Nositelji ideje o promjeni imena Trga maršala Tita, nažalost nisu pisci, umjetnici, arhitekti, nego POLITIČARI AMATERI. Uzburkali su površinu jezera. Bez obzira na to je li riječ o političarima amaterima ili profesionalcima, mala djeca u vrtićima znaju da se radi o jeftinom triku koji služi tome da se skrene pažnja javnosti, da se podmaže karijera, da se hapaju fotelje u beznačajnim mjesnim odborima i gradskim skupštinama te završi na Markovu trgu, uz solidne izglede privremenog boravka u Remetincu
U dvorištu za vrijeme uzbune Braco i ja kartamo belu, a na prozoru svoje garsonijere sunča se trafikantica Europa. Europa ima crne očale. Braco govori: „Očale koje Europa ima na nosu, dobila je od mog tate.“ I Bracinom tati dopada se plavuša Europa. „Moja mama i tvoja mama govore da je Europa kurva“, kažem. „Znam“, odgovara Braco i pita: „Što je to kurva?“ „Ne znam“, odgovorim. „Pitaj Europu“, predloži Braco. „Bolje je da ti pitaš tatu“, zaključim ja. U dvorište dojuri pazikuća Rukavina na svojoj specijalki. „Rekord“, viče i skače sa specijalke. „Od Trga Jedan do dvorišta došao sam za četiri minute i dvadeset sekundi.“ Europa je zbunjena: „Odakle ste to došli?“ „Od Trga Jedan“, ponovi Rukavina. Europa se počne smijati: „Rukavina, vi niste svjesni što govorite i koliko je to glupo. Gdje je taj trg?“ „Tako se danas zove Trg kralja Aleksandra“, govori pazikuća Rukavina. „Kaže se Kazališni trg“, ispravlja ga Europa. „Možda će se tako jednom zvati, danas, 1944., zove se Trg Jedan“, tvrd je Rukavina koji poštuje zakon. „Trg je politika nazvala Trg Jedan, a život je trgu dao ime Kazališni trg“, smije se Europa…
Komentari