Plivanje je Dina Levačić počela trenirati 2001., a svoj prvi maraton u dužini od dva kilometra otplivala je 2005. u Omišu. Aktivno se bavi plivanjem od svoje pete, daljinskim plivanjem od svoje devete godine, a brojna su njena sportska dostignuća na državnim prvenstvima i svjetskim kupovima.

Plivanje Dini Levačić nije samo sport ili hobi, već uvijek uz plivanje pokušava nekome pomoći, uvijek je svaki novi projekt prilika za novu humanitarnu akciju, neku novu udrugu koja treba pomoć. Stoga je dosad organizirala mnoge humanitarne akcije – ‘’Dina za Anđele’’ 2016., ‘’Dina za Moje dijete’’ 2017., ‘’Dina za Mir’’ 2018., ‘’Dina za Košarkaše’’ 2019.,’’Dina za Perle’’ 2020., ‘’Dina i Prijatelji’’ 2021., ‘’Dina srcem za male heroje’’ 2022. te ‘’Dina za Feniks’’ 2023., u sklopu kojih je plivala za djecu s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom, ‘’palčiće’’, mlade s problemima mentalnog zdravlja, za napuštene životinje… Na taj način je spojila svoju dugogodišnju ljubav prema plivanju sa svojim zvanjem.

Dina Levačić višestruka je prvakinja Hrvatske, otplivala je najduži svjetski maraton Hernandarias – Parana u Argentini, u dužini od 88 kilometara, a na jednom od najpoznatijih svjetskih maratona, kanadskom Lac St. Jeanu, u dužini od 32 kilometra osvojila je brončanu medalju u vrlo teškim uvjetima. Dina Levačić tek je šesta osoba i druga žena u povijesti daljinskog plivanja koja je 2017. za 90 dana isplivala trostruku krunu daljinskog plivanja – mostove Manhattana u New York Cityju, Kalifornijski zaljev od otoka Cataline do San Pedra te La Manche. Velikih sedam plivačkih maratona Oceanovih sedam počela je plivati 2018., a posljednji je otplivala na svoj 27. rođendan prošle godine.

Višestruka prvakinja Hrvatske otplivala je i najduži svjetski maraton Hernandarias–Parana u Argentini, dug 88 kilometara. FOTO: Privatna arhiva

Za Navigare predstavlja svoj novi projekt 104 Dalmatinca i ističe važnost osvješćivanja javnosti o velikom problemu ekologije – Jadransko more i obala moraju se štititi od onečišćenja, prije svega mikroplastike koja predstavlja sve veću opasnost.

NAVIGARE: Krenuo je vaš novi projekt, plivački podvig 104 Dalmatinca. O čemu se radi i zašto ste ga pokrenuli?

To je sportsko-humanitarni projekt koji ima tri cilja. Prvi je, naravno, oplivavanje oko 104 otoka, otočića ili hridi u Dalmaciji, kroz četiri dalmatinske županije. Drugi je cilj podizanje svijesti o ekologiji, potrebi očuvanja mora i održavanja obale čistim, posebno od plastike. Treći cilj je humanitarni – prikupljanje donacija kroz ‘’prodaju’’ otoka, pa ljudi mogu donirati neki iznos za otoke oko kojih plivam, a prikupljena sredstva utrošit će se za projekte na dalmatinskim otocima. Još nismo definirali koji će to projekti biti, već će ići javni poziv pa će se prijaviti zainteresirani sudionici.

NAVIGARE: Već je prvi otok oplivan, projekt je započeo?

Tako je, projekt je krenuo krajem travnja u Splitu, plivala se hrid Ježinac, a Prvog svibnja plivala sam u malostonskom zaljevu, oko Otoka života. Svi detalji mogu se pratiti na mojoj Facebook stranici, i to ne samo o akciji, već i o povijesti otoka oko kojih ću plivati.

NAVIGARE: Dakle, Dalmacija je uvijek najveća inspiracija. Kako se osjećate kad znate da ste dio takvog jednog humanitarnog, ovaj put i ekološkog, projekta? Kod vas nikad nije bilo riječ samo o plivanju, zašto?

Nema neke tajne, glupo mi je ići za tim da je plivanje samo sebi svrha, posebno sada kad mogu reći da imam medijski prostor. Sebično bi bilo taj prostor koristiti samo za sebe, želim društvu vratiti ono što sam dobila, napraviti pozitivan utjecaj, koliko god je to u mojoj moći. Ne mora to biti isključivo financijska korist, već koji put samo mogu usmjeriti pozornost na neku problematiku, ili spomenuti rad neke udruge, već to njima puno znači.

NAVIGARE: Spomenuli ste da je cilj projekta i osvještavanje javnosti o ekologiji, o velikim problemima onečišćenja mora i obale. To je postao prilično velik problem, zar ne?

Tako je, a posebno je mikroplastika opasna, pogotovo ona koja je u moru. Svatko mora krenuti od sebe, to je prvo i osnovno. Ja ne bacam plastiku u more, od toga trebamo svi krenuti. Svi mi možemo napraviti neki pomak, a na industriji je da se pobrine i da ni s te strane nema onečišćenja. Na to, nažalost, ne možemo izravno utjecati, ali možemo utjecati na to da plastiku ne bacamo u more. Treba ju odlagati na primjeren način i na primjereno mjesto. To je kap u moru, ali kap po kap i ide u životu.

‘Cilj projekta je i humanitaran – prikupljanje donacija kroz ‘prodaju’ otoka – pa ljudi mogu donirati neki iznos za otoke oko kojih plivam’

NAVIGARE: Kad završava projekt, ima li neki rok?

Nema nekog predviđenog rasporeda zato što dosta toga ovisi o vremenskim uvjetima. Sad se pliva u svibnju i lipnju, u srpnju i kolovozu ne plivamo zbog sezone – puno je brodova i nije sigurno. Nastavljamo u rujnu i listopadu, a nadam se da bi do sredine studenoga projekt mogao završiti. Dotad sam u Hrvatskoj, nemam neki poseban plan za inozemstvo.

NAVIGARE: Jako puno vaših projekata je humanitarno, vrlo često pomažete djeci. Vi ste po struci edukacijski rehabilitator, spojili ste vaš hobi plivanje sa strukom. Koliko vam je važno osvještavanje takvih problema?

Diplomirala sam na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, a na drugoj godini fakulteta počela sam plivati u humanitarne svrhe, na Dan grada Splita, 7. svibnja. I ove godine, za koji dan, ponovno ću nešto organizirati, plivat ću u sklopu projekta 104 Dalmatinca. Pomogli smo mnogima, djeci s teškoćama u razvoju, napuštenim životinjama, osobama s mentalnim smetnjama. Drago mi je biti uključena, obaveza nas koji smo u očima javnosti iskoristiti sve što možemo.

NAVIGARE: Kako se osjećate kad napravite neku dobro stvar, kad pomognete nekome?

Osjećaj je prelijep, ali ne hranim se time. Osjećam da bi to trebalo biti nešto normalno, da se nikako ne bih trebala uzdizati.

NAVIGARE: Plivate od 2001. godine. Kad pogledate iza sebe, jeste li ponosni na ono što ste napravili?

Svakako sam ponosna na svoje rezultate, ali još ponosnija sam na to što sam ostala vjerna sebi, što sam ostala znatiželjno dijete. Koliko god sam se na momente možda i pogubila na tom svom nekom putu, bila na rubu da odustanem, prošla razne krize, sretna sam što mi se opet vratila ljubav za plivanjem. Kad plivam, uvijek gledam što se događa oko mene. Zato se veselim projektu 104 Dalmatinca jer više-manje će to biti plivanje uz obalu pa onda mogu istraživati što se događa oko mene. Tako se probudila ta moja dječja znatiželja.

‘Diplomirala sam na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, a na drugoj godini počela sam plivati u humanitarne svrhe, na Dan grada Splita, 7. svibnja’. FOTO: Privatna arhiva

NAVIGARE: Vaši su rezultati iznimni. Prema vašemu mišljenju, što je potrebno da bi netko postao odličan? Mnogi plivaju, neki i jako dobro. Ali koje su to osobine potrebne za ovakve rezultate? Je li to upornost, strpljivost, hrabrost?

Rekla bih da je to splet različitih osobina, ali i okolnosti. Prije svega, tu je jako puno rada, truda, jako puno odricanja. Tako je u svim sportovima, a mnogi to ne vide. Najviše je tu odricanja. Toliko puta kroz odrastanje sam rekla da nešto ne mogu ili da ne stignem jer moram na trening. Koji put to zaboli, ali u mom sportu važan je taj mentalni aspekt, to moraš imati u karakteru, tu mentalnu snagu. Meni snagu daju i moji roditelji i moja obitelj, i bezgraničnu podršku.

NAVIGARE: Nakon svakog maratona ili podviga, što vas motivira da idete dalje?

Oceanovih 7 je bio izazov sam po sebi, dok se ne završi svih sedam. A sada je to zapravo onako kako osjetim. Kad vidim da mi je nešto zanimljivo, onda to vidim kao novi izazov, ili čujem od prijatelja da je nešto zanimljivo. Nemam neki popis trenutačno, već plivam ono što mi se sviđa.

NAVIGARE: Je li vam to olakšavajuće, pruža li vam veću slobodu činjenica da nemate više ništa zadano?

Olakšavajuće je, to je točno. A to je zato što nemam neki zadatak, već je sada sve onako kako želim, kako mi se sviđa, kada mi se sviđa. Mogla sam i prije, naravno, ali eto taj izazov sam ispunila. Plivam ono što mi se čini da bi moglo biti dobra avantura, nemam nekog plana.

NAVIGARE: S obzirom na vašu struku kojoj ste jako posvećeni i gdje ste aktivni, uz plivanje, kako to sve kombinirate?

Trenutačno, malo više od godinu dana, radim na Medicinskom fakultetu u Splitu kao asistentica. Pokušavam ukomponirati sve svoje obveze, idem od projekta do projekta. Dok ide, sve ću kombinirati. Moram reći da sam jako sretna što mi je plivanje isključivo hobi, nije nešto od čega živim. Zbog toga na to drugačije gledam, mogu u svakom trenutku napraviti pauzu, imam slobodu, nemam neku obavezu, ništa ne moram, već se sve svodi na ono što želim.