Dvadeset i nešto godina igramo se države. Koji put pogodimo, češće zajebemo. Četvrt stoljeća sve manje proizvodimo, a sve više uvozimo. Isto toliko godina u Saboru, ministarstvima i vladama nema Zagrepčana. Kao da ne postoje. Moj je prijedlog sastaviti EKSPERIMENTALNU VLADU od Zagrepčana i, naravno, Zagrepčanki. Čak sam siguran da bi se među Zagrepčankama iz poslovnog svijeta i u advokaturi našlo izvanserijskih ministrica. Nakon toliko katastrofalnih vlada, ta barem ne bi bila provincijalna
Žena tabornika s drugog kata na balkon je postavila radio i čitavo dvorište sluša prijenos iz Hrvatskog sabora.
Trafikantica Europa nervozno zatvara prozore svoje prizemne garsonijere, kada se u dvorište na svojoj specijalki Velox doveze pazikuća Rukavina. “Rukavina, da vas nešto pitam.” “Izvol’te gospodična Europa”, kaže Rukavina. “Ovaj tabornik koji se uselio u stan gospodina Spetzera je Ličanin, kao i vi?” “Nažalost, jest”, odgovori Rukavina. “Danas slušam prijenos iz Hrvatskog sabora. Znate kaj je čudno?” “Ne”, odgovori Rukavina. “Čudno je što su svi od reda u tom Saboru ili Bosanci ili Hercegovci, uz ponekog Ličanina. Kaj je s nama Zagrepčanima?” zanima Europu. “Otkad mi je supruga otišla u partizane, ne bavim se politikom, nego svojim poslom. Oprostite”, odgovara Rukavina. Europa ne popušta: “To nije politika nego princip. Je li Zagreb glavni grad? Je li Zagreb najveći grad? Bi li neki ministar onda mogel biti iz Zagreba?” “Vidite”, objasni Rukavina, “baš je to politika”…
Komentari