Prvi hrvatski emigranti u Australiju bili su nekvalificirani radnici. S VREMENOM, NEKI SU STEKLI ZNAČAJAN KAPITAL. Danas su Hrvati u Australiji situirani građani, a mlade generacije koje povremeno provedu ljeto u Hrvatskoj završile su škole i fakultete. 2017. nije 1947. Nije ni vlast u Hrvatskoj kakva je bila. Vlast je 1947. garantirala povratnicima posao i rješenje stambenog pitanja. Što je i učinjeno – povratnici su dobili i posao i stanove. Što današnja vlast može dati povratnicima? Ništa. Zero
Braco se jednoga dana u školi pojavio u tenisicama kakve nitko dotad nije vidio. To su bile prave američke košarkaške tenisice. Važno je rekao: “Što kažete?” Mi smo ostali bez riječi. Tenisice kakve smo imali, ako smo imali sreće, bile su niske i sive napravljene u Borovu. Svi sudionici sleta dobili su po par. Kako ni Braco ni ja nismo bili sudionici sleta, nismo imali tenisice. Da smo znali da ćemo dobiti tenisice, sudjelovali bismo na sletu. U prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata gradio se socijalizam, a dječaci mojih godina nosili su što se moglo naći kod kuće. Ja sam na nogama imao mamine visoke cipele u kojima se prije rata penjala na Sljeme, a Braco je, dok nije upao u košarkaške tenisice, hodao u tatinim lohanim cipelama. “Odakle ti te tenisice?” upitao sam Bracu kada smo sjeli u klupu. “Bobu sam dao tatine cipele, Bob kaže da je slične imao američki gangster Capone.” Idućeg dana upoznao sam Boba…
Komentari